Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
3 P-186/2019-35
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2 Poslovni broj: 3 P-186/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja I. V. vl. O. E. za trgovinu antikvitetima, O., Ž. 19, OIB ... kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica iz O. protiv tuženika D. d.o.o. O., Ž. 17, OIB: ... kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik iz O., radi nedopuštenog oglašavanja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 8. prosinca 2020. u nazočnosti pun. tužitelja, pun tuženika, na ročištu za objavu presude od 15. siječnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku D. d.o.o. O., Ž. 17, OIB: ... prekid zavaravajućeg oglašavanja trgovine rabljenih udžbenika A. L. korištenjem ključnih riječi ezop antikvarijat i antikvarijat ezop za korist web stranice A. L. na tražilici Google Ads platformi, te zabranu svakog budućeg zavaravajućeg oglašavanja trgovine rabljenih udžbenika A. L. korištenjem ključnih riječi ezop antikvarijat i antikvarijat ezop za korist web stranice A. L. na tražilici Google Ads platformi, a na štetu tužitelja I. V. vl. obrta E. za trgovinu antikvitetima, O., Ž. 19, OIB ..., sve u roku od 8 dana od objave ove odluke.
2. Nalaže se tuženiku da o svom trošku objavi ovu presudu u cijelosti u Internet izdanju na svojoj web stranici A. L. u roku od 8 dana od dana objave ove odluke.
3. Nalaže se tuženiku D. d.o.o. O., Ž. 17, OIB: ... da tužitelju tužitelja I. V. vl. obrta E. za trgovinu antikvitetima, O., Ž. 19, OIB ... naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana objave presude po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude.
4. Žalba na presudu ne odgađa ovrhu."
II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn u roku od 8 dana.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.637,50 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenog oglašavanja.
U tužbi navodi da je tužitelj obrtnik koji se u okviru obrta E. bavi trgovinom rabljenih knjiga i udžbenika na adresi Ž. 19 u O. te je kao takav prepoznatljiv i jedinstven u gradu O.., a tuženik je pravna osoba koja posluje nedaleko od tužitelja na adresi Ž. 17 u O. pod nazivom A. L. te sezonski obavlja istu djelatnost prodaje rabljenih udžbenika kao i tužitelj.
Dodaje da je tužitelj unazad dvije godine uočio smanjeni broj narudžbi, te su se počeli pojavljivati kupci zahtijevajući rabljene udžbenike koje su naručili da bi se ustanovilo da su iste naručili putem web-a od tuženika misleći da se radi o tužitelju.
Nadalje navodi da je tužitelj u u svibnju 2018.g.,a zatim i u lipnju 2019.g. uočio da se tuženik u svom poslovanju koristi nedopuštenom trgovinom i nedopuštenim oglašavanjem na način da se putem digitalnog Internet marketinga koristi pojmovima prepoznatljivim za oglašavanje tužitelja ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop Osijek kao ključnim riječima koje se upotrebljavaju za prikazivanje web stranice i oglasa korisnika, a takvim nepoštenim postupanjem od strane tuženika njegov plaćeni oglas se pozicionira na prvo mjesto rezultata na pretraživaču i u slučaju kada potencijalni kupac u polje za pretragu upiše ezop antikvarijat .
Dodaje da na taj način tuženik koristeći ime tužitelja nedopuštenim oglašavanjem privlači i preuzima potencijalne kupce od strane tužitelja jer prve pozicije na stranici znače više posjetitelja i veći potencijal prodaje, odnosno prihoda.
Navodi da se je u više navrata obraćao tuženiku s pozivom na prestanak poduzimanja ovih radnji na što se je isti očitovao da ne koristi riječi ezop, a nije se očitovao o korištenju riječi ezop antikvarijat i ezop O..
Tužitelj također navodi da je u kolovozu 2018.g. te u lipnju 2019. g. angažirao stalnog sudskog vještaka za informatiku D. B. koji je u nalazu i mišljenju i dopuni nalaza zaključio da se na prikazu tražilice Google prilikom pretrage riječi ezop antikvarijat na vrhu rezultata prikaže oglas i web stranica tuženika A. L. , pa tek onda web stranica tužitelja, a što je rezultat nedopuštenog korištenja od strane tuženika ključne riječi u plaćenim oglasima ezop antikvarijat, antikvarijati ezop
Dodaje da tuženik time dovodi u zabludu potencijalne kupce i šteti ugledu tužitelja te mu nanosi kontinuiranu štetu jer pozicioniranje web stranice na prvom mjestu tražilice u konačnici znači veći potencijal prodaje, odnosno prihoda, a takvo postupanje tuženika je protivno dobrim trgovačkim običajima i predstavlja djelo nepoštenog trgovanja opisano u čl. 64. Zakona o trgovini i zavaravajuće oglašavanje iz čl. 3 Zakona o nedopuštenom oglašavanju, slijedom čega predlaže donošenje presude kao u izreci.
U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe pozivom na čl. 7 st. 1 u svezi s čl. 9 st. 1 Zakona o nedopuštenom oglašavanju te Uredbu o određivanju osoba ovlaštenih za pokretanje postupaka u svrhu kolektivne zaštite trgovaca od nedopuštenog oglašavanja.
Navodi da je odredbom čl. 7 st.1 Zakona o nedopuštenom oglašavanju propisana pravna zaštita od nedopuštenog oglašavanja, te je izričito navedeno da su samo tijela i osobe iz čl. 9 st. 1 i 2 ovog zakona kojim imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenog usporednom oglašavanja, ovlašteni tužbom od suda zahtijevati da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenog usporednog oglašavanja, a Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju osoba koje su ovlaštene za pokretanje takvih postupaka je u čl. 2 propisano da su osobe koje imaju opravdani interes za kolektivnu zaštitu trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenog usporednog oglašavanja: Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska udruga banaka, Hrvatski ured za osiguranje i Hrvatska udruga poslodavaca, koje pokreću postupak po službenoj dužnosti ili na temelju prijave trgovca., iz čega slijedi da tužitelj nije osoba koja je ovlaštena za pokretanje ovog postupka.
Osporava tvrdnju tužitelja da se tuženik koristi zavaravajućim oglašavanjem ističući da je oglas zavaravajući ako dovodi druge u zabludu u odnosu na oglašivača ili u odnosu na proizvod koji se oglašava,a tuženik ne predstavlja sebe kao tužitelja niti zavaravajuće predstavlja proizvod u oglasu.
Također osporava navode tužitelja da tuženik u kriteriju pretrage oglasa na Google Ads platformi upisuje ključne riječi ezop antikvarijat, antikvarijat ezop i ezop O. te ističe kada bi to bilo i točno da se takvim ponašanjem ne ostvaruje pojam zavaravajućeg oglašavanja jer bi to značilo da se u slučaju pretrage navedenih izraza na prvoj poziciji pojavljuje oglas tuženika koji je jasno označen kao oglas,a ne kao rezultat pretrage koji u sadržaju i prezentaciji ne sadrži ništa netočno, zavaravajuće ili nešto što pripada tužitelju, te je jasno vidljivo iz oglasa da se radi o drugom subjektu,a ne o tužitelju slijedom čega osporava i navode tužitelja da tuženik postupa protivno odredbi čl. 64 st. 1 alineja 2 Zakona o trgovini.
Protivi se korištenju nalaza i mišljenja vještaka D. B. jer je isti sačinjen izvan ovog parničnog postupka, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev prije svega zbog nedostatka aktivne legitimacije.
Tužitelj osporava navode tuženika ističući da je evidentno da je tuženik korištenjem ključnih riječi koje su prepoznatljive za tužitelja sam sebe reklamirao odnosno oglašavao se putem portala Google Advords protivno Zakonu o trgovini i Zakonu o nedopuštenom oglašavanju dovodeći potencijalne kupce na svoju web stranicu umjesto na web stranicu tužitelja i na taj način ih dovodio u zabludu, tim više što se tužitelj i tuženik bave istim poslovnim aktivnostima, između kojih i prodajom i otkupom rabljenih školskih udžbenika u odnosu na koje tužitelj ima registrirano ime u obrtnom registru, te žig u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, E..
Ističe da treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog potrošača,a to je postupanje na način da se najprije otvaraju prvi linkovi koji se u tražilici pojave, bili oni oglas ili ne,a prosječnom potrošaču neće biti važno da li se radi o oglasu, već će vjerojatno kliknuti na neke od prvih rezultata,a kako se oglasi pojavljuju među rezultatima pretraživanja,a ne sa lijeve i desne strane vjerojatno je da će potrošač koji će u tražilicu upisati antikvarijat ezop biti zaveden prikazanim oglasom misleći da se radi o stranici na kojoj se nude proizvodi i usluge tužitelja s obzirom da je upisivanjem tih ključnih riječi htio doći do linka na stranicu tužitelja, a to za tužitelja znači gubitak potencijalnog kupca.
Tuženik osporava navode tužitelja ističući da je tuženik kao jedini kriterij temeljem kojeg bi se njegov oglas pojavio, upisao riječ antikvarijat jer ista najšire zahvaća sve moguće kombinacije pretraga ove djelatnosti.
U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: obrtnica od 15. listopada 2002. rješenje RH Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za gospodarstvo klasa UP/I-311-01/19-02/59, ur. Broj 2158-01-01/07-19-02 od 18. lipnja 2019., izvadak iz sudskog registra za D. d.o.o. Osijek, prikaz web oglasa putem Google od 14. lipnja 2019., dopis tužitelja od 26. lipnja 2018., dopis tuženika od 4. srpnja 2018., dopis Carinske uprave, područni carinski ured Osijek od 29. studenog 2018., nalaz i mišljenje vještaka D. B. od 24. kolovoza 2018. i dopuna vještačenja od 17. lipnja 2019.
Osim toga je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za marketing, tržišno komuniciranje i oglašavanje Z. d.o.o. Z..
Nije sporno tijekom postupka da je tužitelj vlasnik obrta E. za trgovinu antikvarijatima koji posluje na adresi O., Ž. 19 te da se bavi djelatnošću prodaje i otkupa rabljenih knjiga i udžbenika te da je tuženik D. d.o.o. O. pravna osoba koja posluje na adresi O., Ž. 17 i također se bavi istom djelatnošću prodaje rabljenih udžbenika kao i tužitelj.
Ovo je razvidno iz izvatka iz sudskog registra od 27. lipnja 2019. te rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za gospodarstvo od 18. lipnja 2019. i Obrtnice br. 14010003183.
Sporno je da li se tuženik u svom poslovanju koristi nedopuštenom trgovinom i nedopuštenim oglašavanjem na način da se putem digitalnog Internet marketinga koristi pojmovima ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop O. kao ključnim riječima koje se upotrebljavaju za prikazivanje web stranice i oglasa korisnika pri čemu se tuženikov plaćeni oglas pozicionira na prvo mjesto rezultata na pretraživaču i u slučaju kada potencijalni kupac u polju za pretragu upiše te riječi, te da li time tuženik koristeći ime tužitelja nedopuštenim oglašavanjem privlači i preuzima potencijalne kupce od strane tužitelja.
Tužitelj je uz tužbu priložio ispis prikaza načina postavljanja web oglasa putem Google pretraživača od 14. lipnja 2019. iz kojeg je vidljivo da se prilikom upisivanja riječi E. O. na prvom mjestu prikazuje oglas antikvarijata L. O. o otkupu i prodaji udžbenika te web stranica tuženika www.antikvarijat-libar. com.
Također je sporno da li je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja za podnošenje ove tužbe, a u svezi čl. 7. i čl.9. Zakona o nedopuštenom oglašavanju ( Narodne novine 43/09.).
Sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o nedopuštenom oglašavanju, tijela i osobe iz članka 9. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, koji imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, ovlašteni su tužbom od suda zahtijevati da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, a sukladno st. 2. ako oglašavanje još nije objavljeno, ali njegovo objavljivanje predstoji, tijela i osobe iz članka 9. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, koji imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, ovlašteni su tužbom od suda zahtijevati zabranu objavljivanja zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
Sukladno čl. 9. st. 1 istog Zakona, Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog ministra nadležnog za gospodarstvo uredbom odrediti tijela i osobe koje imaju opravdani interes za kolektivnu zaštitu trgovaca od zavaravajućeg ili nedopuštenoga usporednog oglašavanja.
Sukladno čl. 2. st 1 Uredbe o određivanju osoba ovlaštenih za pokretanje postupka u svrhu kolektivne zaštite trgovaca od nedopuštenog oglašavanja ("Narodne novine", broj 88/09 i 155/09) osobe ovlaštene za pokretanje postupka kolektivne zaštite trgovaca su: Hrvatska gospodarska komora,Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska udruga banaka, Hrvatski ured za osiguranje i Hrvatska udruga poslodavaca, sukladno st. 2 i 3 navedene osobe pokreću takve postupke ili po službenoj dužnosti ili na temelju prijave trgovca.
Iz navedenih odredbi slijedi da tužitelj nije aktivno legitimiran da traži sudsku zaštitu temeljem ovog Zakona.
Međutim, tužitelj u tužbi navodi da tuženik čini i djelo nepoštenog trgovanja iz čl. 64. Zakona o trgovini pa je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe po navedenom pravnom osnovu.
Sukladno čl. 63. st. 1 Zakona o trgovini (pročišćeni tekst zakona NN 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20) pod nepoštenim trgovanjem podrazumijevaju se radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji, a sukladno st. 2, nepošteno trgovanje je zabranjeno.
Sukladno čl. 64. st. 1 navedenog Zakona, nepoštenim trgovanjem u smislu ovoga Zakona se smatra između ostalog, reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca.
Na prijedlog tužitelja provedeno je vještačenje po vještaku za marketing, tržišno komuniciranje i oglašavanje Z. d.o.o. Z., a zadatak je vještaka bio utvrditi da li se tuženik u svom poslovanju koristi putem digitalnog Internet marketinga pojmovima prepoznatljivim za oglašavanje tužitelja ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop O. kao ključnim riječima koje se upotrebljavaju za prikazivanje web stranice i oglasa korisnika, te da li se prilikom pretrage navedenih pojmova na vrhu rezultata prikazuje oglas i web stranica tuženika Antikvarijat Libar pa tek onda web stranica tužitelja.
U svom nalazu i mišljenju od 9. rujna 2020. vještak navodi da je nakon temeljitog proučavanja dokumentacije i analize provedene uvidom u Google Ads račun trgovačkog društva D. d.o.o. zaključio: da tuženik u svom oglašavanju na platformi Google Ads nije koristio kao ključne riječi pojmove ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop O., ali je koristio ključnu riječ ezop do rujna 2019.g., te da prilikom pretrage pojmova ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop O. na tražilici Google se više ne prikazuje oglas za A. L. ni web stranica tuženika.
Nadalje navodi da Google ne ograničava korištenje verbalnih žigova kao ključnih riječi, te da je korištenje imena brandova konkurencije postala uobičajena taktika, odnosno marketinška praksa oglašivača (ne uvijek i isplativa zbog cijene klikova i ocjene kvalitete računa), a kroz ovakvu praksu korisnicima se omogućuje širi izbor – tražeći određeni brand ovako nailaze i na informacije o sličnim brandovima u istoj proizvodnoj kategoriji, lako uspoređuju karakteristike i cijene te donose bolje informirane odluke, na sličan način kao što potrošači imaju koristi od raznolike ponude brandova na policama klasičnih trgovina.
Dodaje da oglasi tuženika ne koriste zaštićena imena niti bilo kakva druga razlikovna obilježja tužitelja te su na stranici s rezultatima pretraživanja na Google-u (Search Engine Results Page) jasno označeni kao oglasi, pa nije vjerojatno da će dovesti u zabludu korisnike i prouzročiti nedopušteno poistovjećivanje između trgovaca u smislu odredbi Zakona o nedopuštenom oglašavanju i Zakona o trgovini, a nakon pomne valorizacije potencijalno spornog načina i sadržaja oglašavanja tuženika, uvažavajući specifičnosti platforme Google Ads, nisu pronađeni dokazi i jasna argumentacija koja bi upućivala na nepoštenu poslovnu praksu i nedopušteno oglašavanje od strane tuženika, odnosno povredu promatranih odredbi zakona i kodeksa.
Uz nalaz i mišljenje vještak je priložio pregled statusa ključne riječi: ezop u tuženikovom Google Ads računu iz kojeg je vidljivo da je navedena ključna riječ uklonjena u tuženikovom računu, te rezultate pretrage pojmova ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop O. na tražilici Google desktop računalo, Google Chrom na dan 4. rujna 2020. iz kojih je vidljivo da se upisivanjem tih ključnih riječ na vrhu stranice kao prvi pojavljuje oglas ezop antikvarijat – otkup i prodaja knjiga i web stranica tužitelja, a ne tuženika.
Tužitelj je imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u smislu toga da je nalaz previše sažet te da vještak nije dao stručno mišljenje o važnim pitanjima njegove domene a koja su bitna u svrhu objašnjenja načina oglašavanja putem Google Ads kampanje, da se je prilikom izrade nalaza koristio samo jednom metodologijom te da je vještak u izražavanju svog mišljenja izašao iz okvira svoje kompetencije, jer se upustio u pravno tumačenje i ocjenu činjenica te primjenu zakona, a što je isključivo u nadležnosti suda.
Slijedom navedenog tužitelj je predložio da vještak dopuni nalaz na način da objasni tehnički postupak izrade oglasa putem Google Ads kampanje te da odgovori na pitanja koja je precizirao podneskom od 23. rujna 2020.
Nadalje, tužitelj navodi da je u periodu od srpnja 2020.god. do 28. rujna 2020. i to u periodu u kojem je obavljeno vještačenje, učestalim praćenjem utvrdio da je tuženik i nadalje u svojoj Google kampanji koristio i koristi ključne riječi koje u sebi sadržavaju riječ ezop, antikvarijat ezop, ezop antikvarijat i sl., te s navedenom praksom, unatoč utvrđenju vještaka, nije prestao niti u periodu od rujna 2019.god. pa do rujna 2020.god. a što potvrđuju dokazi koje je tužitelj prikupio u video formatu, a koji se mogu vidjeti na linku:https://vimeo.com/461851701 pasword : ezop te predlaže da vještak u smislu dopune nalaza i mišljenja izvrši uvid u navedene video materijale, te iste usporedi sa svojom dodatnom pretragom koju će obaviti u više intervala putem različitih uređaja, mobilnih i tableta, kao i da se fokusira na pretragu ID u Osječko-baranjskoj županiji, jer se navedeni oglasi korištenjem opisanih ključnih riječi od strane tuženika pojavljuju isključivo u Slavoniji.
Također predlaže da vještak konkretno odgovori na pitanje što bi trebala biti ključna riječ (ili više riječi) ako bismo željeli da nam pri upisu u tražilicu antikvarijat E. G. na samom vrhu ponudi oglas antikvarijata L.?
Tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za dopunu vještačenja ističući da je vještak nalaz sačinio u skladu sa postavljenim zadatkom te je adekvatno ocijenio potrebu za opsegom izlaganja i izlaganje je ograničio na potrebnu i nužnu mjeru za svrhu vještačenja jer vještačenje u parničnom postupku ne služi edukaciji sudionika nego dokazivanju relevantnih činjenica, a vještak je u tom smislu u potpunosti ispunio svoju dužnost.
Osporava navode tužitelja da se je vještak upustio u tumačenje pravnih normi jer predmetne pravne norme upravo i predstavljaju relevantne pravne činjenice koje definiraju oglašavanje na Google Ads platformi, te je vještak iste koristio u onoj mjeri koja je nužno potrebna za svako a ne samo ovo vještačenje.
Vještak u svom usmenom iskazu na ročištu održanom 8. prosinca 2020. navodi da zadatak vještačenja nije bio pojasniti način funkcioniranja oglašivačke platforme Google Ads nego utvrditi konkretne činjenice vezane uz korištenje ključnih riječi u oglašavanju tuženika zbog čega je Google oglašavanje opisao ukratko pojašnjavajući specifičnost platforme i bitne elemente, a sam zadatak vještačenja u smislu utvrđivanja činjenica je obavio temeljito.
U pogledu primijenjene metodologije vještak navodi da se je u rješavanju zadatka vještačenja poslužio jedinom ispravnom metodom a to je uvid u postavke Google Ads računa oglašivača u kojima se vide odabrane ključne riječi, te da rezultati pretraga pojmova na tražilici kojom metodom se je bez uvida u račun poslužio kolega vještak za informatiku D. B. ne mogu biti pouzdan pokazatelj o korištenju ključnih riječi.
U odnosu na primjedbe tužitelja da je nalaz utemeljen samo na podacima jednog Google Ads računa tuženika, vještak navodi da je vještačenje izvršio uvidom u račun koji mu je ustupljen prema sudskom nalogu.
Dodaje da je izvršio uvid u video materijal koji mu je tužitelj učinio dostupnim u svom podnesku od 28. rujna 2020., te ističe da svi pojmovi pretraživanja koji sadrže riječi antikvarijat, školski udžbenici, knjige, otkup udžbenika i sl. mogu potaknuti prikazivanje oglasa za antikvarijat L. bez obzira na to je li u ključne riječi uključena i riječ E. te da se radi o tzv. širokom podudaranju (broad match) kao zadanom načinu postavljanja ključnih riječi kod kojih se oglasi prikazuju ako korisnik tražilice pretražuje bilo koju od zadanih riječi, riječ istog ili sličnog značenja pa čak i pojmove koji ne sadrže niti jednu riječ identičnu ključnim riječima.
Na pitanje tužitelja što bi trebala biti ključna riječ ili više riječi ako bismo željeli da nam pri upisu u tražilicu antikvarijat Ezop Google na samom vrhu ponudi oglas antikvarijata L., vještak navodi da zbog ovog širokog podudaranja to mogu biti riječi antikvarijat ili antikvarijat Osijek, te da prikazivanje oglasa ne ovisi samo o ključnim riječima, nego i postavljenom buđetu, ocjeni kvalitete računa oglašivača i kampanjama konkurenata, slijedom čega ovaj video pretraga ne predstavlja pouzdan pokazatelj korištenja ključnih riječi.
Ističe da je korištenje naziva konkurenata kao ključnih riječi čak i kad se radi o zaštićenim verbalnim žigovima uobičajena oglašivačka praksa, dozvoljena prema pravilima Googla i ostalih tražilica te da nije vjerojatno da će oglasi tuženika dovesti u zabludu korisnike i rezultirati poistovjećivanjem trgovaca bez obzira na pojmove pretraživanja koje korisnici upišu.
Vještak je osim toga, odgovorio na pitanja koje je postavio tužitelj u podnescima od 23. rujna 2020. i 28. rujna 2020. navodeći da oglas tuženika aktiviraju ključne riječi koje je sam izabrao, no prikaz oglasa ovisi i o drugim čimbenicima koji utječu na ishod aukcije, pa se tako oglas tuženika može pojaviti ispred oglasa tužitelja jer to ovisi ne samo o zadanim ključnim riječima nego i o načinima podudaranja ključnih riječi, buđetu, ocjeni kvalitete računa i kampanjama konkurencije.
Dodaje da tuženik može teoretski imati više kampanja i računa s različitim ključnim riječima i moguće je da je vještaku dao pristup samo jednom računu, te da nema pokazatelja da je u oglašavanju tuženika u 2020. korištena riječ "ezop" kao ključna riječ, a vještak nema saznanja o postojanju nekog dodatnog Gooogle Ads računa tuženika.
Navodi da su se zbog već pojašnjenog "širokog podudaranja" oglasi tuženika mogli pojavljivati i tijekom 2020. na isti način kao i prije i bez korištenja ključne riječi ezop, te da bilo koji pojmovi pretraživanja koji uz "ezop" koriste i riječi "antikvarijat" "otkup udžbenika", "školske knjige" i sl. su mogli potaknuti prikazivanje oglasa za antikvarijat L. ako su kampanje bile aktivne.
Navodi da je tuženik mogao isključiti oglase prije analize vještaka, ali da vještak s pristupom računu i dalje ima uvid u sve ključne riječi koje su postavljene i korištene putem uvida u postavke kampanji i izvještaj o promjeni računa te je upravo provedenim vještačenjem utvrđeno je da je ključna riječ "ezop" korištena, pauzirana i naposljetku izbrisana, te nakon rujna 2019. nije više korištena u kampanjama preko predmetnog računa.
Dodaje da se oglasi tuženika mogu prikazivati samo u Osječko-baranjskoj županiji, ali da je prikazivanje oglasa provjerio i pomoću alata "pred pregled oglasa" unutar Google Ads računa filtrirajući Osijek kao lokaciju i dobio isti ishod kao i putem pretraživanja na svom prijenosnom računalu, te da se oglasi tuženika ne mogu se prikazivati samo putem mobilnih uređaja.
Upitan za koji period je tuženik koristio ključnu riječ ezop, vještak navodi da su to ljetni mjeseci od 2015 do 2019 godine, a što je razvidno iz stranice 3 nalaza u tablici i grafikonu.
Nakon usmenog iskaza vještaka i dopune nalaza stranke na isti nisu imali primjedbi, te je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti sačinjen stručno i temeljito i u okviru postavljenog zadatka.
Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja da se je vještak u nalazu i mišljenju upuštao u pravno tumačenje odnosno tumačenje zakona budući se je vještak u nalazu pozvao na relevantne pravne norme samo u kontekstu specifičnosti platforme Google Ads i načina oglašavanja na navedenoj platformi.
Prilikom donošenja odluke sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka D. B. koji je dostavio tužitelj uz tužbu jer je vještačenje po navedenom vještaku provedeno po nalogu tužitelja, a ne po nalogu suda i nije potpuno jer je navedeni vještak nalaz sačinio bez uvida u tuženikov račun kod Google Ads.
Također, sud nije prihvatio niti dokazni prijedlog tužitelja da službenim putem pribavi podatke o korištenju ključnih riječi za oglašavanje tuženika i njegove trgovine A. L. za 2017, 2018, 2019. i 2020. od trgovačkog društva Google Hrvatska d.o.o. Zagreb smatrajući da navedeni dokaz nije potreban za donošenje odluke budući je u konkretnom slučaju bitno samo to da li je tuženik prilikom oglašavanja koristio ključne riječi ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop Osijek, a o navedenom je vještak Z. d.o.o. Z. dao mišljenje u svom nalazu.
Na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da tužitelj nije dokazao da tuženik čini povredu iz čl. 64. st 1 Zakona o trgovini koristeći ključne riječi ezop antikvarijat, antikvarijati ezop i ezop O., budući da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da tuženik nije koristio te ključne riječi prilikom oglašavanja već je samo koristio ključnu riječ ezop i to samo do mjeseca rujna 2019., te je više ne koristi.
Osim navedenog, prema stavu ovog suda tuženik nije počinio povredu iz čl. 64. st. 1 Zakona o trgovini niti korištenjem ključne riječi "ezop".
Ovo iz razloga što prosječni potrošač koji kupuje putem Interneta može razlikovati oglas od rezultata pretrage i neće biti doveden u zabludu ukoliko se oglas tuženika pojavljuje na prvom mjestu prilikom pretrage korisnika – potencijalnog kupca koji u polje za pretragu upiše riječ ezop jer je iz prikaza načina postavljanja web oglasa koji je tužitelj priložio uz tužbu (list spisa 9) jasno vidljivo da se radi samo o oglasu tuženika, u kojem je naveden naziv tuženika i njegova web stranica a ne podaci koji bi dovodili u zabludu potencijalnog kupca da se radi o oglasu tužitelja.
Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan kao što je to u točki I izreke presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1 a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19.) pa je tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 5.312,50 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.) Tbr. 7. t. 1, Tbr. 8. t. 1 i 3, Tbr. 9. t. 1 i Tbr. 42 - za sastav odgovora na tužbu – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 7. srpnja 2020. – 1.250,00 kn s PDV-om, sastav podneska od 22. srpnja 2020. – 312,50 kn s PDV-om, sastav podneska od 14. studenog 2020. - 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 8. prosinca 2020. -1.250,00 kn s PDV-om.
Sud nije tuženiku priznao trošak sastava podneska od 22. srpnja 2020. u punom iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om budući je navedenim podneskom tuženik samo predložio osobu vještaka pa mu sukladno Tbr. 8. t. 3 OT pripada 25% ovog iznosa odnosno iznos od 312,50 kn s PDV-om.
Također, sud nije tuženiku priznao trošak sastava podneska od 24. rujna 2020. u iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om jer tuženik takav podnesak nije predao sudu kao niti trošak sastava podneska od 27. listopada 2020. u iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka budući je tim podneskom tuženik predložio odgodu ročišta.
Isto tako sud nije tuženiku priznao niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn budući da tuženik takav trošak nije imao jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici sukladno čl. 4. st. 1 t. 2 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.)
Slijedom navedenog valjalo je za ukupan iznos od 3.637,50 kn odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.
U Osijeku, 15. siječnja 2021.
ZAPISNIČAR S U D A C
Sanja Ban Gordana Njari
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 8 dana od dana objave.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.