Poslovni broj Gž Ovr-741/2020

 

 

                                                       

                                          Poslovni broj Gž Ovr-741/2020

 

 

 

                                         

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja V. i O. d.o.o. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu D. C. & A. P. iz Z., protiv ovršenice K. B. iz Z., OIB ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-737/10 od 23. studenog 2016., 18. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje točka III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-737/10 od 23. studenog 2016. za iznos troškova ovršnog postupka od 622,52 kn (preko iznosa od 615,00 kn do iznosa od 1.237,52 kn).

 

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se točka III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-737/10 od 23. studenog 2016. za iznos troškova ovršnog postupka od 615,00 kn i sudi:

 

              „Nalaže se ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 615,00 kn, u roku od 8 dana“.

 

III. Nalaže se ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju troškove sastava žalbe u iznosu od 128,12 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

              Točkom I. izreke rješenja suda prvog stupnja obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi tog suda posl.br. Ovrj-7374/10 od 13. rujna 2010., točkom II. izreke je naloženo ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 78,13 kn, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.273,52 kn.

 

              Protiv točke III. izreke citiranog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivajući se na žalbene razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP)  u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ/17).

 

Žalbenim navodima osporava pravilnost primjene odredbe članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje: OZ) smatrajući da su troškovi sastava podnesaka u privitku kojih je ovrhovoditelj dostavljao dokaze o uplati predujma za izlazak sudskog ovršitelja bili potrebni za ovrhu. Nastavno, ističe da rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave suda prvog stupnja posl.br. Ovrj-737/10 od 13. rujna 2010. kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenice i kojim su ovrhovoditelju odmjereni troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 615,00 kn ne predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje bi ovrhovoditelj te troškove mogao i naplatiti. 

 

Predlaže preinačiti točku III. izreke pobijanog rješenja i dosuditi ovrhovoditelju daljnje troškove ovršnog postupka, uz nadoknadu troškova sastava žalbe. 

 

              Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ/17.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u ovom ovršnom postupku povukao prijedlog za ovrhu jer je ovršenica podmirila novčanu tražbinu radi čije naplate je rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave suda prvog stupnja posl.br. Ovrj-737/10 od 13. rujna 2010. određena ovrha na pokretninama ovršenice te je zatražio naknadu troškova ovršnog postupka. Sud prvog stupnja djelomično je odbio prijedlog za naknadu troškova uz obrazloženje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu jer su ti troškovi već odmjereni rješenjem o ovrsi, kao ni trošak sastava podnesaka u privitku kojih je ovrhovoditelj dostavljao dokaze o uplati predujma za izlazak sudskog ovršitelja utvrđujući u bitnome da u tom dijelu nije riječ o troškovima iz članka 14. stavak 4. OZ-a koji su bili potrebni za ovrhu budući da dokazi o uplati nisu morali biti dostavljeni podneskom. Zahtjev za naknadu troškova sastava podneska od 8. rujna 2016. sud prvog stupnja nije priznao ovrhovoditelju uz obrazloženje da je njime ovrhovoditelj samo ispravio navode iz podneska od 8. lipnja 2016.

 

Pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava predmetnih podnesaka jer nije riječ o troškovima potrebnim za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a. Naime, ovome sudu prihvatljivo je stajalište suda prvog stupnja da je ovrhovoditelj u sudski spis mogao dostaviti samo dokaze o uplati predujma za izlazak sudskog ovršitelja te da nije bilo potrebe za sastavljanjem podnesaka kojima iste dostavlja.

 

Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi točku III. izreke rješenja suda prvog stupnja za iznos troškova ovršnog postupka u iznosu od 622,52 kn primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ/17.

 

Međutim, s pravom tvrdi ovrhovoditelj da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 23. stavak 1. OZ-a, kad je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 615,00 kn.

 

Naime, budući da je tijekom ovog ovršnog postupka ovrhovoditelj naplatio tražbinu radi čije naplate je ovršni postupak i pokrenut, nema dvojbe da je u odnosu na sastav prijedloga za ovrhu riječ o trošku potrebnom za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja. 

 

Međutim, pogrešan je stav suda prvog stupnja da će po dostavi rješenja o ovrsi na pokretninama ovršenici ovrhovoditelj raspolagati ovršnom ispravom za naplatu predmetnih troškova. Naime, rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave na pokretninama ovršenici nije naloženo platiti ovrhovoditelju troškove sastava prijedloga za ovrhu, već je njime samo određena ovrha radi naplate tih troškova (koja je pobijanim rješenjem pravomoćno obustavljena), pa protivno stavu suda prvog stupnja ovrhovoditelj u tom dijelu ne raspolaže ovršnom ispravom u smislu odredbe članka 23. stavak 1. OZ-a.

 

Stoga je u tom dijelu žalba ovrhovoditelja usvojena i točka III. izreke rješenja suda prvog stupnja preinačena za iznos troškova sastava prijedloga za ovrhu u visini od 615,00 kn pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ/17. 

 

              Kako je ovrhovoditelj uspio sa žalbom u omjeru od 50%, dosuđeni su mu pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ/17 i članka 14. stavak 4. OZ-a sukladno takvom uspjehu u sporu i troškovi sastava žalbe u iznosu od 128,12 kn, dok je u preostalom dijelu (do zatraženih 256,25 kn) njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.

 

              Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

              Točka I. i točka II. izreke rješenja suda prvog stupnja kao nepobijane ostaju neizmijenjene.

 

 

U Rijeci, 18. siječnja 2021.

 

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar