1

Poslovni broj 16 Gž Ovr Ob-3/2021-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

      Poslovni broj 16 Gž Ovr Ob-3/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić,  u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja M. P., OIB: …, …, …, i L. P., OIB: …, …, 23422 …, obje zastupane po zakonskoj zastupnici majci J. P., a ova po punomoćnici A. Š., odvjetnici u O. društvu B. i partneri u Z., protiv protivnika osiguranja Z. P., OIB: …, …, …, zastupanog po punomoćnici T. P., odvjetnici u Z., radi osiguranja privremenim mjerama, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr Ob-36/2020 od 13. studenoga 2020., dana 18. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

             

Odbija se kao neosnovana žalba protivnika osiguranja  i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr Ob-36/2020 od 13. studenoga 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog predlagatelja osiguranja te je određena ovrha temeljem rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-41/20 od 18. lipnja 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je izjavio protivnik osiguranja zbog svih žalbenih navoda.

 

Predlagatelji osiguranja predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Sud prvog stupnja, nakon što je dana 18. lipnja 2020. donesena privremena mjera pod poslovnim brojem P Ob-41/20 kojom je protivniku osiguranja naloženo da predlagateljima osiguranja plaća uzdržavanje, ali bez da je odredio sredstva kojima će se ona prisilno ostvariti, spornim rješenjem prihvatio je prijedlog za provedbu osiguranja pljenidbom plaće protivnika osiguranja.

 

Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 342. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020) odredio ovrhu pljenidbom plaće, osim u dijelu koji je izuzet od ovrhe.

 

Prema toj odredbi ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere potrebno naknadno odrediti sredstva kojima će se ona prisilno ostvariti, predlagatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se na temelju već izrečenih naloga ili zabrana odrede ta sredstva.

 

Prema odredbi iz st. 4. istog članka na to rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o rješenju o ovrsi.

 

Dakle, sud prvog stupnja je pravilno prihvatio prijedlog predlagatelja osiguranja temeljem čl. 242. st. 2. Ovršnog zakona s obzirom da rješenjem o privremenoj mjeri nisu određena sredstva kojima će se ona prisilno ostvariti.

 

U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja da majka predlagatelja osiguranja u ovom trenutku nije zakonska zastupnica predlagatelja osiguranja valja istaknuti da to pravno nije odlučno za osnovanost žalbe protiv spornog rješenja. Naime, nakon što je protivniku osiguranja, a s kojim djeca ne žive, privremenom mjerom naloženo da podmiruje uzdržavanje za djecu, za izvršenje njegove obveze neodlučno je što se sudskom odlukom još uvijek nije odlučilo o tome s kim će djeca živjeti. Time majka predlagatelja osiguranja nije prestala biti zakonska zastupnica predlagatelja osiguranja. Pri tome se naglašava i to da prema odredbi čl. 424. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15) u postupku radi uzdržavanja djeteta, dijete i zastupa roditelj s kojim dijete stanuje.

 

Nadalje, točan dan preseljenja predlagatelja osiguranja s adrese protivnika osiguranja također je pravno neodlučan jer je protivnik osiguranja dužan plaćati uzdržavanje sukladno određenoj privremenoj mjeri neovisno o ovoj činjenici.

 

Žalba protivnika osiguranja ne odgađa izvršenje privremene mjere tako da je protivnik osiguranja dužan postupati po privremenoj mjeri sve dok ona pravno egzistira, a njegovi navodi vezani uz osnovanost određivanja privremene mjere mogu biti odlučni su samo za odluku osnovanosti žalbe protiv privremene mjere.

 

Žalbeni prijedlog da sud uputi protivnika osiguranja na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nisu jasni pa su time i pravno neodlučni za odluku o osnovanosti žalbe protivnika osiguranja jer se iz žalbe ne može utvrditi temeljem kojih žalbenih razloga iz čl. 50. Ovršnog zakona u svezi s čl. 52. Ovršnog zakona protivnik osiguranja stavlja takav prijedlog, a ovaj sud nije ovlašten ispitivati i nagađati po kojoj osnovi iz čl. 50. Ovršnog zakona protivnik osiguranja smatra da ga je potrebno uputiti na pokretanje takve parnice.

 

Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 18. siječnja 2021.

 

 

Sutkinja:

mr.sc. Iris Gović Penić