Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

                                                                                                                                           

      Republika Hrvatska                                 

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                      Ovr-529/2020-2

 

             

              R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E


 

 

                            Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u predmetu osiguranja predlagateljice osiguranja: R. H., ministarstvo, OIB:, koju zastupa državno odvjetništvo u S., protiv protivnice osiguranja: M. V., S. G., OIB:, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na brodici, rješavajući žalbu predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj      Ovr-2858/2020 od 4. prosinca 2020. godine, dana 18. siječnja 2021. godine

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

                            Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2858/2020 od 4. prosinca 2020. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na brodici u vlasništvu protivnice osiguranja upisanoj u uložak … Očevidnika brodica ispostave S. G., označenoj kao: brodica, ID uložak, godina gradnje ..., oznaka objekta, NIB, LUKA UPISA LI S. G., na temelju rješenja o ovrsi ministarstva, uprave, ureda S., Klasa:, Ur. broj: od 24. rujna 2020. godine, a radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 193.855,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 175.609,08 kuna teče od 7. listopada 2020. godine pa do isplate.

                            Protiv tog rješenja žalbu je podnijela predlagateljica osiguranja pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

                            Žalba nije osnovana.                                         

                            Nasuprot žalbenim prigovorima predlagateljice osiguranja, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na brodici protivnice osiguranja.

 

             

 

 

 

                            -2-                Ovr-529/2020

 

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud prijedlog za osiguranje odbio, jer je našao da „ne postoji pozitivni propis temeljem kojeg bi sud mogao, s obzirom na činjenično stanje u predmetu, odrediti upis prisilnog založnog prava na predmetnoj brodici“.

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za osiguranje novčane tražbine predlagateljice osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na brodici u vlasništvu protivnice osiguranja.

Naime, odredbom članka 291. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) propisano je da se kao sredstva osiguranja mogu odrediti samo sredstva predviđena tim i drugim zakonima. Pri tomu OZ određuje nekoliko sredstava prisilnog sudskog i dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog osiguranja.

Prisilna sredstva osiguranja po OZ su prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini (članak 295. do 298.), osiguranje prethodnom ovrhom (članak 328. do 330.), osiguranje prethodnim mjerama (članak 331. do 339.) i osiguranje privremenim mjerama (članak 340. do 355.). Dobrovoljna sredstva osiguranja su osiguranje zasnivanjem založnog prava na temelju sporazuma stranaka (članak 299. do 308.) i osiguranje prijenosom vlasništva (članak 309. do 327.).

Prema odredbi članka 841. stavak 3. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19; dalje: PZ) ovrha i osiguranje na pomorskom objektu, koji se u smislu članka 5. PZ smatra brodicom, a što je ovdje slučaj, provodi prema Ovršnom zakonu.

Prema odredbama OZ plovilo (brodica u smislu PZ) ima status pokretnine. Odredbom članka 296. OZ na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, dok je ostalim zakonskim odredbama koje govore o drugim sredstvima prisilnog ili dobrovoljnog zasnivanja založnog prava predviđena mogućnost zasnivanja založnog prava i na drugim predmetima osiguranja. Tako je odredbom članka 300. stavka 1. točka 3. OZ propisano da se dobrovoljno založno pravo može zasnovati na pokretnima stvarima protivnika osiguranja, a osiguranjem prethodnom mjerom može se zasnovati i prisilno založno pravo na pokretnim stvarima (članak 335. stavak 1. točka 2. OZ u vezi s odredbom  članka 300. stavak 1. točka 3. OZ).

Kraj takvog stanja stvari, budući da postoji izričita zakonska odredba (članak 296. OZ) kojom su propisani uvjeti za zasnivanje prisilnog založnog prava samo na nekretninama, primjenom te odredbe ne može se zasnovati prisilno založno pravo i na pokretninama, jer takva mogućnost odredbama OZ nije propisana, kao što je to učinjeno (za pokretnine) kod drugih sredstava zasnivanja dobrovoljnog i prisilnog založnog prava.

Stoga pogrešno smatra žalitelj da bi se odredba članka 296. OZ odnosila i na pokretnine odgovarajućom primjenom odredbe članka 290. OZ. Naime, na osiguranje tražbine u smislu odredbe članka 290. OZ primjenjuju se na odgovarajući način ona materijalnopravna i procesnopravna pravila iz dijela OZ koji se odnosi na ostvarenje tražbine, a koja nisu sadržana u njegovom posebnom dijelu koji se odnosi na osiguranje tražbine. Jednako tako, ni odredba članka 291. OZ ne upućuje na mogućnost primjene odredbi o prisilnom založnom pravu na nekretnini i na pokretnine, pa tako ni na brodicu.

              Dakle, prema stajalištu ovog suda, izričite zakonske odredbe kojima je uređen institut prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, kao i pretpostavke za donošenje rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, ne mogu se tumačiti na način da bi se primjenom odredbi članaka 290. i 291. OZ moglo dopustiti i prisilno zasnivanje založnog prava na pokretninama, pa tako u konkretnom slučaju i na brodici protivnice osiguranja. Ovo stoga, jer je OZ cjelovito normirao institute prisilnog i dobrovoljnog osiguranja tražbina, pri čemu odredbama OZ nije propisana mogućnost prisilnog zasnivanja založnog prava na pokretnini, na način kako to u žalbi tumači predlagateljica osiguranja.

 

             

              -3-                                                         Ovr-529/2020

 

Ujedno, ni odredba članka 326. stavka 4. OZ, na koju se poziva predlagateljica u žalbi, a koja određuje da se odredbe odjeljka o osiguranju na nekretnini na odgovarajući način primjenjuju i na druge predmete osiguranja na kojima se prava stječu upisom u javne upisnike u kojima se ti predmeti vode (brodice se upisuju u javni upisnik), ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. To je zato, jer ta odredba upućuje na odgovarajuću primjenu odjeljka o osiguranju na nekretnini za pokretnine koje se upisuju u javne upisnike, samo u okviru tog odjeljka OZ, odnosno, ona se odnosi na dio OZ o sudskom osiguranju prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava (Glava XXX. Sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava - odjeljak 1. Sudsko osiguranje), a ne i na odredbe iz Glave XXVIII. (Osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini).

              Konačno, valja napomenuti da se ni sadržajem članka 16. Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima („Narodne novine“ broj 121/05), u kojemu se govori o tražbinama stečenim osiguranjem bez suglasnosti ovršenika, ne dovodi se u pitanje izloženo stajalište ovog suda, jer postoje druga sredstva prisilnog sudskog osiguranja kojima se može po tom Zakonu ostvariti upis založnog prava na pokretninama (prethodna mjera), a također prisilno založno pravo zasniva se na pokretninama i u postupku ovrhe radi naplate novčane tražbine – pljenidbenim popisom pokretnina ovršenika (članak 143. stavak 1. OZ).

              Iz navedenih razloga je, odbijanjem neosnovane žalbe predlagateljice osiguranja, pobijano rješenje valjalo potvrditi i temeljem članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupkuNarodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u vezi članka 21. stavak 1. OZ, riješiti kao u izreci.             

             

              U Šibeniku, 18. siječnja 2021. godine

 

                                                                                                                                             S U D A C

 

                                                                                                                                           Goran Stoš, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu