P-6307/2019

    REPUBLIKA HRVATSKA

  OPĆINSKI SUD U SPLITU                                                                 P-6307/2019                                                       

   Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac             

                    S P L I T

 

                                                                                   

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. pok. A. iz S. OIB: …zastupan po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB:..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 09. studenog 2020. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. K., odvj. vježbenika kod odvjetnika I.M. i generalne punomoćnice tuženika R. G., dana 15. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem OVR-2653/18 od dana 14. prosinca 2018.

2. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži i ishodi brisanje predmetnog rješenja o ovrsi naslovnog suda  pod poslovnim brojem Ovr-2653/18 od dana 14. prosinca 2018. iz očevidnika o redoslijedu naplate osnova za plaćanje kod FINA-e

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja  kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

 

Obrazloženje

 

U tužbi koja je upućena ovom sudu predajom preporučene pošiljke pošti S. dana 20. prosinca 2019. se navodi da je tužitelj rješenjem ovog suda Ovr-2653/18 od 18. studenog 2019. upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem tog suda pod brojem Ovr-2653/18 od dana 14. prosinca 2018. i to iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, a vezano uz razloga iznijete u žalbi ovršenika, ovdje tužitelja.

Citiranim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika, sada tužitelja po svim računima i prijenosom na ovrhovoditeljev, sada tuženikov račun radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika.

Tužitelj je protiv gore citiranog rješenja o ovrsi izjavio žalbu između ostalog ističući da je potraživanje tuženika zastarjelo, pošto je predmetna ovrha određena temeljem ovršne isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršna presuda naslovnog suda pod brojem IP-564/98 od 21. lipnja 2000. dok je prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je sud donio osporavano rješenje tuženik kao ovrhovoditelj podnio tek dana 10. prosinca 2018. slijedom čega je razvidno kako je predmetna tražbina zastarjela.

Stoga tužitelj pozivom na odredbe čl. 233. ZOO-a u svezi sa čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona traži donošenje presude kojom bi se proglasila nedopuštenom ovrha u ovršenom predmetu ovog suda Ovr-2653/18 od 14. prosinca 2018.; ovlastio tužitelj da temeljem presude zatraži i ishodi brisanje predmetnog rješenja o ovrsi Ovr-2653/18 od 14. prosinca 2018. iz očevidnika o redoslijedu naplate osnova za plaćanje kod FINA-e, sve to uz obvezu tuženika da tužitelju nadoknadi troškove postupka.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu držeći da do zastare nije došlo jer je tužitelj dana 14. listopada 2011. uplatio iznos od 1.083,33 kn te je došlo do prekida zastare od kojeg prekida je ponovno počeo teći rok od 10 godina, radi čega je predloženo zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom spisa ovog suda Ovr-5253/18, izvoda iz poslovnih knjiga tuženika, nagodbe sklopljene između parničnih stranaka 13. listopada 2011., izjave o suglasno tužitelja od 14. listopada 2011., potvrđene po javnom bilježniku iz S. I. Š. pod brojem Ov-8861/18 dana 14.10.2011. spisa ovog suda Ovr-1469/10 time da je sud odustao od izvođenja dokaza pregledom spisa ovog suda IP-564/98 budući je u pregledanom ovršnom spisu Ovr-2653/2018 priložena presuda zbog izostanka i rješenje doneseni u predmetu IP-564/98 dana 21. lipnja 2000. sa klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu ovog suda Ovr-2653/18 od 14.12.2018. uz ovlaštenje tužitelju da temeljem ove presude zatraži i ishodi brisanje predmetnog rješenja o ovrsi iz očevidnika o redoslijedu naplate osnova za plaćanje kod FINA-e.

Pregledom spisa ovog suda Ovr-2653/18 utvrđeno je da je dana 27. studenog 2018. C. o. d.d. kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika A. H., radi naplate tražbine u iznosu od 9.276,67 kn s pripadajućom kamatom te u iznosu od 1.754,00 kn i 4.026,00 kn s pripadajućim kamatama i troškovima ovršnog postupka, određivanjem ovrhe pljenidbom svih računa ovršenika i prijenosom  novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, sve sukladno ovršnoj ispravi koju predstavlja  pravomoćna i ovršna presuda ovog suda IP-564/98 od 21. lipnja 2000., koji prijedlog je ovrhovoditelj po pozivu suda (zaključak pod brojem Ovr-2653/2018 od 30.11.2018.) uredio podneskom od 10.12.2018. nakon čega je sud dana 14. prosinca 2018. donio rješenje Ovr-2653/18 kojim je određena predložena ovrha.

Protiv rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje tužitelj, izjavio je žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi pod brojem Gž-Ovr-125/2019 od 29. svibnja 2019. odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje o ovrsi uz uputu prvostupanjskom sudu da u nastavku postupka zaključkom uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u žalbi ovršenika.

Nastavno je sud zaključkom Ovr-2653/18 od 18. studenog 2019. uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe po rješenju Ovr-2653/18 od 14. prosinca 2018. iz žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, što je tužitelj i učinio podnoseći ovu tužbu.

U konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja presuda ovog suda IP-564/98 od 21. lipnja 2000. donesena u postupku vođenom po tužbi tužitelja C. o. d.d. protiv, između ostalih, tuženika pod 1. A. H., a kojom je taj tuženik (ovdje tužitelj) obvezan isplatiti tamošnjem tužitelju (ovdje tuženiku) u roku od 15 dana iznos od 12.114,00 kn s kamatom koja na iznos od 10.360,00 kn teče od 11. listopada 1995., a na iznos od 1.754,00 kn teče od 21. listopada 1995. pa do konačne isplate te mu u istom roku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.026,00 kn, koja presuda je postala je pravomoćna i ovršna 13. rujna 2002., kako to proizlazi iz štambilja pravomoćnosti i ovršnosti koji su na tu odluku otisnuti (list 3 i 4 spisa Ovr-2653/2018).

Ovrhovoditelj je podnoseći prijedlog za ovrhu 27. studenog 2018. kojeg po pozivu suda uređuje 10. prosinca 2018., u istom naveo kako je ovršenik tek djelomično izvršio uplatu dana 14. 10. 2011.

Činjenicu uplate na dan 14.10. 2011. u iznosa od 1.083,33 kn ovdje tužitelj nije osporio, a ista je utvrđena i pregledom izvatka iz poslovnih knjiga ovdje tuženika.

Prema odredbi iz čl. 50. st 1. točka 11. Ovršnog zakona (N/N 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, OZ) protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a prema odredbi iz čl.55.st.3.OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu, pa će se raspravljanje ograničiti na ispitivanje i utvrđivanje osnovanosti prigovora zastare.

Nadalje, pregledom spisa ovog suda Ovr-1469/10  utvrđeno je kako se u tom predmetu vodio ovršni postupak u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. o. d.d. protiv ovršenika A. H. u kojem je sud postupajući po prijedlogu za ovrhu od 1. travnja 2010., radi naplate novčane tražbine temeljem ovršne isprave i baš pravomoćne i ovršne presude istog suda P-564/1998 od 21. 06. 2000. (pravomoćna i ovršna 13.09.2002.) kojom je naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 12.114,00 kn s kamatom na iznos od 10.360,00 kn od 11. 10.1995. do isplate a na iznos od 1.754,00 kn od 21. 10.1995. do isplate i parnični trošak u iznosu od 4.026,00 kn, rješenjem od 6.07. 2010. sud je odredio predloženu ovrhu zapljenom, procjenom, oduzimanjem i otpremanjem vozila u vlasništvu ovršenika (O. A. reg. oznake …), u kojem postupku je ovrhovoditelj, navodeći da je s ovršenikom postignut dogovor  u svezi naplate ovrhom zatražene tražbine, podneskom od 17.10.2011. povukao prijedlog za ovrhu nakon čega je sud rješenjem od 19.10.2011. obustavio ovrhu (rješenje pravomoćno istog dana  budući su se stranke odrekle prava na žalbu).

Pregledom nagodbe od 13.10.2011. (sadržana u spisu Ovr-2653/18) utvrđeno je kako je ista zaključena između C. o. kao regresnog vjerovnika s jedne strane i H. A. kao regresnog dužnika s druge strane, kojom su stranke utvrdile da je 05.09.1995. došlo do prometne nezgode koju je prouzročio regresni dužnik upravljajući neosiguranim vozilom reg. ozn…., da je regresni vjerovnik na ime naknade štete isplatio oštećenima Š. B. te D. J. ukupno 12.114,00 kn, da je regresni dužnik obvezan na ime regresnog duga (glavnica i kamate od 1995.) isplatiti regresnom vjerovniku 26.000,00 kn (točka I), a na temelju tog utvrđenja stranke su se sporazumjele da se zahtjev za podmirenje regresnog duga riješi na način da će regresni dužnik isplatiti iznos od 26.000,00 kn u mjesečnim obrocima od po 1.083,33 kn, počevši od 17.10.2011. pa do potpunog namirenja duga i to do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec a u slučaju da regresni dužnik mjesečne obroke ne plaća redovito, suglasio se da dospijeva cijeli dug odnosno ostatak duga na naplatu te je ovlastio regresnog vjerovnika da cijelo svoje potraživanje naplati odjednom uz obračunate zakonske zatezne kamate, istovremeno pristajući da se radi osiguranja regresnog duga stavi administrativna zabrana na mirovinu, tako da poslodavac odmah po primitku ove nagodbe usteže od plaće 1/3 i istu uplaćuje na račun vjerovnika C. o. d.d.

Spisu prileži i izjava o suglasnosti (čl.124. Ovršnog zakona) regresnog dužnika od 14.10. 2011. da se radi naplate tražbine vjerovnika u iznosu od 26.000,00 kn s kamatom od dana izdavanja izjave  zaplijeni plaća dužnika u kojoj ispravi je navedeno kako ima značaj pravnog posla iz čl. 90. Ovršnog zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, (solemnizirana pred javnim bilježnikom I. Š. iz S. 14.10.2011. pod posl.br. Ov-8862/11).

Proizlazi da je po sklapanju ove nagodbe, čije potpisivanje tužitelj nije učinio upitnim, vjerovnik C. o. d.d., obavijestivši ovršni sud da je s ovršenikom postignut dogovor  u svezi naplate, podneskom od 17.10.2011. povukao prijedlog za ovrhu povodom čega je sud rješenjem od 19.10.2011. obustavio ovrhu (Ovr-1469/10).

U konkretnom slučaju a imajući u vidu vrijeme donošenja presude ovog suda IP-564/98 od 21. lipnja 2000. kao ovršne isprave odnosno njezine pravomoćnosti i ovršnosti (13.09.2002), sukladno odredbi iz čl. 1163. st.1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“41/08,125/11,78/15 i 29/18, ZOO/05) na pitanje zastare primjenjuju se odredbe iz čl.379. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.53/91,73/91, 111/93,3/94, 197/95,71/96, 91/96,112/99,88/01, dalje ZOO/91) koja na identičan način kao i odredba iz čl.233. st.1. ZOO/05 regulira pitanje zastare, a kojom je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Po nalaženju ovog suda u ovršnom postupku Ovr -1469/10 upravo je voljnom radnjom ovrhovoditelja C. o. d.d. došlo do obustave postupka pa pokretanjem predmetnog ovršnog postupka nije došlo  do prekida zastare jer prema odredbi čl.389. st.1. ZOO/91 koja na identičan način  kao i odredba iz čl. 242. st. 1. ZOO/05 regulira pitanje prekida zastare, prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili bilo kojom drugom vjerovnikovom radnjom protiv tuženika pred sudom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine  smatra se da nije nastupio  ako vjerovnik odustane od tužbe ili ako njegova tužba ili zahtjev bude odbačen  ili odbijen.

S tim u svezi treba reći, kada je ovršni postupak okončan obustavom, na pitanje teče li tada zastarni rok iznova, zauzeto je shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave pa tako kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije mogao utjecati (npr obustava zbog nemogućnosti prodaje pokretnina ili nekretnina na kojima je određena ovrha), što ovdje nije slučaj, tada pokretanje ovršnog postupka okončanog obustavom ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok teče iznova (tako i VSRH u Rev-943/17 i Rev-1667/2017. od 22. listopada 2019))

Kako je ovršnost presude IP 564/98 od 21. lipnja 2000. koja predstavlja ovršnu ispravu, nastupila 13.09. 2002. od kada u smislu odredbe čl. 361. st.1. ZOO/91 (koja odgovara odredbi iz čl.215. st.1. ZOO/05) teče desetogodišnji zastarni rok, to bi isti, ukoliko iz drugih razloga nije došlo do prekida zastare, istekao 14.09.2012.

U smislu odredbe iz čl.387. ZOO/91 (čl. 240 ZOO/05)zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug (st.1.) a priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (st.2).

Utvrđeno je kako je tužitelj 14.10.2011. („Regresno zaduženje“ H. A. ,list 9 spisa, koje tužitelj nije osporio)  uplatio 1.083,33 kn na račun vjerovnika, ovdje tuženika, čime je na posredan način priznao predmetni dug, pa sukladno odredbi iz čl.392. st.2. ZOO/91(čl.245. st.2. ZOO/05) zastara za isti je počela ponovo teći 15.10.2011. a budući je prijedlog za ovrhu predan sudu neposredno 27.11.2018. (Ovr-2653/18) to nije istekao desetogodišnji zastarni rok  kako to neosnovano smatra tužitelj.

Po nalaženju ovog suda priznanjem duga koji je doveo do prekida zastare je smatrati i potpisivanje nagodbe te davanje osiguranja u vidu solemnizirane izjave o suglasnosti zapljene po čl. 124. Ovršnog zakona (NN 139/10), sve od 14.10.2011.

 

Slijedom navedenog tužbeni zahtjev kao neosnovan valjalo je odbiti.

 

Odluka o trošku je izostala jer ga tuženik nije popisao.

 

 

U Splitu, 15. siječnja 2021.

 

                               S U T K I N J A:

 

                                                                                                    Mirjana Rubić

 

PRAVNA POUKA:  Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

 

 

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis