Broj: Kž-eun 49/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenice M. S. zbog kaznenog djela iz članka 127. i dr. Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, od 11. listopada 2016., broj Kv-eu-12/16, u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenice M. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2016., broj Kv-eu-12/16 je na temelju članka 91. (greškom napisano „95.“) Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (“Narodne novine” 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15, u daljnjem tekstu: ZPSKS-EU) priznata presuda Zemaljskog suda za krivične stvari u G., Republika Austrija, broj 5 Hv 129/15x od dana 22. siječnja 2016., preinačena presudom Višeg zemaljskog suda u G., broj 9 Bs 7116h od 31. ožujka 2016., kojom je M. S. osuđena na kaznu zatvora u trajanju 15 (petnaest) mjeseci zbog kaznenog djela teške krađe, provale iz članka 127., članka 128. stavak 1. broj 5. i članka 129. stavak 2. broj 1. u vezi stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona Republike Austrije te je određeno izvršenje te kazne nad osuđenicom.

Za osuđenicu M. S. je utvrđeno da je državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem u Z., I. R., trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Republici Austriji, te da je osuđena naprijed navedenom presudom zbog kaznenog djela koje prema domaćem Kaznenom zakonu ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11) predstavlja kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1 KZ/11.

Protiv navedene presude žalbu je podnijela osuđenica po braniteljici po službenoj dužnosti D. J., odvjetnici iz Z., bez oznake žalbene osnove no razlozima navedenim u žalbi argumentira žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Na temelju odredbe članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žaliteljica kad ističe da prvostupanjski sud prilikom priznanja kazne iz strane presude i određivanja njezinog izvršenja, nije razmatrao okolnosti navedene u članku 91. stavak 2. ZPSKS-EU. Uvjeti za priznanje presude propisani su stavkom 1. članka 91. ZPSKS-EU a ti su da je osuđenik državljanin Republike Hrvatske i u njoj ima prebivalište odnosno boravište (točka 1.) ili da je osuđenik državljanin Republike Hrvatske, bez prebivališta ili boravišta u Republici Hrvatskoj, kojem je presudom, upravnom odlukom ili drugom mjerom koja je posljedica presude, izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku, nakon otpuštanja s izdržavanja kazne (točka 2.) ili konačno kada izvan slučajeva pod točkom 1. i 2. istog stavka, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dâ suglasnost državi izdavanja za prosljeđivanje presude kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera koja uključuje oduzimanje slobode, Republici Hrvatskoj radi priznanja, s čime se suglasio i osuđenik (točka 3.). Odredba stavka 2. članka 91. ZPSKS-EU na koju upire žalba primjenjuje se priznanje presude i izvršenje kazne u skladu s odredbom točke 3. stavka 1. članka 91. ZPSKS-EU, što kod osuđenice M. S. nije slučaj s obzirom na to da je utvrđeno da je ona državljanka Republike Hrvatske u kojoj ima i prebivalište pa se na nju primjenjuje članak 91. stavak 1. točka 1. ZPSKS-EU.

Osim toga, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa je tijelo koje treba voditi računa o lakšoj socijalnoj rehabilitaciji osuđenika, utvrđivanjem boravišta ili prebivališta osuđenika, odnosno njegove obitelji u Republici Hrvatskoj, o posjedu kakvih nekretnina u Republici Hrvatskoj i o drugim osobnim i društvenim okolnostima koje osuđenika povezuju s Republikom Hrvatskom, prilikom davanja suglasnosti da se Republici Hrvatskoj proslijedi radi preuzimanja presuda u skladu s točkom 3. stavak 1. članka 91. ZPSKS-EU. Slijedom navedenog, a posebno uslijed utvrđene činjenice državljanstva i prebivališta osuđenice u Republici Hrvatskoj, suglasnost ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa za prosljeđivanje presude nije potrebna, već presudu treba preuzeti i kaznu izvršiti u skladu sa člankom 91. stavak 1. točka 1. ZPSKS-EU.

Također neosnovano žaliteljice ističe kako nije suglasna da kazna na koju je osuđena u Republici Austriji bude izvršena u Republici Hrvatskoj. Naime, odredbom članka 6. stavak 2. točka (a) Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP od 27. studenog 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji, suglasnost osuđene osobe se ne zahtijeva kada se presuda zajedno s potvrdom prosljeđuje državi članici državljanstva osuđenika u kojoj taj osuđenik ima prebivalište. Stoga prije prosljeđivanja presude nadležno tijelo Republike Austrije kao države izdavanja nije bilo obvezno pribaviti suglasnost osuđenice da kazna na koju je osuđena bude izvršena u Republici Hrvatskoj.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenice.

Stoga je na temelju članka 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 13. prosinca 2016.