-   -              Poslovni broj: 8 UsIcar-26/20-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja T. V. iz Sovića, S. kbr. ., B. i H., OIB:., zastupanog po opunomoćenici M. V. iz S., D., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi naplate trošarine na duhanske prerađevine, odlučujući  izvan rasprave, 15. siječnja 2021. godine,

                                                          

p r e s u d i o  j e

 

1.Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/18-01/273, URBROJ: 513-04-20-5 od 08. rujna 2020. godine.

2. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split, Klasa: UP/I-415-02/18-18/366, Urbroj:513-02-8005/24-18-3 od 14. svibnja 2018. godine.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/18-01/273, URBROJ: 513-04-20-5 od 08. rujna 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo da rješenje tuženika i porezno rješenje pobija zbog: što nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi doneseni propis, odnosno što je kod donošenja rješenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo; što u obrazloženju rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te što postoji proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju rješenja i dokaza izvedenih tijekom postupka; što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno  i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja; da navedena rješenja imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati i da su nerazumljiva i proturječna sama sebi i stanju spisa, te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a navedeni razlozi da su nejasni i proturječni; da je izostalo razložno i argumentirano obrazloženje te obrazloženje svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno; da nije vidljivo zašto je porezno rješenje donijeto u D. iako je područni ured u S.; da je prvostupanjskim rješenjem povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, dalje: OPZ-a); da nije bilo osnove da mu se utvrđuje nikakva obveza, pa ni plaćanje iznosa od 76.400,97 kn, obzirom da se u poreznom rješenju navodi da je dug ugašen; da je trebalo na nedvojben način utvrditi jesu li se u vozilu nalazile duhanske prerađevine ili nešto drugo, kolika je količina i jesu li označene duhanskim markicama, te utvrditi da li je tužitelj trošarinski obveznik. Kako su stvari koje su se nalazile u vozilu oduzete da nije bilo osnove za donošenje prvostupanjskog rješenja. Protivi se navodu iz rješenja da je on oduzete stvari kupio od nepoznate osobe na nepoznatom mjestu na području općine I. za neutvrđeni novčani iznos, sa namjerom daljnje preprodaje i stjecanja materijalne-financijske koristi; da je neprihvatljivo da se dokazi izvedeni u drugim postupcima koriste kao dokazi u ovoj pravnoj stvari, jer se isto protivi načelu neposredne ocjene dokaza. Istakao je prigovor zastare; da su povrijeđena njegova ustavna prava iz članka 29. stavak 1. i članka 31. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90 do 5/14), te da je povrijeđeno konvencijsko pravo iz članka 4. Protokola broj 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj:18/97 do 2/10). Ističe da se protiv njega vode dva postupka, koja su po naravi oba kaznena, obzirom da se u ovoj pravnoj stvari radi o tzv. kaznenoj trošarini, odnosno kazni, a ne poreznoj obvezi, što je protivno stajalištu Europskog suda za ljudska prava zauzetom u činjenično i pravno usporedivom predmetu R. protiv F.; da je prema važećoj pravnoj doktrini za postojanje krivnje potrebna i svijest, slijedom čega počinitelj koji nije mogao znati za zabranjenost svog djela ne postupa skrivljeno, tj. neotklonjiva pravna zabluda isključuje krivnju; da u spisu predmeta prvostupanjskog tijela i tuženika nema  njegovog očitovanja, odnosno zapisnika sa njegovim iskazom tj. da nije saslušan, što je protivno praksi  domaćeg prava i praksi Europskog suda za ljudska prava, jer mu nije data mogućnost da u postupku brani svoja prava, što se protivi načelu pravičnog suđenja; da je podneskom od 24. srpnja 2020. godine obavijestio prvostupanjsko tijelo i tuženika da je kazneni postupak koji je vođen protiv njega pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem: KMP-8/2018 pravomoćno okončan, te istima dostavio presudu od dana 08. travnja 2019. godine koja je pravomoćna dana 08. svibnja 2019. godine, a ovršna dana 24. svibnja 2019. godine; da je navedenom presudom izdan Kazneni nalog da je kriv što je dana 12. siječnja 2018. godine oko 19,45 sati na odmorištu M.-S.autoceste A1 u mjestu T., postupajući protivno odredbi članka 78. stavak 1. u svezi stavka 11. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 22/13, 120/15), u osobnom vozilu marke „VW Golf“, tip II, reg. oznake i broja . registarskih oznaka prevozio sedam PVC crnih vreća u kojima se nalazilo sveukupno 249 PVC manjih prozirnih pakiranja od 0,5 kn sa sadržajem sitno rezanog duhana, sveukupne mase 124,6 kg, koji nije označen odgovarajućim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, kojeg je preuzeo od za sada nepoznate osobe u nakani da ga dalje distribuiram građanima uz novčanu protunaknadu radi zarade na razlici nabavne i kupovne cijene duhana, da je sa duhanom u vozilu zatečen od policijskih službenika, dakle, da je neovlašteno kupovao i prenosio robu čiji je promet ograničen, čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – nedozvoljene trgovine, djelo označeno i kažnjivo po članku 264. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11 do 118/18, dalje: KZ/11), pa da je stoga osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega  mu je sukladno članku 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo); da dostavljenu presudu tuženik nije uopće uzeo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja od 08. rujna 2020. godine. Naveo je da je mlada osoba i da nema imovine, te da bi provedbom ovrhe i naplatom utvrđene obveze trpio nenadoknadivu štetu, predložio da se donese rješenje o odgodi ovrhe. Tužbenim zahtjevom predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje. od 14. svibnja 2018. godine.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja, te predlaže da odbije tužbu kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Klasa: UP/I-415-02/18-18/366, Urbroj: 513-02-8005/24-18-3 od 14. svibnja 2018. godine u predmetu naplate trošarine na duhanske prerađevine.

           Navedenim poreznim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti, točkom 1. izreke utvrđeno je da je carinski dug za 124,6 kg sitno rezanog duhana koji se trebao naplatiti od tužitelja ugašen. Točkom 2. obvezan je tužitelj na plaćanje iznosa od 74.760,00 kn na ime trošarine na duhanske prerađevine, na trošarinsku osnovicu od 124,6 kg sitno rezanog duhana (visina trošarine je 600,00 kn/kg sitno rezanog duhana), kao i pripadajuće kamate u iznosu od 1.640,97 kn obračunate za razdoblje od dana dospijeća obveze do dana donošenja prvostupanjskog rješenja, te daljnje kamate na glavnicu za razdoblje od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do dana plaćanja trošarine, a iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja. Istim rješenjem je određeno da će se, ako tužitelj ne izvrši uplatu po rješenju, naplata izvršiti ovrhom, te da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

Kako u predmetnom sporu se radi o pravnom pitanju, te kako tužitelj nije izričito tražio održavanje rasprave, nije bilo potrebno provoditi glavnu raspravu i na istu pozivati stranke.

U dokaznom postupku čitani su tužba, osporeno rješenje tuženika od 08. rujna 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir navode stranaka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelj pravilno utvrđen trošarinskim obveznikom, odnosno da li je pravilno obvezan  na plaćanje trošarine i kamata u utvrđenom iznosu.

Među strankama je prvenstveno sporno da li je tužitelj pravilno i zakonito utvrđen trošarinskim obveznikom, dok nije predmet spora utvrđeni iznos (visina) trošarine i kamata, obzirom da se o tome tužitelj ne očituje.

Prema odredbi članka 21. stavak 2. točka 3., te članka 25. stavak 1. točka 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 22/13, 32/13,81/13, dalje: Zakon) trošarinskim obveznikom se smatra i osoba koja nezakonito proizvede, prima, otprema, uveze, unese, preveze, čuva, posjeduje, proda, kupi, pusti u potrošnju trošarinske proizvode ili s njima na drugi način nezakonito raspolaže, kao i osoba koja sudjeluje u tim radnjama a koja se smatra trošarinskim obveznikom u smislu stavka 1. navedenog članka, te da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi da su trošarinski proizvodi nezakonito proizvedeni, otpremljeni, primljeni, uvezeni, uneseni, kupljeni, prodani, držani, prevezeni, uporabljeni ili potrošeni, odnosno nezakonito pušteni u potrošnju.

Prema članku 25. stavak 12. Zakona, obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrde nepravilnosti u vezi s kretanjem trošarinskih proizvoda, koje prema  Zakonu predstavljaju zlouporabu prava u kretanju trošarinskih proizvoda. Prema stavku 13.. istog članka Zakona, obveza obračuna i plaćanja trošarine utvrđuje se rješenjem.

Sukladno članku 70. stavak 1. Zakona, predmet oporezivanja su cigarete, cigare i duhan za pušenje (sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje).

Člankom 73. stavak 1. Zakona je propisano da se duhanom za pušenje smatra duhan koji je rezan ili na drugi način usitnjen, svinut ili prešan u blokove i prikladan za pušenje bez daljnje industrijske obrade.

Prema članku 78. stavak 1. Zakona, duhanske prerađevine koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj i kada se puštaju u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva financija, koje uz tekst „Republika Hrvatska – Ministarstvo financija“ moraju imati naznačenu slovnu oznaku predmeta oporezivanja i broj markice.

Stavkom 11. istog članka Zakona propisano je da duhanske prerađevine koje nisu označene duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, se smatraju proizvodima na koje nije obračunata i plaćena trošarina, te se njihovo puštanje u potrošnju, kupnja i posjedovanje smatraju protuzakonitim. Člankom 75. Zakona propisan je način određivanja trošarinske osnovice.

Prema stanju spisa upravnog tijela proizlazi da su policijski djelatnici PGP Trilj u suradnji sa policijskim službenicima PU Splitsko-dalmatinske i ovlaštenim carinskim službenicima Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Split dana 12. siječnja 2018. godine, prilikom nadzora na odmorištu „M.-s.“ auto ceste A1 u mjestu T., općina O., oko 19,45 sati zaustavili osobno vozilo marke „Golf“ tip II, reg. oznaka . kojim je upravljao tužitelj; da je tijekom kontrole vozila tužitelj iz unutrašnjeg dijela vozila (prtljažnika i preklopnog zadnjeg sjedišta) dragovoljno predao i izručio sedam PVC crnih vreća u kojima se nalazilo sveukupno 249 PVC manjih prozirnih pakiranja od 0,5 kg sa sadržajem sitno rezanog duhana, sveukupne težine 124,6 kn, koji nije bio označen duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske te da je isti oduzet od tužitelja uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju robe; da je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da je predmetni sitno rezani duhan tužitelj kupio od nepoznate osobe, na nepoznatom mjestu na području općine I., za neutvrđeni novčani iznos, sa namjerom daljnje preprodaje istog i stjecanja materijalno-financijske koristi.

Dakle, prema navedenom proizlazi da je postupanjem policije i detaljnim pregledom vozila kojim je upravljao tužitelj u istom vozilu su pronađene navedene količine duhanskih prerađevina, koje nisu bile označene duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, što znači da na navedene količine duhanskih prerađevina nije obračunata i plaćena trošarina.

Nadalje proizlazi da je dana 06. veljače 2018. godine  Područnom carinskom uredu Split, Službi za nadzor  dostavljen zahtjev za obračun i naplatu trošarine  od strane Policijske uprava Splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, broj: 511-12-37-3/1-30-KU-3/2018 od 22. siječnja 2018. godine, za 124,6 kg sitno rezanog duhana, tužitelju kao trošarinskom obvezniku, budući da je navedene prigode zatečen sa sirno rezanim duhanom koji nije imao duhanske markice Ministarstva financija Republike Hrvatske.

Pitanje protupravnosti postupanja je svakako osnova temeljem koje se trošarinski obveznik obvezuje na plaćanje trošarine. U konkretnom slučaju, Sud ocijenjuje da je s obzirom na izloženo stanje spisa, dokazana protupravnost postupanja tužitelja navedene prigode, obzirom da je u vozilu kojim je upravljao zatečena navedena količina sitno rezanog duhana, bez markica Ministarstva financija, dakle, da je tužitelj u predmetnom vozilu kojim je upravljao posjedovao robu za koje nije obračunata i plaćena trošarina, što se smatra protuzakonitim postupanjem.

Stoga, kako je tužitelj navedene prigode u vozilu posjedovao utvrđenu količinu sitno rezanog duhana koji nije bio označen markicama Ministarstva financija sukladno članku 21. Zakona, zakonito je tužitelj utvrđen trošarinskim obveznikom te mu pravilno utvrđena trošarina.

Člankom 124. stavak 1. točke e) Carinskog zakonika Unije (Uredba (EU) br. 952/2013), propisano je da će  carinski dug biti ugašen ako je roba oduzeta.

Kako je predmetna količina sitno rezanog duhana tužitelju oduzeta, to je sukladno navedenoj odredbi trebalo utvrditi da se carinski dug gasi. Međutim, gašenjem carinskog duga nije došlo do gašenja obveze plaćanja trošarine na duhanske prerađevine, jer iznos trošarine podliježe obračunu i naplati, pa je pravilno prvostupanjsko tijelo poreznim rješenjem izvršilo obračun trošarine i tužitelju utvrdilo obvezu plaćanja trošarine na trošarinsku robu- 124,6 kg sitno rezanog duhana, kako je navedeno u točki I. izreke poreznog rješenja.

S obzirom da se predmetni događaj zbio dana 06. veljače 2018. godine kada je tužitelj od strane policijskih službenika zatečen u posjedovanju utvrđene količine sitno rezanog duhana, te kako je porezno rješenje donijeto 14. svibnja 2018. godine a rješenje tuženika 08. rujna 2020. godine  jasno je da nije protekao zastarni rok od 6 godine propisan  OPZ-om za nastup zastare, što znači da zastara utvrđenja a ni naplate nikako nije mogla nastupiti, pa je neosnovan tužbeni navod koji se odnosi na nastup zastare.

Isto tako neosnovan je tužbeni navod da se radi o dvostrukom kažnjavanju, obzirom da je po istom događaju u kaznenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu donijete broj: KMP-8/2018 od 08. travnja 2019. godine, jer se ne radi o dvostrukom kažnjavanju i nisu povrijeđene odredbe Ustava Republike Hrvatske i stajališta Europskog suda za ljudska prava kako tužitelj navodi u tužbi.

U kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja utvrđivalo se da li su u postupanju i radnjama tužitelja ostvarena obilježja kaznenog dijela za koje se tereti, dok u poreznom/ upravnom postupku u kojem je donijeto prvostupanjsko rješenje su se utvrđivale činjenice bitne za utvrđivanje trošarine i da li je temeljem činjenica utvrđenih u prethodnom postupku, tužitelj trebao biti trošarinski obveznik. Sud smatra da činjenice koje su utvrđene u postupku potvrđuju da je tužitelj osnovano utvrđen trošarinskim obveznikom.

Trošarinu plaća osoba koja nezakonito posjeduje trošarinske proizvode, u ovom slučaju sitno rezani duhan koji nisu bili označeni duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, bez obzira na njenu krivnju i utvrđenu odgovornost u kaznenom postupku.

Utvrđivanje postojanja kaznenog djela, odnosno kaznene odgovornosti nije niti bilo predmet ovog upravnog postupka. Upravna tijela za potrebe rješavanja upravne stvari nisu vezana činjenicom o postojanju ili nepostojanju kaznenog djela i krivnje koja se utvrđuje u kaznenom postupku.

Stoga, u konkretnom slučaju upravna tijela ili ovaj sud mogu odlučivati o protupravnosti postupanja tužitelja vezano za protuzakonito posjedovanje duhanskih prerađevina, i to u smislu obračuna i naplate trošarine.

U konkretnom slučaju ne radi se o dvostrukom kažnjavanju obzirom da obračun i naplata trošarine na duhanske prerađevine, po svojoj osnovi nije kazna, već javno davanje i prihod Državnog proračuna, a koja  obveza je propisana Zakonom i koje  svi trebaju plaćati, a izbjegavanje plaćanja na neki od načina navedenim u članku 21.stavak 2.točka 3. Zakona, predstavlja protupravno postupanje.

Naprijed navedeni stav suda utemeljen je na Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-5981/2016 od 27. lipnja 2017. godine  i pozivom na odredbu članka 31. stavak 2. Ustava RH-e, te odluka Europskog  suda za ljudska prava u predmetu M. protiv H. (presuda od 25. lipnja 2009., zahtjev br. 55759/07) i odluke u predmetu R. protiv F. (presuda od 16. rujna 2009., zahtjev br. 13079/03), u bitnom iznio stav da bi se radilo o „kaznenoj“ trošarini samo u slučaju  kada bi osoba po istom događaju (istom činjeničnom osnovu), uz obračun trošarine od strane upravnog/poreznog tijela već pravomoćnom odlukom bila obvezana na plaćanje novčane kazne npr. prekršajnom postupku, jer bi u tom slučaju došlo do povrede načela  ne bis in idem sadržanom u članku 31. stavak 2. Ustava RH-a, odnosno da bi trošarina utvrđena od strane upravnog/poreznog tijela se mogla smatrati „kaznenom“ trošarinom.

Neosnovan je navod tužitelja da mu u postupku nije omogućeno da se očituje o predmetnom događaju na način da da izjavu u kojoj bi naveo sve što on smatra bitnim za zaštitu svojih prava. Naime, iz spisa je vidljivo da je dana 16. ožujka 2018. godine (prije donošenja poreznog rješenja), tužitelju dostavljen dopis kojim je sukladno članku 7. OPZ-a obaviješten o postupku naplate trošarine za predmetni sitno rezani duhan te je od istog zatraženo da se očituje na okolnost posjedovanja 124,6 sitno rezanog duhana. Tužitelj se po navedenom nije očitovao. Ostali tužbeni navodi ocijenjeni su paušalnim te nema potrebe za obrazlaganje.

Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/1. i 29/17, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u  izreci presude.

            Tužitelj je zatražio da se odgodi naplata utvrđenog iznosa trošarine.

Prijedlog  nije osnovan.

Člankom  26. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu  ZUS-a) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim  kad je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju bila nanesena kakva teško popravljiva šteta, da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, te da takva odgoda nije protivna javnom interesu.

U svom prijedlogu za odgodu izvršenja označenih rješenja, tužitelj  nije ničim dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze. Naveo je samo da je mlada osoba i da nema imovine, te da bi provedbom ovrhe i naplatom utvrđene obveze trpio nenadoknadivu štetu, ali nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potvrdio svoje navode.          

           Stoga, sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 26. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja.

             

                                                     U Splitu 15. siječnja 2021. godine

 

                                                                                                                            S U D A C

 

                            Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena na temelju odredbe članka 67. stavka 1., u vezi s člankom 26. ZUS-a.

 

           DNA:

-          opunomoćenici tužitelja, .

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

-          u spis.

 

Kalendar 30 dana