Poslovni broj: 7 Pr-45/2018-30

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u  Virovitici, po sucu toga suda Zoranu Mandiću, kao sudu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice B. I. 1 OIB: … iz V. I. M. 27, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog društva V. i P.   d.o.o. iz R. .   protiv tuženika Opća bolnica V. OIB: … iz V. Lj. G. 21, zastupano po punomoćniku Ž. P. , odvjetniku iz V. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika-R. H. , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi isplate dijela plaće, nakon zaključenja glavne, javne rasprave dana 3. prosinca 2020. u prisutnosti punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika umješača, temeljem odredbe čl.  335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine  53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP-a),  15. siječnja 2021.

p r e s u d i o   j e

 

I.                            Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA V.  V. Lj. G. 21., OIB: … da u roku od 15 dana isplati tužiteljici B. I. iz V. I. M. 27, OIB: …  iznos od 114.572,86 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos kako slijedi:

- na iznos od  1.049,05 kn od 16.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od   914,09 kn od 16.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  1.109,09 kn od 16.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  1.444,12 kn od 16.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  2.377,15 kn od 16.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  2.500,10 kn od 16.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  4.146,28 kn od 16.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  11.200,84 kn od 16.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  2.631,86 kn od 16.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od   9.612,95 kn od 16.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.340,92 kn od 16.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.422,93 kn od 16.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od  3.062,59 kn od 16.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.801,97 kn od 16.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.322,98 kn od 16.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.126,35 kn od 16.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.875,60 kn od 16.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.350,51 kn od 16.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.753,68 kn od 16.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.987,62 kn od 16.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   3.221,53 kn od 16.09.2015. godine pa do isplate ,

- na iznos od  3.338,23 kn od 16.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.573,06 kn od 16.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.886,81 kn od 16.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.709,52 kn od 16.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.706,36 kn od 16.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.733,73 kn od 16.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.260,07 kn od 16.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   5.430,93 kn od 16.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.362,25 kn od 16.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.470,68 kn od 16.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   3.682,50 kn od 16.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.365,48 kn od 16.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.595,62 kn od 16.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.061,67 kn od 16.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   1.376,00 kn od 16.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od   2.608,93 kn od 16.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od   161,84 kn od 16.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od   419,02 kn od 16.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od   412,37 kn od 16.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od   3.409,95 kn od 16.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od   73,33 kn od 16.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od   164,91 kn od 16.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od   168,73 kn od 16.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od   260,09 kn od 16.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od   33,20 kn od 16.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od  1.845,62 kn od 16.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od   727,53 kn od 16.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od  4.482,24 kn od 16.10.2018. godine pa do isplate, po stopi koja za razdoblje od 15.01.2014.g. do 31.07.2015.g. teče po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih bodova, a za razdoblje od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, s time da tuženik nije dužan platiti zakonske zatezne kamate po navedenim stopama  na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak a koji je sadržan u bruto iznosu pod točkom I. izreke.

 

3. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA V. , V. Lj. G. 21, OIB: … da tužitelju B. I. iz V. I. M. 27, OIB: … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.187,50 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2021. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica B. I. 1,  iz V. I. M. 27, podnijela je dana 21. prosinca 2018. putem svojih punomoćnika tužbu ovome sudu protiv Opće bolnice V. , radi isplate dijela plaće.

U tužbi tijekom postupka tužiteljica navodi da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. godine pa nadalje neprekidno zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalist internist i nefrolog. U navedenom razdoblju plaća tužitelja regulirana je bila između ostalih propisa i po odredbama Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 93/14 u daljnjem tekstu ZOR/09, ZOR/14), Zatim u tom periodu važećim kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/15, u daljnjem tekstu KU/13, KU/15),  Temeljnim kolektivnim ugovorima za  Službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 24/17  u daljnjem tekstu TKU/12, TKU/17).

Odredbe navedenih Zakona o radu, Kolektivnih ugovora koje su bile na snazi u utuženom razdoblju reguliraju pravo tužitelja na dodatke koje mu je tuženik kao poslodavac obračunavao i isplaćivao za redovne radne sate, no ne i za sate prekovremenog rada, a koji je rad također dio osnovne plaće. Takvim protupravnim postupanjem tuženika tužiteljica je bila oštećena ne samo kod isplate plaće za prekovremene sate, već i kod obračuna naknade za godišnji odmor i bolovanja budući da se ove naknade određuju sukladno prosjeku plaće, a prosjek plaća bio je manji upravo zbog nepravilnog i umanjenog obračuna naknade za prekovremene sate. Stoga tužiteljica procjenjuje da joj tuženik duguje razliku plaće koje dugovanje iznosi oko 100.001,00 kuna, a tužbeni zahtjev  nije u mogućnosti precizirati dok se ne pribave svi obračuni plaća i evidencije prekovremenog rada. Nakon pribavljanja dokumentacije i provedenog vještačenja, tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na iznos od 114.572,86 kuna, time da potražuje i pripadajuće zatezne kamate na svaki dospjeli mjesečni bruto iznos pa do isplate.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik ne osporava da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju kako to proizlazi iz priloženih ugovora o radu, no smatra da je tužiteljici isplatio plaću sukladno važećim kolektivnim ugovorima,  te da tužbeni zahtjev stoga nije osnovan. Tuženik navodi da je plaća zaposlenika u zdravstvu regulirana prvenstveno Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) te su na snazi u relevantnom razdoblju bili i Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a paralelno su se primjenjivali i važeći Temeljni kolektivni ugovori za službenike namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 27/17) koji su identično regulirali što čini plaću i osnovnu plaću, te koji se dodaci isplaćuju.

        Tuženik ističe da članak 51. KU/13 i KU/18 određuje, da se prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uvećava za 50 %, ta osnovna plaća u smislu odredbi Kolektivnog ugovora ne sadrži u sebi dodatke na plaću. Stoga je jasna namjera ugovornih strana, da se prekovremeni rad plaća isključivo na osnovnu plaću bez uvećanja na ime drugih dodataka. Odredbe Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne sadrže posebnu odredbu o isplati dodatka na plaću za uvećanje za prekovremeni rad. Tuženik smatra da bi bilo u suprotnosti sa voljom ugovornih strana  drugačije tumačiti odredbe Kolektivnih ugovora i priznati pravo na isplatu preko onoga što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno.

         Stoga tuženik smatra da je u  cijelom utuženom razdoblju obračunavao prekovremene sate  upravo kako propisuju odredbe Kolektivnog ugovora, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Nadalje, tuženik navodi, da nije niti imao utjecaj na obračun plaća i naknada obzirom da se plaće u javnom sektoru pa tako i u sustavu zdravstva obračunavaju kroz registar zaposlenih u javnom sektoru, na temelju Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013., a koji je zaključen između Vlade R. H. i agencije kojoj je navedenim ugovorom povjereno obavljanje poslova uspostave i podrške informatičkog sustava centralnog obračuna plaća (COP-a).  Tuženik nema ingerencija nad radom sektora za obračun plaće javnim službama, te je ministarstvo davalo upute bolnicama o načinu obračuna plaća u sustavu COP-a  i F. oko načina uređivanja kriterija i uspostavljanja sustava COP-a.

Stoga tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

            R. H. kao umješač na strani tuženika, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Tijekom postupka navodi da se sredstva za plaće djelatnika tuženika najvećim dijelom financiraju iz doprinosa za zdravstveno osiguranje, a koji je prihod  zavoda. Kako je R. H. osnivač  zavoda, te solidarno odgovara za njegove obveze, ima pravni interes sudjelovati u postupku na strani tuženika. Pravni interes proizlazi i iz  navoda tuženika, da se obračun plaća vrši isključivo kroz centralizirani obračun plaća, koji je kao alat ustrojen od R. H. odnosno nadležnog ministarstva i Vlade, slijedom čega bi mogla postojati regresna odgovornost R. H.

                     Tijekom postupka za utvrđivanje činjenica, sud je izvršio uvid u ugovore o radu (8-15), obračunske listiće plaće (16-22), rješenja o plaći (30-38), dopis  ministarstva  zdravstvenim ustanovama (43-44), odluku o uspostavi održavanja usluge COP-a (58-59), dopis sindikata članovima i povjerenicima sindikata (83), uputu ministarstva za evidenciju radnog vremena (84-85), podnesak umješača (125-127), podnesak tuženika sa obračunima plaće za utuženo razdoblje i evidenciju o radnom vremenu (139-361), nalaz i mišljenje vještaka (363-394), podnesak tužitelja s preciziranim tužbenim zahtjevom (400-402), očitovanje vještaka (404-407).

                     Svi dokazi ocijenjeni su temeljem članka 8. ZPP-a.

                    Tužbeni zahtjev je pretežno osnovan.

                     Među strankama nije sporno da je  tužiteljica u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2013. pa do 1. listopada 2018. radila na poslovima  doktora medicine – specijalista internista i nefrologa.

                    Nije sporno niti, da je tuženik tužiteljici obračunavao i isplaćivao dodatke na plaću za rad obavljen tijekom redovnog radnog vremena.

                   Sporno je, pripadaju li tužiteljici dodatci koji su obračunavani na rad tijekom redovnog radnog vremena i za rad izvan radnog vremena, te prekovremeni rad, odnosno da li je u utuženom razdoblju isplaćivan manji iznos dodatka na plaću suprotno uvjetima utvrđenim Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorima u zdravstvu i temeljnim Kolektivnim ugovorima za službenike namještenike u javnim službama.

Nadalje sporno je,  da li su tužiteljici isplaćene manje naknade u mjesecima kada je koristila godišnji odmor i naknadu za privremenu odsutnost s posla ili zbog bolovanja do 42 dana, zbog eventualno manje isplaćene plaće u prethodnim mjesecima, pa slijedom toga i manjeg prosjeka plaće.

                      Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je provedeno računovodstveno-financijsko vještačenje.

                      Uvidom u Ugovore o radu (8-15) utvrđeno je, da su isti zaključeni između tužene Opće bolnice Virovitica kao poslodavca i tužiteljice kao radnice, ugovori od 26. studenog 2014. i 20. studenog 2015. su za poslove doktora medicine-subspecijaliste, dok je ugovor od  28. lipnja 2005. za radno mjesto doktora medicine-internist.

                       Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaća (16-22) utvrđeno je, da je riječ o  naknadi plaće tužiteljice  za kolovoz 2016., studeni 2015. , travanj 2014. te prosinac 2013.

Uvidom u rješenja o plaćama tužiteljice (list 30-38) utvrđeno je, da je riječ o odlukama koje obuhvaćaju  cijelo utuženo razdoblje sa točno navedenim pravima na uvećanje plaće za razdoblje važenja pojedinog rješenja.

Uvidom u dopis Ministarstva od 5. rujna 2014. ( str. 43) vidljivo je da isti sadrži uputu o načinu obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sa priloženim tumačenjem povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora ( str. 44).

Uvidom u pravno mišljenje ( str. 46-57), utvrđeno je da je riječ o pravnom mišljenju prof. dr. sc. V. G.

              Uvidom u Odluku o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaće i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave ( str. 58-59) utvrđeno je , da je riječ o odluci Vlade R. H. od 3. kolovoza 2006.

              Uvidom u dopis Ministarstva kliničkim bolničkim centrima ( str. 84-85) vidljivo je, da se dopis odnosi na obračun naknada za prekovremeni rad, rad u dežurstvu, smjenama u turnusima, rad u pripravnosti i pravu na naknadu plaće za blagdane.

              Uvidom u obračunske listiće plaće i satnice ( str. 140-361) utvrđeno je, da je riječ o mjesečnim obračunima plaće  sa priloženom evidencijom o radnom vremenu za tužiteljicu kroz cijelo utuženo razdoblje.

              Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sci. S. S. dipl. oec. ( str. 363-393) utvrđeno je, da je vještak postupio po nalogu suda sukladno rješenju Pr-45/2018-13 od 11. svibnja 2020. te je nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije u spisu i to Ugovora o radu, rješenja o plaći te obračunskih listića plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 19. prosinca 2018. 

              U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 19. prosinca 2018. tužiteljica ostvarila 2334,78 sati prekovremenog rada od čega 1230,93 sata prekovremenog rada ostvarenog u dežurstvu ili pozivu iz pripravnosti koji je ostvaren izvan redovnog mjesečnog fonda sati, te se ti sati obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura. Vještak je izračun vrijednosti jednog radnog sata izvršio na način da je utvrdio koliko bi bila bruto plaća za jedan radnikov radni sat prilikom rada u redovnom radnom vremenu.

Prema izračunu vještaka, ako se na prekovremene sate uračunaju dodaci po osnovi uvjeta rada, iznimne odgovornosti, te s osnova radnog staža 20 i više godina, tužiteljici je u utuženom razdoblju manje isplaćeno za prekovremeni rad 73.854,12 kuna, a koji  iznos obuhvaća redovne prekovremene sate sa uračunatim dodacima, te prekovremene sate izvan redovnog mjesečnog fonda sati rada u dežurstvu ili rad iz pripravnosti s uračunatim dodacima.

              Zbog manje obračunate isplaćene plaće i naknade, tužiteljici je manje isplaćena naknada za godišnji odmor, jer joj je bio manji prosjek plaće, a ova naknada isplaćuje se u visini prosjeka plaće ostvarena protekla tri mjeseca, te joj je po toj osnovi u utuženom razdoblju manje isplaćeno 36.248,99 kuna,  za godišnji odmor, a za bolovanje manje 4.469,76 kune što ukupno čini 114.572,87 kuna.

              Vještak je u svom nalazu i mišljenju za svaki mjesec pojedinačno i kroz cijelo utuženo razdoblje naznačio koliko je manje plaćeno po kojoj osnovi, kao i ukupno manje plaćene iznose za svaki mjesec.

              Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vidljivo je da se vještak očitovao na prigovore tužitelja, na način da je istakao kako iz obračunskih lista plaće tužiteljice  proizlazi da su na osnovnu plaću za sate prekovremenog rada tužiteljici uredno obračunati dodaci i to dodatak na prekovremeni rad od 50%, dodatak na II smjenu od 10%, dodatak za noć 40%, te dodatak za rad subotom 25% i nedjeljom 35%, zavisno o tome u kojoj smjeni je tužiteljica radila i da li se radi o radnim danima ili danima vikenda.

              Vještak navodi da su sporni  jedino utuženi dodaci s osnova posebnih uvjeta rada, dodaci s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te dodaci s osnova ostvarenog radnog staža u zdravstvenim ustanovama  koji bi bili isplaćeni za prekovremene sate da je izračun rađen na bazi osnovne plaće, te dodataka na koje tužiteljica ima pravo temeljem Kolektivnih ugovora.

              Naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u vezi privremene odsutnosti s  posla zbog bolovanja do 42 dana, od strane tuženika vršena je na temelju krivih parametara, odnosno netočnih iznosa prosječne zadnje tri plaće.

              Vještak u dopuni nalaza citira i odredbu čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, uz otklon da  tuženikov prigovor na nalaz i mišljenje predstavlja pravno pitanje, koji ne predstavlja predmet vještačenja  a prilikom  izrade nalaza i mišljenja  postupila je sukladno uputi suda. 

              Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka  mr. sci. S. S. dipl. oec. našao stručnim, objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima znanosti i vještine.

Vještak je nalaz izradio temeljem dokumentacije tuženika koja se nalazi u spisu, a vjerodostojnost te dokumentacije stranke nisu dovodile u sumnju.  Također je u dopuni nalaza i mišljenja vještak otklonio sve prigovore tuženika, s time da se prigovori tuženika nisu odnosili niti na metodologiju, niti računski dio izrade nalaza i mišljenja, već  je tuženik u prigovoru na nalaz i mišljenje uglavnom iznosio svoja pravna shvaćanja.

              Stoga je sud našao relevantnim slijedeće utvrđene činjenice;

-          da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2013. do 19. prosinca 2018.,

-          da je tužiteljica kod tuženika radila kao doktor medicine-specijalist i subspecijalist interne medicine i nefrologije,

-          da je tuženik tužiteljici obračunavao i isplaćivao sve pripadajuće dodatke i uvećanja na osnovnu plaću, no ne i za prekovremene sate, čime joj je umanjio  prosjek plaće,

-          da je u utuženom razdoblju tužiteljica prekovremeno odradila 2334,78 sati, te bi joj u slučaju  da je tuženik tužiteljici obračunao dodatke na  prekovremene sate u utuženom razdoblju  bilo više plaćeno ukupno 73.854,12 kuna,

-          da je tužiteljici pravilno obračunavana plaća u utuženom razdoblju, odnosno sa svim pripadajućim dodacima, imala bi veći prosjek plaće, te bi joj na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora u utuženom razdoblju bilo isplaćeno 36.248,99 kuna više,

-          da je tužiteljici bila pravilno obračunavana plaća, na ime naknade za bolovanje, bilo bi joj više isplaćeno 4.469,76 kuna.

Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, relevantne su odredbe Zakona o radu ( NN 149/09 u daljnjem tekstu ZOR/09) i Zakona o radu ( NN 93/2014, u daljnjem tekstu; ZOR/14), kao i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/2013 u daljnjem tekstu; KU/13) koji se primjenjivao do 1. ožujka 2018.  te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 29/218 u daljnjem  tekstu; KU/18).

ZOR/09 u odredbi čl. 86. , a koja je istovjetna s odredbom čl. 94. ZOR/14, određeno je pravo na povećanu plaću  te za otežane uvjete rada , prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

Navedenim Kolektivnim ugovorima uređena su sporna pitanja u ovoj pravnoj stvari, odnosno pripada li tužitelju pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rata i pravo na dodatak na plaću zbog  iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, dodatak na radni staž, samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili mu ta prava pripadaju za rad obavljen u prekovremenim satima rada.

 

Prema odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 ( čl. 45. st. 1. KU/18), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

 

Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

 

Kao dodaci na osnovnu plaću su predviđeni stimulacija, dodati za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaće.

Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima, a dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

 

Čl. 51. KU/13  i čl. 49 KU/18  određuje:

" Osnovna plaća radniku uvećat će se: za rad noću 40%,  za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u II smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima."

 

Također je određeno da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih Zakonom i rad na  dan Uskrsa radnik ima  pravo na plaću uvećanu za 150%.

 

Čl. 53. KU/13 i čl. 51. KU/18 dežurstvo definira kao oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovitog radnog vremena ustanove, odnosno vrijeme u kojem je spreman ( raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu kojeg odredi poslodavac.

 

Ista odredba određuje da  vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati se plaća kao prekovremeni rad, a plaća za vrijeme dežurstva izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati, obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.

 

Temeljem odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada , pripada pravo na dodatak na plaću.  

 

Temeljem čl. 58.  KU/13 i čl. 56. KU/18,  položajni dodatak ne primjenjuje se na radnike  kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta.

 

Temeljem odredbe čl. 59. KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi , doktori medicine i doktori dentalne medicine, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

 

Odredba Dodatka 1. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 96/2015) od 9. rujna 2015. čl. 4. odredila je da se u čl. 59. brojka 10% zamjenjuje brojkom  12%.

 

Iz citiranih odredbi proizlazi  da se visina osnovne plaće izračunava množenjem koeficijenta složenosti radnog mjesta i osnovice za izračun plaće koja se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, sukladno čl. 47. st. 2.  KU/13 ( čl. 45. st. 2. KU/18).

 

Iz odredbi Zakona o radu koje su bile na snazi u utuženom razdoblju, kao niti iz odredbi Kolektivnih ugovora, ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednog od navedenih kriterija, međusobno isključuju, već naprotiv, mogu se kumulirati.

 

Dakle, niti Zakon o radu a niti Kolektivnim ugovori, ne isključuju  mogućnost kumuliranja plaća za prekovremeni rad s dodatkom odnosno  uvećanje plaće  s osnova posebnih uvjeta rada,  dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje i dr. te je očita zajednička namjera ugovornih stranaka prilikom zaključenja Kolektivnog ugovora, bila mogućnost kumuliranja uvećanja plaće, jer bi u protivnom  stranke izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije, kao što je to primjerice određeno kod nemogućnosti kumulacije položajnog dodatka s uvećanjem plaće po osnovi posebnih uvjeta rada.

 

Ako radnik u redovitom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te u tim istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda  je logično da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima pravo na uvećanje plaće i po drugim kriterijima.

 

Obzirom da je i Vrhovni sud Republike  Hrvatske na sjednici Građanskog odjela, održanoj 9. prosinca 2019. pod posl. br. Su-IV-56/2019-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici  za vrijeme važenja KU koji u redovitom  radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke ( kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

Prigovor promašene pasivne legitimacije, sud nije našao osnovanim.

 

Na obveze tuženika prema radniku, a koje obveze proizlaze iz ugovora o radu i kolektivnih ugovora nema značaj navod tuženika da nema utjecaj na sustav centralnog obračuna plaća (COP), a koji je sustav jedinstven za javno zdravstvo Republike Hrvatske. Nije sporno, da tuženik nije potpisao Ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaće i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013., već su ugovaratelji bili Vlada Republike Hrvatske i  agencija, no predmet ovoga spora su prava radnika, odnosno obveze poslodavca, koje proizlaze iz ugovora o radu i kolektivnih ugovora, pa je tuženik kao poslodavac pasivno legitimiran.

 

No, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sud nije našao osnovanim, obzirom da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac prema čl. 25. st. 6. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 166/2017).

 

Stoga, stavljajući u odnos utvrđene činjenice  sa citiranim odredbama Zakona o radu i Kolektivnih ugovora, te uvažavajući i pravno shvaćanje  Vrhovnog suda Republike  Hrvatske, riješeno je kao u izreci.

 

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

Obzirom da tužiteljica samo u neznatnom dijelu nije uspjela sa svojim zahtjevom, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi postupka, tuženik je dužan  tužiteljici naknaditi troškove koji su bili nužni i opravdani za vođenje ovoga spora, a isti se odnose na trošak zastupanja po punomoćniku, te trošak vještačenja. 

 

Punomoćniku tužiteljice za sastav tužbe po tbr. 9. st. 1. Tarife, obzirom na vrijednost predmeta spora, pripada pravo na nagradu u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Za sastav obrazloženog podneska od 21. ožujka 2019.  punomoćniku tužiteljice pripada nagrada po tbr. 8. točka 1.  Tarife, odnosno  također iznos od 2.500,00 kuna.

 

Za zastupanje na raspravi od 9. svibnja 2019.  punomoćniku tužiteljice pripada po tbr. 9. točka 1. Tarife, iznos  od 2.500,00 kuna.

 

Za sastav obrazloženog podneska od 13. srpnja  punomoćniku tužiteljice pripada  pravo na nagradu u iznosu od 2.500,00 kuna po tbr. 8. točka 1. Tarife.

 

Za zastupanje na ročištu od 3. prosinca 2020. punomoćniku tužiteljice obzirom na vrijednost predmeta spora po tbr. 9. točka 1. Tarife, pripada naknada u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Za pristup ročištu za objavu presude punomoćniku tužiteljice  po tbr. 9. točka 3. Tarife pripada nagrada u iznosu  od 500,00 kuna.

 

Dakle, za zastupanje po punomoćniku, tužiteljici pripada nagrada u iznosu od 13.000,00 kuna, odnosno sa PDV-om 16.250,00 kuna.

 

Kao opravdan i nužan trošak tužiteljice utvrđen je trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, slijedom čega je sud zahtjev za naknadu troškova postupka našao osnovanim u iznosu od 19.250,00 kuna, te je slijedom iznijetog riješeno kao u izreci. 

 

U Virovitici 15. siječnja 2021.

 

Sudac:

 

Zoran Mandić

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo V. i P. d.o.o. R.
2. Odvjetnik Ž.P. V.
3. Za umješača- ODO u V.