1                             Poslovni broj: 19 UsIgr-401/20-5

 

             

              Poslovni broj: 19 UsIgr-401/20-5

             

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E Nj E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić te  Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. K., D., U. D. r. .., zastupanog po opunomoćenicima I. T. i B. M., odvjetnicima u S., T. h. b. z. ..,  protiv tuženika Državni inspektorat, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu, Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, dana 18. siječnja 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

    Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područni ured u Splitu Klasa:UP/I-362-02/19-02/784 urbroj:443-02-03-13-02/4-20/17 od 9. listopada 2020. godine.

 

              i

 

r i j e š i o   j e

 

   Odbija se kao neosnovan prijedlog kojim tužitelj traži  odgodu izvršenja rješenja navedenog u izreci ove presude do pravomoćnog završetka ovoga spora.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem  tuženika Klasa:UP/I-362-02/19-02/784 urbroj:443-02-03-13-02/4-20/17 od 9. listopada 2020. godine:

- pod točkom 1. izreke; utvrđeno je da je 10. kolovoza 2019. godine postalo izvršno rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/19-02/784, Urbroj: 443-14-1-2-2-19-02 od 19. srpnja 2019. kojim je tužitelju kao investitoru naloženo da u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja ukloni prizemnu građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 12x29m, visine min.cca 4m maks. visine 4,5m, koju gradi na 4203/1 i k.č. 4203/2 k.o. D.

- pod točkom 2. izreke; utvrđeno je da investitor (tužitelj) u tomu roku nije uklonio tu građevinu;

- pod točkama 3. i 4 izreke tužitelja se prisiljava na uklanjanje te građevine izricanjem novčane kazne u iznosu 50.000,00 kuna koju je u roku od 8 dana dužan uplatiti u korist državnog proračuna;

- pod točkama 5. i 6. izreke; upozorava se tužitelja da će se u slučaju neuplate ove novčane kazne izvršenje iste  provesti sudskim putem. 

Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi pobija zakonitost osporenog rješenja navodeći kako je točno da je objekt, kojega je rješenjem o uklanjanju naloženo uklanjanje, izgrađen bez pravomoćne građevne dozvole, što da nije učinjeno iz hira ili obijesti, već iz razloga enormnog povećanja obima posla tužitelja koji trenutno zapošljava 22 radnika. Ističe kako dana 31. svibnja 2019. godine predao O. D. zamolbu da se predmetne nekretnine prenamjene iz poljoprivrednih u građevne, te da je povratno općina D. izvijestila tužitelja da je u tijeku izmjena i dopuna prostornog plana uređenja O. D. kojom bi se predmetne nekretnine svrstale u kategoriju ostalog obradivog tla, šume i šumskog zemljišta, kao prijelazno razdoblje do promjene statusa nekretnina u građevne.

Ističe kako se u konkretnom slučaju radi o montažnom skladištu  poljoprivrednih proizvoda koji su pakirani u papirnate vreće, pa nema nikakvih štetnih imisija, odnosno štetnih posljedica glede nekretnina na kojima je izgrađeno skladište kao i ostalih nekretnina na tom području. Predmetni poljoprivredni proizvodi moraju biti uskladišteni u zatvorenom skladištu jer isti ne trpe vlagu i kišu. Uklanjanjem navedenog skladišta, kao i plaćanjem novčane kazne koja je odmjerena osporenim rješenjem bila bi ugrožena životna egzistencija kao samog tužitelja, tako i svih zaposlenika-radnika u navedenom obrtu.

Predlaže da tužba u ovom predmetu ima odgodni učinak.

Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje na navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

Dostavljanjem navedenih podnesaka strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, a činjenice među strankama nisu sporne već je sporna samo primjena materijalnog prava, Sud je odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe članka 36. st. 4. Zakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10,143/12 i 152/14, 94716, 29/17 dalje ZUS-a).

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

Čl. 115. Zakona o državnom inspektoratu propisano je da iznimno od čl.114. ovog zakona u rješenju kojem se naređuje uklanjanje građevine koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području, te u rješenju o uklanjanju građevine u slučajevima iz čl. 110. st.2., čl. 111. st.2., čl. 113. st.1. toč. 3. i 4. ovog zakona i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. 

Članak 133. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP), među ostalim, propisuje, da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena; a prema stavku 4. toga članka, kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka.

Osporenim rješenjem, tužitelja se kao izvršenika prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kuna.

U smislu prethodno citiranih zakonskih odredaba, pretpostavke za izricanje predmetne novčane kazne su: da tužitelj rješenje o uklanjanju nije izvršio u roku koji mu je za to ostavljen tim rješenjem, te da je to rješenje postalo izvršno.

Tužitelj u ovom sporu niti ne osporava da je rješenje o uklanjanju od 19. srpnja 2020. godine postalo izvršno dana 10. kolovoza 2020. godine, pri čemu se napominje da spisu tuženika prileži obavijest H.. iz koje proizlazi da je tužitelju rješenje o uklanjanju uručeno 25. srpnja 2020. godine, pa je stoga pravilno utvrđenje tuženika o tome da je rješenje u uklanjanju postalo izvršno 10. kolovoza 2020. godine. Tužitelj ne osporava niti činjenicu da nije postupio po rješenju o uklanjanju, kao što ne osporava činjenicu  da nije podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu.

Stoga ovaj sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju nedvojbeno bile ispunjene prethodno navedene pretpostavke za novčanu kaznu, koja je tužitelju izrečena osporenim rješenjem u iznosu 50.000,00 kuna koji, baš za ovdje predmetni slučaj prvog kažnjavanja fizičkih osoba za građevinu 2. a i 2.b skupine  i određuje članak 14.c. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ( Narodne novine 46/29, 80/20).

Navodi tužitelja koji se tiču eventualne prenamjene zemljišta na kojem se nalazi objekt kojega je uklanjanje naloženo rješenjem u uklanjanju od 19. srpnja 2019. godine, nisu od utjecaja na zakonitost ovdje osporenog rješenja. Dodatni se napominje kako tužbeni navodi kojima se osporava zakonitost rješenja o uklanjanju nisu pravno relevantni i ne mogu biti razmatrani u ovom sporu u kojemu se ispituje zakonitost rješenja o izricanju novčane kazne, a tužitelj je iste mogao isticati u sporu protiv rješenja o uklanjanju od 19. srpnja 2019. godine. S tim u vezi se napominje kako je pred ovom sudom vođen predmet radi ocjeni zakonitosti tog rješenja UsIgr-403/19 koji je nepravomoćno okončan odbijanjem tužiteljevog zahtjeva tužitelja.

Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud prigovore tužitelja ocjenjuje neosnovanima, a osporeno rješenje zakonitim i neopterećenim kojim od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. ZUP-a) na koje pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS-a) pa je na temelju članka 57. ZUS-a presuđeno kao pod točkom 1. izreke.

Tužitelj predlažu odgodu izvršenja osporenog rješenja do pravomoćnog završetka ovoga spora, koju odgodu članak 26. ZUS-a uređuje kao posebni institut upravnog spora.

Zato o tomu prijedlogu treba odlučiti pod pretpostavkama iz članka 26. ZUS-a koji propisuje:

„(1) Tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano.

(2) Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.“

              Prethodno citiranim člankom 26. stavkom 1. ZUS-a je propisano pravilo da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano, a o kojem se izuzetku ovdje ne radi.

              Prema prethodno citiranoj odredbi iz članka 26. stavak 2. ZUS-a, sud u upravnom sporu iznimno može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su kumulativno ispunjene ove tri pretpostavke: (1) da bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, (2) da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, i (3) da takva odgoda nije protivna javnom interesu.

              Po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju, ne može se smatrati da bi se izvršenjem osporenog rješenja tužitelju nanijela šteta koju ima u vidu citirani članak 26. stavak 2. ZUS-a, jer je tim rješenjem tužiteljima izrečena novčana kazna koja je zakonom predviđeno sredstvo izvršenja u zakonom predviđenom postupku izvršenja rješenja o uklanjanju, pa bi se stoga shvaćanje prema kojemu bi se smatralo da se radi o nanošenju tužitelju štete koju ima u vidu citirani članak 26. stavak 2. ZUS-a, izravno protivilo samoj svrsi navedenoga zakonskog uređenja izvršenja rješenja o uklanjanju.

              Zato ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije ispunjena navedena prva pretpostavka (da bi se izvršenjem pojedinačne odluke - u konkretnom slučaju osporenog rješenja - tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti), zbog čega je predmetni prijedlog neosnovan, jer su sve tri navedene pretpostavke iz članka 26. stavak 2. ZUS-a propisane kumulativno, pa se taj prijedlog može usvojiti samo ako i kada su ispunjenje sve tri navedene pretpostavke.

Stoga je, na temelju odredaba iz članka 65. stavak 1. i 5. i članka 26. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja.

 

 

U Splitu 18. siječnja 2021.

 

                               SUDAC

                                Ana Jurišić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 primjerka. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude, a ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja. Protiv  rješenja nije dopuštena žalba.