Pn-1284/2015

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda Anti Božinoviću kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja I. F. iz S., O.:…,
zastupana po punomoćnici I. I. R., odvjetnici u S., protiv tuženika A.
O. d.d. Z., O.:…, zastupana po odvjetnicima iz
odvjetničkog društva G. & P. iz Z., P. S. I., radi naknade štete, nakon
održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dne 11. studenoga 2020.god. u nazočnosti
pun.stranaka, dne 15. siječnja 2021.god.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju
ukupan iznos od 51.493,40 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje
na iznos od 46.975,90 kn teku od 23. lipnja 2015. god., a na iznos od 4.517,50 kn
teku od 27. lipnja 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. god., a
od 01. kolovoza 2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok
se za više zatraženih 45.773,09 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju
parbeni trošak u iznosu od 13.111,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na
taj iznos teče od 15. siječnja 2021. god. do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2 Pn-1284/2015

Obrazloženje

U tužbi se navodi da se u mjestu L., O. dne 22. lipnja 2015. god. dogodila
prometna nezgoda u kojoj je tužitelju nastala imovinska šteta na vozilu marke M., reg.
oznake …., a nezgodu je skrivio osiguranik tuženika Z. F., upravljajući
traktorom marke Z., reg. oznake …, osiguranim kod tuženika policom br.

…. U nezgodi je na tužiteljevom vozilu nastala znatna imovinska šteta. On je
štetu prijavio, te nakon obavljenoga izvida štete od ovlaštenoga M.-B. servisa
A. V. d.o.o. pribavio ponudu iz koje proizlazi da bi popravak oštećenja na
automobilu, nastalih u predmetnoj prometnoj nezgodi, iznosio 92.748,99 kn.

Tužitelj je, nastavlja se dalje u tužbi, pretrpio i imovinsku štetu s osnove prijevoza
vozila iz O. u S., u iznosu od 4. 517,50 kn, a koju uslugu je izvršila tvrtka G.
d.o.o. Prije podnošenja tužbe, tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 23. lipnja

2015. god., međutim do mirnog rješenja spora nije došlo, odnosno tuženik nije tužitelju
isplatio niti neprijeporni iznos.

Tužitelj predlaže donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženiku isplatiti mu ukupan
iznos od 97.266,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 92.748,99 kn teku
od 23. lipnja 2015. god., a na iznos od 4. 517,50 kn od 27. lipnja 2015. god., sve do isplate.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predloživši da se zahtjev tužitelja
odbije kao neosnovan. Priznao je pasivnu legitimaciju na svojoj strani budući da je vlasnik
vozila reg. oznake … na dan 22. lipnja 2015. god. imao kod tuženika sklopljen
ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može
nanijeti trećim osobama zbog oštećenja ili uništenja stvari. Usprotivio se visini zatražene
naknade štete, osporavajući da bi svi dijelovi vozila tužitelja mogli biti oštećeni na način na
koji je prikazano u tužbi. Istaknuo je da mu je tužitelj u mirnom postupku dostavio dvije
ponude br. 641/2015 A. V., a koje glase na različite iznose. Ukazuje na to da
tužitelj u spis nije dostavio dokaz o popravku vozila te zahtjeva da se tužitelj očituje je li
popravio vozilo, ako jest kada i gdje te za koliki iznos novca. Osporava i početak tijeka
zakonskih zateznih kamata.

Tužitelj je u podnesku od 23. prosinca 2015. god. naveo da svoje vozilo nije popravio,
a da na iznos štete na vozilu, u iznosu od 92.748,99 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od
dana podnošenja odštetnoga zahtjeva, a na iznos od 4.517,50 kn kamatu potražuje od dana
izdavanja računa.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Izvješća o predmetnoj prometnoj nezgodi,
preslika prometne dozvole za vozilo marke M., reg. oznake …, preslika
vozačke dozvole I. F., preslika police osiguranja od automobilske odgovornosti br.
…, ponude A. V. br. 641/2015 od 01. 07. 2015. god., zapisnika
P.-uslužnoga obrta A., K. K. 07. 08. 2015.god., računa G.
d.o.o. G. od 27. 06. 2015.god.,fotografija priloženih spisu, izjave o tijeku nastanka
prometne nesreće od 01. 07. 2015. god., izvida štete J. O. d.d. br.
… od 30. 06. 2015. god., nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za
strojarstvo, promet i motorna vozila N. K. od 30. svibnja 2016. god., dokumentacije
koju je priložio tužitelj, uvezane na listovima 96-104 spisa, dopune nalaza i mišljenja stalnoga
sudskog vještaka N. K. od 04. srpnja 2017. god., očitovanja toga vještaka od 27.

3 Pn-1284/2015

veljače 2020. god., preslušanjem svjedoka N. M., S. S., Z. F. i I. G., te preslušanjem tužitelja.

Stranke su zatražile parbeni trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Između stranaka u postupku nije prijeporno da se 22. lipnja 2015. god. u mjestu L.,
O. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja. Nije
prijeporna pasivna legitimacija tuženika. Prijeporna je visina tužbenoga zahtjeva, a tuženik je
u postupku, prigovarao i načinu nastanka nezgode u smislu da je ona namjerno izazvana.

Odredbom čl.1045. Zakon o obveznim odnosima (NN
br.35/05,41/08,125/11, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je
naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl.1046.
ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja
(izmakla korist) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta).

Prema odredbi čl.1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je
bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno,
odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

Na okolnost nastanka predmetne prometne nezgode preslušani su tužitelj te svjedoci
N. M., S. S., Z. F. i I. G..

Tužitelj je u svome iskazu naveo da se svojim vozilom kretao putom o čijoj se širini
nije mogao izjasniti, ali na kojemu se dva auta nisu mogla mimoići ako se jedan od njih ne da
u stranu. U njegovom automobilu bila su njegova dva prijatelja, N. M. i S.
S.. Kretao se brzinom oko 30-40 km/h. Uočio je da se iz suprotnog smjera kreće traktor i
to na udaljenosti od oko 50 metara. Zaustavio je svoje vozilo, prethodno se davši udesno
koliko je god bilo moguće a kako bi propustio traktor. Traktor su uočili i njegovi prijatelji te
su uvidjeli kako se traktor kreće pravo na njegov automobil bez da se da u desno gledajući iz
njegova smjera kretanja. Blindao je svjetlima i dao zvučni znak kako bi upozorio vozača
traktora, ali i pored toga osoba koja je upravljala traktorom nije reagirala pa je došlo do udara
traktora, njegovim lijevim prednjim kotačem, u tužiteljevo vozilo. Traktor se tim svojim
kotačem čak popeo na prednji dio tužiteljeva vozila, došavši sve do prednjeg vjetrobranskog
stakla, nakon čega se, skliznuvši, vratio unatrag na prostor ispred automobila. Nakon sudara
on i vozač traktora sastavili su europsko izvješće, smatrajući da nije potrebno pozivati
djelatnike policije. Vozač traktora priznao je svoju krivicu za nastanak prometne nezgode.
Također je izjavio da nije uočio tužiteljevo vozilo jer je razgovarao na mobitel.

Svjedok N. M. iskazao je da je s tužiteljem i S. S. bio u lovu, da
su se iz lovišta vraćali tužiteljevim automobilom, u kojemu je sjedio na mjestu suvozača.
Kretali su se šumskim putom nevelikom brzinom, misli oko 30-40 km/h. U jednoj blagoj
okuci, odnosno izašavši iz nje, uočili su da se iz suprotnog smjera prema njima kreće traktor
koji je u tom trenutku bio oko 40-50 metara udaljen. Tužitelj se, kada je uočio traktor, svojim
vozilom dao u desno i zaustavio automobil. Ne sjeća se kolika je širina puta kojim su se
kretali, ali se sjeća da se tužitelj svojim vozilom pomaknuo oko 1 metar u desnu stranu. U
svakom slučaju ostalo je dovoljno prostora da traktor može proći pored automobila tužitelja.

4 Pn-1284/2015

Vozač traktora se, međutim, nastavio kretati pravocrtno, upravo prema tužiteljevu
automobilu. Svjedok je upozorio tužitelja da vozaču traktora dade svjetlosni i zvučni znak, što
je on i uradio, međutim vozač traktora ni na to nije reagirao već je lijevim prednjim kotačem
svoga traktora udario u prednji dio tužiteljeva automobila, popeo se na taj dio vozila, došavši
do prednjeg vjetrobranskog stakla, a onda se vratio unatrag i zaustavio se ispred samog vozila.
Sjeća se da je, kada je traktor svojim prednjim dijelom bio na prednjem dijelu tužiteljeva
vozila, uhvatio tužitelja rukama kako bi ga odmaknuo u desnu stranu jer je kotač traktora išao
baš prema onom mjestu na kojem je sjedio vozač automobila. Nakon samog sudara izašli su iz
automobila, vidio je da je na tužiteljevom M. uništen branik, hauba, prednje svijetlo te
da je prednji lijevi kotač pomaknut u stranu. Koliko se sjeća prometna nezgoda dogodila se u
jutarnjim satima, između 8 i 9 sati.

Svjedok S. S. također je u vrijeme nezgode bio putnik u tužiteljevom vozilu,
sjedio na zadnjem sjedištu, po sredini. Vraćali su se iz lovišta i kretali se brzinom oko 40
km/h jer su bili na uskoj cesti. U jednom trenutku dok su se nalazili u blagom zavoju, uočio je
da se prema njima kreće traktor koji se tada nalazio na udaljenosti od 30 do 40 metara.
Tužitelj se sa svojim automobilom dao u desno koliko je god to bilo moguće i zaustavio
vozilo. Traktor je mogao normalno proći pored njih jer se s druge strane puta nalazila livada.
Međutim, traktor se nastavio kretati pravo prema vozilu tužitelja, koji je kad je to uočio,
počeo blendati svjetlima i upozoravati zvučnim signalom. Ni to nije bilo dovoljno, vozač
traktora nije reagirao te je došlo do sudara na način da se traktor lijevim prednjim svojim
kotačem popeo na vozilo tužitelja, a onda otkliznuo unatrag i zaustavio se ispred M..
Izašao je iz automobila nakon sudara te uočio oštećenja na tužiteljevom vozilu i to oštećenja
branika, haube, cijeloga prednjeg lijevog dijela te da je lijevi prednji kotač bio dosta
iskrivljen. Iz automobila se izlijevala tekućina, ne zna je li se radilo o vodi ili ulju. Ne može
procijeniti koliko je vremenski prošlo od zaustavljanja vozila u kojem se nalazio do samog
udara traktora u to vozilo, moguće da je prošlo 5-6- sekundi. Na mjesto nezgode nije pozvana
policija već su sudionici ispunili europsko izvješće. Vozač traktora naveo je, kao razlog zbog
kojeg nije reagirao na upozorenja tužitelja, to da je radio nešto s mobitelom.

Svjedok Z. F. izjavio je da je upravljao traktorom u vrijeme nastanka
predmetne nezgode. Prometnu nezgodu prouzročio je zbog nepažnje i korištenja mobilnog
uređaja tj. prelistavanja imenika na mobitelu. Zbog svoje neopreznosti traktorom je udario u
prednju lijevu stranu automobila tužitelja, prednjim lijevim kotačem traktora popeo se na
haubu M., a onda otkliznuo natrag ispred automobila. Prometnica na kojoj se dogodila
nesreća uska je asfaltirana cesta u nenaseljenom dijelu, uz šumu. Do nezgode je došlo u
blagom zavoju koji je, gledajući iz njegova smjera kretanja, bio zavoj udesno. Nije primijetio
vozilo koje mu je dolazilo iz suprotnog smjera jer se ono nalazilo u sjeni, a u smjeru kojim se
kretao bila je slaba vidljivost zbog sunčeve svjetlosti. Nakon nezgode tužitelj je fotografirao
mjesto sudara. Traktor je bio u voznom stanju dok automobil tužitelja nije jer je iz njega
iscurilo ulje. Na mjestu nezgode zadržali su se oko pola sata, tužitelj je pozvao nekoga da
dođe po njegov automobil. Policiju nisu zvali već su sastavili europsko izvješće o nezgodi.
Nitko od sudionika nije bio pod utjecajem alkohola, a tužitelja je tada prvi put vidio. Sjeća se
da je na obližnjoj oranici u trenutku nezgode bio I. G. koji je odmah po sudaru došao
na mjesto nezgode. Potvrdio je da se tužitelj svojim automobilom pomaknuo u desnu stranu
koliko je god mogao te da je zaustavio automobil prije nezgode. Nije zamijetio ni zvučne ni
svjetlosne signale koje je upućivao tužitelj, naglasivši da je traktor u vožnji dosta bučan. Imao
je dovoljno prostora da zaobiđe tužiteljev automobil jer se mogao i on dati udesno izvan
asfaltiranog dijela ceste. Prije sraza kretao se brzinom od oko 30 km/h te nije smanjivao
brzinu kretanja do samog sraza. Vozilo tužitelja primijetio je tek prilikom sudara.

5 Pn-1284/2015

Svjedok I. G. nalazio se, u trenutku događanja predmetne nezgode, na oranici
udaljenoj otprilike 200 metara od mjesta sudara. Čuo je udarac vozila o vozilo te je pomislio
da se dogodila teža prometna nezgoda. Kada je došao do mjesta nesreće,sudionici su ispisivali
europsko izvješće o prometnoj nezgodi. Trebalo mu je desetak minuta da dođe od svoje
oranice do mjesta nezgode. Sjeća se položaja automobila M. nakon nezgode. To vozilo
nalazilo se na asfaltiranom dijelu puta, a zbog blizine kamena nije se moglo pomaknuti jer se
kamen nalazio uz sam rub ceste. Na tom mjestu je uzbrdica a okolo je šumica. Teren oko
kolnika je kamenit. Ne zna je li se traktor mogao slobodno mimoići s automobilom. Vrijeme
nastanka prometne nezgode bilo je oko 12,30 sati, a nesreća se dogodila na ravnom dijelu
poslije uzbrdice. Na mjestu nezgode zadržao se dvije do tri minute, potpisavši tužitelju
izvješće za svjedoka.

Sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet i motorna
vozila, na okolnost nastanka prometne nezgode te na okolnost visine štete nastale na
tužiteljevu vozilu.

Vještak N. K. je u svome nalazu od 30. svibnja 2016. god. naveo da se kolnik
dionice ceste na kojoj se dogodila predmetna nezgoda, proteže u nizu blagih i preglednih
zavoja u smjeru zapad-istok, gledano iz smjera gibanja traktora Z.. Na bližem licu mjesta
nezgode ukupna širina kolnika iznosi 3 metra, s kojim se promet odvija u oba smjera, i kolnik
je bez središnje crte. Izvan sjevernoga ruba kolnika, dakle izvan ruba kolnika gdje se u
trenutku sraza nalazilo, prema iskazima sudionika, osobno vozilo M., nalazi se
zemljano proširenje u razini s kolničkom površinom ukupne širine oko 1 metra, na koji se
nastavlja šuma, dok se s južne strane kolničke površine nalazi također zemljano proširenje u
razini s kolničkom površinom ukupne širine 2 metra. Neposredno prije mjesta sraza a gledano
iz smjera gibanja traktora, kolnik navedene dionice čini pregledan desni zavoj s mogućnošću
uočavanja za oba sudionika na udaljenosti većoj od 50m.

Iz fotodokumentacije s mjesta nezgode vidljivo je da je do sraza došlo između prednje lijeve gume traktora Z. i prednjega lijevog dijela osobnoga vozila M..

U trenutku naleta osobno vozilo M. bilo je zaustavljeno s oko polovice svoga
prednjeg dijela položeno izvan svoga desnog ruba kolnika, dok je traktor Z. u trenutku
naleta, a s obzirom na oštečenja prednjega lijevog dijela osobnoga vozila M. imao
brzinu gibanja od oko 10km/h ili 2,77m/s.

Prema tragovima na kolničkoj površini, a posebno tragovima iscurjele tekućine
osobnoga vozila, došlo je do naleta traktora lijevim kotačem na prednji lijevi dio osobnoga
vozila M., odnosno s obzirom na širinu i dubinu oštećenja na prednjem lijevom dijelu
osobnoga vozila M., došlo je do "penjanja" prednjega lijevog kotača traktora Z. na
prednji lijevi dio osobnoga vozila M., a nakon naleta što je vidljivo po tragovima na
kolniku, do vraćanja traktora unatrag na kolnik na putu od oko 3 metra.

S obzirom na mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode (50 metara) i brzinu
gibanja traktora Z. neposredno prije sraza ( 10km/h), vozač traktora jasno je mogao uočiti
položaj osobnog vozila M. na svom pravcu gibanja, vremenski gledano oko 7 sekunda
prije naleta, kada je, prema iskazu samoga vozača vozila M., isti zaustavio svoje vozilo
uz njemu desni rub kolnika, i poduzeti sve potrebne radnje za izbjegavanje naleta.

6 Pn-1284/2015

S prometno tehničke strane nema logičnoga objašnjena zbog čega vozač traktora uz
brzinu kretanja od 10km/h, vremenski gledano 7 sekunda prije naleta, kada je od mjesta naleta
bio udaljen oko 20 metara, a kada je M. izašao izvan svoga desnog ruba kolnika, i kada
je objektivno jasno mogao uočiti vozilo M. zaustavljeno uz sjeverni rub kolnika, nije
poduzeo prikočivanje u cilju zaustavljanja prije naleta ili otklonom volana u desno izašao
dijelom izvan svoga desnog ruba kolnika, jer mu to omogućava zemljano proširenje s njegove
desne strane i nastavio gibanje u smjeru istoka.

U pogledu visine štete koju je pretrpjelo tužiteljevo vozilo u predmetnoj nezgodi
vještak je izradio obračun. Ističe da je nakon nezgode vozilo pregledao ovlašteni procjenitelj
J.O. koji je napravio popis dijelova za zamjenu i dijelova za popravak.
Spisu prileži predračun ovlaštenoga M. servisera u iznosu od 92.748,89 kn (s PDV-om)
i bez rada. S obzirom na opseg i karakter oštećenja popravaka vozila nije ekonomski
opravdan, šteta će se obračunati kao totalna.

Analizom tržišta rabljenih vozila za predmetno vozilo u EU, vještak je utvrdio da
prosječna vrijednost predmetnog vozila na tome tržištu iznosi 6.420,60 EUR ili 48.114,23 kn,
po srednjem tečaju HNB (1 EUR=7,493729 kn). Naknadu za ekologiju (Co2) iznosi

10.369,60 kn, trošarina iznosi 450,85 kn, potvrda o suglasnosti 700,00 kn, a troškovi
transporta 3.000,00 kn. Navedena davanja daju ukupnu cijenu kada bi se predmetno vozilo
uvelo iz EU u RH, u iznosu od 62.634,60 kn. Tržišna vrijednost spašenih ostataka
predmetnoga osobnog vozila, s obzirom na oštećenja i predračun popravka iznose 25% od
vrijednosti vozila pred štetu ili 15.658,60 kn. Stvarna šteta na vozilu iznosi 46.975,90 kn.

Nakon prigovora stranaka, vještak K. je izradio dopunu svoga nalaza. Na prigovor
tužitelja da je pogrešno utvrdio tržišne vrijednosti predmetnoga osobnoga vozila, naveo je
kako je pregledom oglasnika koje je u spis priložio tužitelj vidljivo da su sva vozila s tih
oglasnika ili s manjim brojem prijeđenih kilometara ili s novijom godinom proizvodnje u
odnosu na tužiteljev automobil. Tužiteljevo vozilo proizvedeno je 2006. god. i u trenutku
nastanka štetnog događaja imalo je prijeđenih 322.646 km. Vozila iz oglasnika koje je
dostavio tužitelj u spis uglavnom imaju datum prve registracije ili u 2007. ili u 2008. god.,
bitno manji broj prijeđenih kilometara, a u jednom slučaju i potpuno drugu opremu.

Na tuženikov prigovor glede dinamike nastanka predmetne prometne nezgode, vještak
je istaknuo da je vještačenjem utvrdio sve relevantne činjenice vezane za dinamiku nastanka
nezgode neposredno prije sraza i u samom srazu. Zbog čega vozač traktora nije reagirao, niti
kočenjem niti prikočivanjem iako je, kako je već u nalazu rečeno, jasno mogao uočiti
tužiteljevo osobno vozilo znatno prije samoga sraza, se nije mogao vještak egzaktno očitovati.

U svom usmenom očitovanju vještak prometne struke ostao je kod svoga nalaza i
mišljenja u cijelosti. Ponovio je da je vozač traktora mogao uočiti osobno vozilo M.
vremenski gledano 7 sekunda prije naleta, a zašto nije reagirao o tome se nije mogao
očitovati. Glede u spis priloženoga izračuna vrijednosti predmetnoga vozila od C. za
vozila H. naveo je da je to približni izračun koji ne obuhvaća broj prijeđenih kilometara
kao ni izračun C.U. Takvi izračuni vještaka ne obvezuju na prihvaćanje u njima
navedenih vrijednosti. Istaknuo je kako je u svome nalazu procijenio sve što je trebalo cijeniti
pri izračunu visine štete na tužiteljevu vozilu. Kategorija spašenih ostataka vozila je kategorija
tržne vrijednosti, pa je na osnovi onoga što je ostalo spašeno na vozilu tužitelja procijenio da
je realna tržišna vrijednost ostataka 25% vrijednosti vozila. Spašeni ostaci su kategorija tržne
vrijednosti i isključivo ovise o tome koliko se vozilo u takvom stanju može cijeniti na samom

7 Pn-1284/2015

tržištu. Naveo je da pri izradi svojih nalaza koristi mnogobrojnu literaturu te da je osnovna
zadaća svakoga vještačenja, a osobito vještačenja visine vrijednosti odnosno visine imovinske
štete približiti se stvarno tržnoj vrijednosti oštećene stvari, u ovom slučaju motornoga vozila,
ukoliko se radi o potpunoj ili totalnoj šteti. Sve ostalo, što se odnosi na tržišnu vrijednost, dao
je u svom nalazu i njegovoj dopuni.

Na pitanje punomoćnika tuženika, imajući u vidu iskazanu dinamiku nastanka
nezgode kao i postupanje sudionika, isključuje li mogućnost da se nezgoda dogodila u
kontroliranim uvjetima, vještak je odgovorio da izostanak reakcije vozača traktora nije
uobičajen, ali zašto se to dogodilo ne može se očitovati.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka N. K. kao nepristran i stručan i u
cijelosti obrazložen i glede nastanka prometne nezgode i u pogledu visine nastale štete na
tužiteljevu vozilu.

Iz nalaza vještaka proizlazi da je odgovornost za nastanak nezgode u cijelosti na strani
osiguranika tuženika, vozača traktora Z. F.. Vozač traktora, s obzirom na
mogućnost uočavanja vozila tužitelja (50 metara) i brzinu gibanja traktora neposredno prije
sraza (10km/h), jasno je mogao uočiti položaj osobnog vozila M. na svom pravcu
gibanja oko 7 sekunda prije naleta, i poduzeti sve potrebne radnje za izbjegavanje naleta. To,
međutim, nije učinio te je njegovom krivnjom došlo do sraza vozila. S druge strane tužitelj se
prethodno zaustavio svojim vozilom na način da je s oko polovice prednjega dijela
automobila bio položen izvan svoga desnog ruba kolnika tako da je ostalo dovoljno prostora
da traktor mimoiđe njegovo vozilo. Način upravljanja osobnim vozilom i zaustavljanja vozila
prije nezgode sa strane tužitelja jasno su opisali u svojim iskazima svjedoci N. M. i
S. S. koji su opisali i kretanje traktora prije samog sudara navevši da se traktor kretao
prema tužiteljevom zaustavljenom i udesno pomaknutom vozilu pri čemu vozač traktora nije
poduzimao ni radnju kočenja ni otklon svojim vozilom u desno bez obzira na tužiteljevo
upozoravanje svjetlosnim i zvučnim signalima.

Vještak je u svome nalazu istaknuo da s prometno tehničke strane nema logičnoga
objašnjena zbog čega vozač traktora, uz brzinu kretanja od 10 km/h, vremenski gledano 7
sekunda prije naleta, kada je od mjesta naleta bio udaljen oko 20 metara, a kada je M.
izašao izvan svoga desnog ruba kolnika, i kada je objektivno jasno mogao uočiti to vozilo,
nije poduzeo prikočivanje ili otklon volana udesno te izašao dijelom izvan svoga desnog ruba
kolnika odnosno zaustavio se prije sraza. Iako s prometno tehničke strane, kako navodi
vještak, nema logičnoga objašnjenja zbog čega vozač traktora nije poduzeo kočenje ili otklon
volana udesno te na taj način izbjegao sudar traktora s vozilom tužitelja, razlog
nepoduzimanja tih radnji od strane vozača traktora proizlazi iz njegova iskaza gdje vozač
traktora navodi da je koristio mobilni aparat i na njemu prelistavao imenik pa zbog nepažnje
nije uočio osobni automobil u svom smjeru kretanja te je tako prouzročio predmetnu nezgodu.

Iz nalaza vještaka prometne struke te iz iskaza svjedoka jasnim proizlazi da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika.

Budući da je osiguranik tuženika skrivio prometnu nezgodu, tuženik je, sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a dužan naknaditi tužitelju štetu nastalu na njegovom vozilu.

Prema ponudi A. V. d.o.o. šteta na tužiteljevom vozilu, nastala u predmetnoj nezgodi, iznosi 92.748,99 kn.

8 Pn-1284/2015

Vještak K. je, glede štete koju je pretrpjelo tužiteljevo vozilo u prometnoj nezgodi,
izvršio uvid u izvid štete koji je napravio ovlašteni procjenitelj J.O. d.d.
Također je izvršio uvid u predračun ovlaštenog M. servisa koji je tužitelj priložio u
spis. Istaknuo je da s obzirom na opseg i karakter oštećenja popravak vozila nije ekonomski
opravdan te je šteta na vozilu totalna. Analizom tržišta rabljenih vozila u EU utvrdio je
prosječnu vrijednost predmetnog vozila, uzimajući u obzir i naknadu za ekologiju, trošarinu,
potvrdu o suglasnosti te troškove transporta. Utvrdio je tržišnu vrijednost spašenih ostataka
predmetnoga vozila, s obzirom na oštećenja i predračun popravka, u iznosu od 25% od
vrijednosti vozila pred štetu. Uzevši sve u obzir izračunao je da stvarna šteta na tužiteljevu
vozilu iznosi 46.975,90 kn.

Na prigovore tužitelja vezano za izračun stvarne štete na njegovom vozilu vještak je
dao obrazložene odgovore kojima je pobio prigovore. Objasnio je da je prilikom izrade nalaza
i mišljenja uzeo u obzir starost tužiteljeva vozila te broj prijeđenih kilometara te i to
ukalkulirao u procjenu štete.

Sud je u cijelosti prihvatio vještakovu procjenu štete nastalu na tužiteljevu vozilu, što
je iznos od 46.975,90 kn. Taj iznos uvećan je za 4.517,50 kn troškova prijevoza vozila od
mjesta nezgode. Naime tužiteljevo vozilo, nakon sudara, nije bilo u voznom stanju, a tužitelj
je trošak prijevoza dokazao dostavom otpremnice i računa tvrtke G. d.o.o. iz G.
(listovi 12 i 13 spisa). Dakle, ukupna šteta na vozilu tužitelja, uključujući trošak prijevoza
vozila, iznosi 51.493,40 kn. Do tog iznosa prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja dok je za više
zatraženih 45.773,09 kn tužitelj odbijen.

Na dosuđeni iznos štete od 46.975,90 kn određena je zakonska zatezna kamata počev
od 23. lipnja 2015. god.,kao od dana podnošenja tužiteljeva odštetnog zahtjeva pa do isplate, a
na iznos od 4.517,50 kn od 27. lipnja 2015. god.,kao od dana kada je tužitelj platio trošak
prijevoza vozila pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a s obzirom da
tužitelj nije popravio štetu na vozilu.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na 8 ročišta ( 25.01.2016.,

23.03.2016. 27.04.2016., 08.11.2016., 28.02.2019., 27.02.2020., 13.10.2020., 11.11.2020.) i
sastav 4 podneska ( 23.12.2015., 13.10.2016., 19.10.2017., 30.04.2020.) po 100 bodova te za
pristup na 3 ročišta (23.05.2019., 18.09.2019., 12.11.2019.) po 25 bodova. Ukupno je tužitelju
priznato 1375 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV,
trošak pristojbe tužbe od 1.323,00 kn i trošak pristojbe presude od 1.323,00 kn to je dalo iznos
od 19.833,50 kn.

Tužitelj je u postupku uspio za 76,5%, a tuženik za 23,5%. Razlika postotaka
uspješnosti je 53% u korist tužitelja. Stoga mu je od naprijed navedenoga iznosa priznat toliki
postotak, što je iznos od 10.511,75 kn. Taj iznos uvećan je za trošak vještačenja od 2.600,00
kn pa je konačno dobiven iznos dosuđenog troška tužitelju 13.111,75 kn.

U Splitu, dne 15. siječnja 2021. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ v.r.

9 Pn-1284/2015

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi
Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
odluke.

DNA:

-pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis