- 1 -

Broj: Jž-74/2018

  

                                                 

Broj: Jž-74/2018

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V. K., zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09, 14/10 i 60/10), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj po branitelju S. G., odvjetniku iz S., protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 30. listopada 2017., broj: 41. Pp J-2632/17, na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o j e :

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog V. K., te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta, na način da se nalaže vratiti okrivljeniku privremeno oduzete predmete - oružje, streljivo i pripadajući oružni list, te dvije futrole za revolver i jedan zeleni sef s dva pripadajuća ključa, koji predmeti su pobliže specificirani u potvrdi Policijske postaje Brač o privremenom oduzimanju predmeta broj xxxx od 10. srpnja 2017.

 

II.     U ostalom dijelu žalba okrivljenog V. K. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III.              Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u izreci iste za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

Također su navedenom presudom, a na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika oduzeti predmeti: revolver i pripadajući oružni list, streljivo kalibra 38 i 9 mm, te dvije futrole za revolver i jedan zeleni sef s dva pripadajuća ključa, koji predmeti su pobliže specificirani u potvrdi Policijske postaje Brač o privremenom oduzimanju predmeta broj xxxx od 10. srpnja 2017.

 

Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Žalitelj u žalbi ističe, u bitnom, da negira počinjenje djela i da je zato dao valjane, razloge koji isključuju počinjenje inkriminacije. Ukazuje da prvostupanjska presuda ne sadrži uvjerljive i logične razloge temeljene na slobodnoj ocjeni dokaza i sve druge elemente propisane zakonom, zbog čega se ne može ispitati. Obrazloženje odluke je neživotno i nelogično kada sud utvrđuje da okrivljenik svojom obranom želi postići bolju poziciju u postupku odlučivanja o čuvanju i odgoju djece, a kada takvu poziciju želi i uz pomoć suda postiže oštećena, njezina težnja je opravdana i legitimna, a kod okrivljenika nemoralna i iskonstruirana na laži. Tereti ga se da bi u svojoj kući fotografirao oštećenu koja je u razjarenom bijesu histerizirala i bez razloga vikala i vrištala prema djevojčicama, pa se postavlja pitanje predstavlja li takvo ponašanje majke nasilje prema djeci. Njezina konstrukcija ide samo za jednim ciljem, a to je njegova kompromitacija, pri čemu ne samo da nema nikakvih dokaza već sasvim mirno večerava, spava u sobi koja nema ključa, ujutro zajedno doručkuju, da bi tek po uputi djelatnika Centra sutra navečer prijavila policiji. Djelatnici Centra dajući upute skidaju svaku odgovornost, ali sud treba odlučiti je li djelo počinjeno. Uredujuća sutkinja je i sama navela da se iz obrisa fotografije ništa ne može razabrati, pa je nejasno na temelju čega sud smatra da je djelo izvršeno, radi li se o pokušaju ili dovršenom djelu i zašto bi predstavljalo obiteljsko nasilje. Nadalje, da bi prijetnja predstavljala inkriminaciju, riječi bi trebale za posljedicu imati strah za vlastiti život, no ona naprotiv mirno večera s njim, odlazi na počinak i ujutro doručkuje, pa nakon što obavi formalnosti oko razvoda braka tek sutra navečer prijavljuje događaj i to tek nakon što je on rekao djelatnicima Centra za grumen kanabisa kod nje. Upravo su njezini problemi s konzumacijom narkotika izazvali nekontrolirane reakcije u svezi obiteljskih prilika, no kažnjava se njega koji pokušava smiriti situaciju, a da je doista nasilnik tada bi kroz 10 godina života u malom mjestu bio prokazan kao osoba prijeke naravi, sklon alkoholu ili obiteljskom nasilju. Završno, ističe da je sud trebao prethodno utvrditi kaznu za svako djelo, da je ista prestrogo odmjerena i da nije cijenjeno da je neosuđivan i da je događaj isprovocirala oštećena koja je bila izvan sebe od bijesa, da se optužba bazira samo na njezinu iskazu, da nije bilo svjedoka i da nisu nastupile štetne posljedice i da ovakva kazna pogađa i cijelu obitelj, a posebno djecu, pa predlaže da se iz navedenih razloga njegova žalba prihvati i pobijana odluka ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak valjanih razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da su mu pozivi uredno dostavljeni i da mu je omogućeno da angažira branitelja i da iznese svoju obranu, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane.

 

              Također, iz činjeničnog opisa djela iz optužnog akta kao i iz same presude, a isto tako i iz pravne kvalifikacije djela, vidljivo je da se okrivljenik tereti za jedno prekršajno djelo, za ponašanje koje predstavlja jednu cjelinu i prema mjestu i vremenu počinjenja, kao i prema svim okolnostima. Stoga je okrivljenik pravilno oglašen krivim za jedno prekršajno djelo, te nije bilo potrebe za utvrđivanjem kazni za svako djelo i izricanjem ukupne kazne, kao što navodi žalitelj.

U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.

 

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenika, te iskaza svjedoka - oštećenice A. K. i svjedokinje T. D.

 

Iskaze ispitanih osoba prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

 

Činjenica da je prihvaćen iskaz oštećenice (s kojom je u lošim odnosima i u fazi razvoda braka), ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza, a obiteljsko nasilje i jest pojava koja se često događa u intimnom odnosno obiteljskom okruženju, dakle bez prisutnosti potencijalnih potpuno nezainteresiranih svjedoka, dok eventualnih materijalnih dokaza nije niti moglo biti s obzirom na prirodu nasilja (prijetnja kao vrsta psihičkog nasilja).

 

Analizom i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba prvostupanjski sud je utvrdio da je žalitelj predmetne zgode primijenio psihičko nasilje, a prema mišljenju ovog Suda, u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su zadovoljavajući razlozi na temelju kojih je žalitelj proglašen krivim.

 

Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na povredu materijalnog prava, ukazuje se da je žaliteljevo ponašanje u dijelu koje se sastoji od fotografiranja nužno staviti u kontekst cijele situacije i dovesti u vezu s činjenicom da su odnosi između njega i oštećenice od ranije opterećeni lošom komunikacijom i problemima zbog čega su i u fazi prekida životne zajednice, pa u tom kontekstu žaliteljevo ponašanje opisano u izreci presude (snimanje mobitelom) predstavlja uznemiravanje i psihičko nasilje bez obzira na to kakve je kvalitete  i razlučivosti sama snimka, a ne čin zrele komunikacije i odgovornog roditeljskog i partnerskog ponašanja.

 

Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

 

Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju, nakon što je od strane ovog Suda izvršena pravna prekvalifikacija djela prekršaja za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 20. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana novčana kazna u rasponu od 1.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 90 dana.

 

Po ocjeni ovog Suda, blaža vrsta kazne - novčana kazna izrečena bliže minimalnom iznosu za to djelo prekršaja nije previsoka, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom kaznom, po mišljenju ovog Suda, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna koja je izrečena bliže donjoj zakonskoj granici za to djelo je zadovoljavajuće obrazložena. Sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio prilikom odmjeravanja kazne, a ovaj Sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer su sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje isti navodi u svojoj žalbi, standardne olakotne okolnosti, a nikako posebno izražene olakotne okolnosti na temelju kojih bi sud mogao, primjenom citirane zakonske odredbe, okrivljeniku ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja niti su navedene okolnosti takvog karaktera da bi opravdale primjenu blaže kazne. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

U odnosu na dio odluke kojim se žalba prihvaća:

 

Ispitujući povodom navoda žalbe odluku prvostupanjskog suda u odnosu na predmete, ovaj Sud drži da u ovom postupku nema zakonskih uvjeta za trajno oduzimanje privremeno oduzetih predmeta od strane policije.

 

Naime, člankom 76.a stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da će se predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, a sud može oduzeti predmete i sredstva ako je to potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga. Članak 57. citiranog Zakona koji je predviđao zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta je brisan Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/2013), kojim izmjenama je oduzimanje predmeta sustavno izostavljeno iz kataloga zaštitnih mjera, te je postalo prekršajnopravna mjera „sui generis“.

 

Odlučno je, stoga, da se radi o predmetima i sredstvima koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem, dakle o predmetima prekršaja koji su u neposrednoj vezi s djelom za koje se počinitelj tereti. U konkretnom slučaju prekršaj obiteljskog nasilja nije ni u kakvoj vezi s revolverom, oružnim listom, streljivom, navlakama i sefom za oružje koje posjeduje okrivljenik, da bi se uopće utvrđivalo postojanje opasnosti da će se isti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja ili da bi se utvrđivalo nalažu li razlozi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili morala oduzimanje predmeta prekršaja.

 

U smislu članka 48. Zakona o oružju (važećeg u vrijeme počinjenja djela) kao i odredbi članka 46. i 49. sada važećeg Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine br: 94/18 i 42/20), oružni list, oružje i streljivo, oduzet će se odmah i prije okončanja upravnog, prekršajnog i kaznenog postupka, ako se radi o okolnostima koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi te poduzimanju hitnih mjera radi zaštite od nasilja u obitelji ili zbog zaštite javnog poretka, koje se ne mogu odlagati, a činjenice na kojima treba biti utemeljeno rješenje utvrđene su ili barem učinjene vjerojatnim.

 

No, odluku o oduzimanju oružja temeljem citiranih odredbi koje se odnose na oružje donosi nadležno tijelo MUP-a u upravnom postupku, dok je u okvirima prekršajnog postupka moguće oduzeti samo one predmete koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje konkretnog djela prekršaja za koje se vodi prekršajni postupak.

 

Stoga je odlučeno da se privremeno oduzeto oružje i ostali predmeti vezani uz revolver koji okrivljenik posjeduje, ima vratiti okrivljeniku.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 18. siječnja 2021.

 

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                          Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.