-1-

Poslovni broj: 4 UsI-947/2020-9

 

 

 

    Poslovni broj: 4 UsI-947/2020-9

 

 

 

  U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja F. S. iz V., protiv tuženika Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, radi dopunskoga zdravstvenog osiguranja, 15. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-01/20-02/20, URBROJ: 338-01-08-02-20-03 od 29. srpnja 2020. i rješenja Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnoga ureda Osijek, Područne službe Vinkovci KLASA: UP/I-502-01/20-02/02, URBROJ: 338-16-03-20-02 od 24. lipnja 2020.

  

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-01/20-02/20, URBROJ: 338-01-08-02-20-03 od 29. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnoga ureda Osijek, Područne službe Vinkovci KLASA: UP/I-502-01/20-02/02, URBROJ: 338-16-03-20-02 od 24. lipnja 2020., kojim tužitelju nije priznato pravo na plaćanje premije dopunskoga zdravstvenog osiguranja na teret Državnoga proračuna Republike Hrvatske.

Tužitelj u tužbi navodi kako su tuženik i prvostupanjsko tijelo u provedenom upravnom postupku počinili niz bitnih povreda pravila upravnog postupanja, pogrešno i nepotpuno utvrdili  činjenično stanje te pogrešno primijenili mjerodavno materijalno pravo. Ističe kako je starija i vrlo bolesna osoba, bez prihoda te da je korisnik socijalnih potpora. Navodi kako je 30. travnja 2020. zaprimio obavijest o prestanku važenja police dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret sredstava Državnog proračuna po osnovi prihodovnog cenzusa, kojom je obaviješten da mu postojeća polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ističe 19. svibnja 2020. te da ju tuženik neće produžiti, jer je tužitelj za 2019. ostvario veći prihod od 1.939,39 kn nego što je prihod propisan za ostvarivanje traženoga prava. Napominje kako je pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje ostvario još po zakonskim propisima prema kojima se socijalne potpore nisu smatrale prihodom, a da mu je za referentnu 2019. isplaćeno ukupno samo 15.120,00 kn, što podijeljeno na 12 mjeseci iznosi 1.260,00 kn. Iznosi kako se zbog toga obratio prvostupanjskom tijelu te da im je tom prilikom predočio sve podatke pa tako i podatak da su mu za razdoblje od 2014. do 2018. naknadno isplaćene socijalne potpore tek u 2019., zbog dugotrajnog žalbenog postupka, no da prvostupanjsko tijelo navedeno nije uzelo u obzir te je tužitelj bio prinuđen 5. lipnja 2020. podnijeti novi pismeni zahtjev za produljenje postojeće police dopunskog zdravstvenog osiguranja. Navodi kako je telefonskim putem pozvan na dostavu odgovarajuće dokumentacije, a da potom prvostupanjsko tijelo nezakonito donosi rješenje od 24. lipnja 2020., ignorirajući pravila postupka, onemogućivši tužitelju sudjelovanje u postupku. Ističe kako tuženik čini iste povrede kao i prvostupanjsko tijelo, no da uz njih čini i nove, a da pri tome nije preispitao zakonitost i svrsishodnost prvostupanjskog rješenja, kao niti sve žalbene navode. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

                U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je pobijano rješenje od 29. srpnja 2020. doneseno u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem i u skladu s važećim propisima, koje citira. Ističe kako su ukupne socijalne potpore isplaćene tužitelju u 2019. iznosile 24.847,00 kn, a da od utjecaja nije činjenica što se dio toga iznosa odnosi na zaostatke zajamčene naknade za 2014. i 2015. te na zaostatke neisplaćenog uvećanja doplatka za pomoć i njegu za 2018. Ukazuje kako se tužitelju ne može priznati traženo pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje na teret Državnog proračuna, a po osnovi prihodovnog cenzusa u svojstvu osiguranika - samca, jer su ukupni prihodi tužitelja u 2019. iznosili 24.847,00 kn, što mjesečno iznosi 2.070,58 kn, a što je više od propisanog iznosa od 2.000,00 kn mjesečno. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev. 

Budući da je u konkretnom slučaju sporna primjena prava te je Sud činjenice ocijenio nespornima, a da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužitelj prvostupanjskom tijelu 8. svibnja 2020. podnio zahtjev za utvrđivanje prava na plaćanje premije dopunskoga zdravstvenog osiguranja iz Državnoga proračuna, odnosno zahtjev za nastavak važenja police dopunskoga zdravstvenog osiguranja broj: 15786926, koja je istekla 19. svibnja 2020. i nije obnovljena na novo osiguravateljno razdoblje od 20. svibnja 2020. do 19. svibnja 2021., iz razloga što prihodi tužitelja u 2019. prelaze cenzus za ostvarivanje prava na istu.

              U predmetnom zahtjevu tužitelj traži da ga prvostupanjsko tijelo oslobodi od plaćanja dopunskoga zdravstvenog osiguranja prema pravilima koja reguliraju navedeno područje. Ističe kako je kao kronično bolesna osoba bez imovine i novčanih prihoda i nadalje korisnik socijalnih naknada i to zajamčene minimalne naknade u iznosu od 800,00 kn i doplatka za pomoć i njegu u iznosu od 420,00 kn mjesečno od Centra za socijalnu skrb Vukovar te da mu je Grad Vukovar odobrio nabavu ogrijeva u iznosu u 2019. od 900,00 kn. Navodi kako je s Centrom za socijalnu skrb Vukovar vodio upravne sporove još od 2014. i pravomoćno ih dobio tek 2019., a da mu je ista ustanova 21. veljače 2019. isplatila 9.497,00 kn zajamčene naknade za 2014. i 2015. te 22. srpnja 2019. i 1.400,00 kn neisplaćenoga uvećanja doplatka za pomoć i njegu za 2018. Smatra kako mu je u 2019. isplaćeno svega 13.900,00 kn, što mjesečno iznosi 1.158,00 kn, koji prihod, prema važećim propisima, predstavlja prihod ispod cenzusa za samca, a koji prema obavijesti prvostupanjskoga tijela o prestanku važenja police od 14. travnja 2020. iznosi 1.939,39 kuna. Ukazuje kako se u njegovom slučaju radi o stečenim pravima po ranijim propisima, kada socijalne potpore nisu tretirane kao prihod te da se pravo ima utvrđivati prema propisima važećim u vrijeme utvrđivanja predmetnih prava.

Zahtjevu je priložio obavijest o prestanku važenja police broj: 15786926 dopunskoga zdravstvenog osiguranja na teret sredstava Državnoga proračuna po osnovi prihodovnoga cenzusa Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije od 14. travnja 2020., potvrdu Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar, Ispostave Vukovar KLASA: 034-04/20-04/1473, URBROJ: 513-07-16-01-20-2 od 6. svibnja 2020. te obračun isplaćenih iznosa novčane pomoći zajamčene minimalne naknade za 2019. godinu Centra za socijalnu skrb Vukovar od 12. svibnja 2020. i doplatka za pomoć i njegu u 2019. od 12. svibnja 2020., dok je 18. lipnja 2020. naknadno dostavio rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar o zajamčenoj minimalnoj naknadi KLASA: UP/I-551-06/20-01/66, URBROJ: 2196-127-03/40-20-5 od 24. ožujka 2020. i rješenje Centra za socijalnu skrb Vukovar o pravu na doplatak za pomoć i njegu: KLASA: UP/I-551-06/15-07/60, URBROJ: 2196-127-05-01-17-14 od 5. listopada 2017.

Člankom 14.a točkom 5. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 85/06., 150/08., 71/10. i 53/20.) propisano je da se sredstva za premiju dopunskoga zdravstvenog osiguranja koje provodi Zavod osiguravaju u državnom proračunu za osiguranike: osigurane osobe čiji prihod po članu obitelji u prethodnoj kalendarskoj godini ne prelazi iznos utvrđen člankom 14.b ovoga Zakona.

Odredbom članka 14.b Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju propisano je kako osigurane osobe iz članka 14.a točke 5. ovoga Zakona ostvaruju pravo na plaćanje premije dopunskoga zdravstvenog osiguranja iz sredstava državnog proračuna ako im ukupan prihod u prethodnoj kalendarskoj godini, iskazan po članu obitelji, mjesečno nije veći od 1.563,23 kune (prihodovni cenzus) (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osiguranik samac ima pravo na plaćanje premije sukladno stavku 1. ovoga članka ako njegov prihod u prethodnoj kalendarskoj godini nije veći od 2.000,00 kuna (stavak 2.).

Iz odredbe članka 14.c Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju proizlazi kako se pod prihodom iz članka 14.b ovoga Zakona smatraju svi primici koje obitelj ostvari na ime dohotka od nesamostalnog rada, dohotka ili dobiti od samostalne djelatnosti, primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja te svi drugi primici ostvareni prema posebnim propisima.

U skladu s odredbom članka 14.e stavka 1. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju u prihod iz članka 14.c ovoga Zakona uračunava se: naknada za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanje), novčana potpora sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama osim jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete, novčana naknada za slučaj nezaposlenosti, stalna pomoć, pomoć za podmirenje troškova stanovanja, doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina, naknada do zaposlenja, doplatak za djecu, ortopedski doplatak, opskrbnina i obiteljska invalidnina ostvareni prema posebnim propisima.

Prema odredbi članka 2. Pravilnika o postupku, uvjetima i načinu utvrđivanja prava na plaćanje premije dopunskog zdravstvenog osiguranja iz Državnog proračuna (Narodne novine, broj 156/08., 88/10., 31/16., 116/17. i 106/18.) status osiguranika dopunskog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: osiguranik) može steći samo osoba obvezno zdravstveno osigurana u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (u daljnjem tekstu: osigurana osoba) koja je u skladu sa Zakonom, Pravilima uspostavljanja i provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 91/13., 136/13., 21/14., 135/14., 144/14. i 42/18.), Općim uvjetima ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 91/13., 119/13., 18/14., 119/14., 135/14., 144/14., 17/15., 139/15., 63/16., 99/17. i 40/19.) i drugim općim aktima Zavoda, sklopila sa Zavodom ugovor/policu o dopunskom zdravstvenom osiguranju.

Odredbom članka 4. stavka 1. Pravilnika o postupku, uvjetima i načinu utvrđivanja prava na plaćanje premije dopunskog zdravstvenog osiguranja iz Državnog proračuna osiguranik koji ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom za ostvarivanje prava na plaćanje premije za dopunsko zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: premija) iz državnog proračuna, prava iz dopunskog zdravstvenog osiguranja ostvaruje osnovom potpisane ponude Zavodu za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, temeljem koje se sklapa ugovor/polica o dopunskom zdravstvenom osiguranju.

              Prvostupanjsko tijelo je u provedenom upravnom postupku utvrdilo kako je tužitelj upisan u kućanstvo pod rednim brojem: 634163 kao osiguranik samac u kojem nema evidentiranih drugih članova kućanstva, da tužitelj ima broj osigurane osobe: 98/16405286, da je polica broj: 13750843 važeća od 3. lipnja 2014. do 2. lipnja 2015., da je polica broj: 14708509 (važeća od 3. lipnja 2015. do 2. lipnja 2018.) prekinuta 19. svibnja 2016., da je polica broj: 15785564 važeća od 20. svibnja 2016. do 9. svibnja 2017., da je polica broj: 15786926 važeća od 20. svibnja 2017. do 19. svibnja 2020. te da je prema tome tužitelj imao pravo na sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

Uvidom u označenu potvrdu Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar, Ispostave Vukovar od 6. svibnja 2020. prvostupanjsko tijelo je utvrdilo kako je tužitelj dokazao da tijekom 2019. nije imao primanja na ime dohotka, a na ime neoporezivih primitaka socijalne potpore primio je iznos od 24.847,00 kn, dok je iz navedenog obračuna isplaćenih iznosa novčane pomoći zajamčene minimalne naknade za 2019. Centra za socijalnu skrb Vukovar od 12. svibnja 2020. utvrdilo kako je tužitelju na ime zajamčene minimalne naknade isplaćeno 18.297,00 kn te na ime doplataka za tuđu njegu i pomoć u smanjenom opsegu iznos od 5.600,00 kn, odnosno ukupno 23.896,00 kn.

Iz iznesenoga je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako ukupan godišnji prihod prema službenom informacijskom sustavu ZOROH-a za kućanstvo tužitelja broj: 634163 u 2019. na ime neoporezivih prihoda iznosi 24.847,00 kn godišnje, odnosno mjesečno 2.070,58 kn te da stoga prelazi imovinski cenzus prema važećim propisima od 2.000.00 kn.

              Uzimajući navedeno u obzir, kao i činjenicu da mjesečni prihod tužitelja kao osiguranika samca u prethodnoj kalendarskoj godini (2019.) iznosi 2.070,58 kn i viši je od 2.000,00 kn (članak 14.b stavak 2. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju), prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 24. lipnja 2020., na koje se tužitelj žalio.

              Povodom navedene žalbe tuženik je donio pobijano rješenje od 29. srpnja 2020., s obrazloženjem da je prvostupanjsko tijelo valjano odbilo predmetni zahtjev tužitelja, jer su mu ukupni prihodi u 2019. iznosili 24.847,00 kn, što mjesečno iznosi 2.070,58 kn, a što je više od Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju propisanog iznosa od 2.000,00 kn mjesečno.

              Prvenstveno, nisu osnovani navodi tužitelja kako tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja od 29. srpnja 2020. nije cijenio žalbene navode tužitelja iznesene u žalbi protiv označenog prvostupanjskog rješenja od 24. lipnja 2020., kada je sud uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja od 29. srpnja 2020. utvrdio kako je ista sastavljena u skladu s člankom 120. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.).

              Nadalje, među strankama nije sporno da ukupni iznos socijalnih potpora isplaćen  tužitelju u 2019. iznosi 24.847,00 kn, a da se dio toga iznosa odnosi na zaostatke zajamčene minimalne naknade za 2014. i 2015. te dio na zaostatke neisplaćenoga uvećanja doplatka za pomoć i njegu za 2018., odnosno na prihode iz članka 14.c i članka 14.e Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.

              Sporno je mogu li se naknadno isplaćene navedene socijalne potpore tužitelju uračunati u njegov ukupni prihod ostvaren u 2019.

              Sud smatra kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik valjano zaključili da tužitelj kao osiguranik samac nema pravo na plaćanje premije dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret Državnog proračuna, iz razloga što njegov mjesečni prihod u 2019. kao godini koja prethodi podnošenju zahtjeva iznosi 2.070,58 kn i viši je za 70,58 kn od iznosa od 2.000,00 kn mjesečno, propisanog citiranom odredbom članka 14.b stavka 2. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, dok od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari ne utječe na koje kalendarske godine se odnose isplaćene socijalne potpore, već je odlučno da su iste tužitelju isplaćene 2019.

              S obzirom na navedeno, a u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

 

 

U Osijeku 15. siječnja 2021.

 

 

                                                                                                   Sutkinja

                                                                                                                          Valentina Grgić Smoljo

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).