1              Poslovni broj: 6 UsIpor: 287/20-4

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja D. F. iz Z., S.L….., zastupan po opunomoćeniku R. C., odvjetniku u C., F…, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate, bez održavanja glavne rasprave, dana 15. siječnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

 

I    Tužbeni zahtjev se djelomično usvaja te se poništava rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-01/17-01/527, Urbroj: 513-04-20-2 od 7. srpnja 2020. i rješenje o ovrsi Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/2017-001/00231, Urbroj: 513-007-13/2017-01 od 22. rujna 2017. u dijelu u kojem je utvrđeno kako ovršenik D. F. iz Z., S. L…., na dan 22. rujna 2017., temeljem ovršnih isprava, duguje iznos od 24.587,71 kuna na ime kamata i dijelu u kojem je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima za iznos od 24.587,71 kuna na ime kamata, i predmet se u tom dijelu vraća na ponovni postupak.

              II   Tužbeni zahtjev se djelomično odbija u dijelu u kojem je zatraženo poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-01/17-01/527, Urbroj: 513-04-20-2 od 7. srpnja 2020. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/2017-001/00231, Urbroj: 513-007-13/2017-01 od 22. rujna 2017. u dijelu u kojem je utvrđeno kako ovršenik D. F. iz Z., S. L…, na dan 22. rujna 2017., temeljem ovršnih isprava, duguje iznos od 445.934,11 kuna na ime poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi i dijelu u kojem je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima za iznos od 445.934,11 kuna na ime poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, i u tom dijelu rješenje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela ostaje na snazi.

              III      Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-415-01/17-01/527, Urbroj: 513-04-20-2 od 7. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/2017-001/00231, Urbroj: 513-007-13/2017-01 od 22. rujna 2017., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje iznosa od 470.521,82 kuna (glavnica u iznosu od 445.934,11 kuna i kamata u iznosu od 24.587,71 kuna) na ime poreznog duga temeljem ovršnih isprave te je određeno da će se naplata provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstvima tužitelja koje ima na računu kod banke.

Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom ističe prigovor apsolutne zastare prava na naplatu predmetnog duga. Prigovara stavu tuženika da se zastarjela obveza može namiriti iz nekretnine u odnosu na koju je upisano založno pravo u javnoj knjizi, te smatra da se zastarjela tražbina s osnove poreznih davanja uopće ne može naplatiti, jer je nastupom apsolutne zastare nastupio prestanak poreznog odnosa, odnosno isto dugovanje više ne postoji, budući je zastara jedan od načina prestanka obveza pa tako i poreznih. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, usvajanje prijedloga tužitelja i utvrđenje da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu poreznog duga, kako glavnice tako i kamata i troškova, te obustavu i ukidanje svih provedenih radnji.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.              

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

              Predmet spora je prisilna naplata poreznog duga u visini od 470.521,82 kuna, temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/2017-001/00231, Urbroj: 513-007-13/2017-01 od 22. rujna 2017., u skladu sa odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., dalje u tekstu OPZ-a).

              U smislu odredbe članka 124. OPZ-a ovršni postupak je dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

              Odredbom članka 128. stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok je stavkom 2. određeno da su ovršne isprave: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. upravni ugovor i porezna nagodba.

              Odredbom članka 129. stavka 2. OPZ-a propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 50. stavka 4. ovoga Zakona, mora zadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, trošak ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

              Odredbom članka 134. stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi: 1. ako je porezni dug poreznog obveznika dospio, 2. ako je porezno tijelo poduzelo sve mjere da se porezni dug naplati iz sredstava osiguranja naplate poreznog duga.

              Iz sadržaja spisa predmeta je razvidno kako je rješenjem o ovrsi Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/2017-001/00231, Urbroj: 513-007-13/2017-01 od 22. rujna 2017., temeljem ovršnih isprava navedenih u obrazloženju rješenja, određeno provođenje ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstvima tužitelja koje ima na računu kod banke u iznosu od 470.521,82 kuna (glavnica 445.934,11 kuna i kamate 24.587,71 kuna).

              Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu predmetne porezne obveze.

              Iz obrazloženja rješenja o ovrsi proizlazi kako tužitelj na ime poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi duguje iznos od 470.521,82 kuna, temeljem ovršnih isprava: Ad 1) rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Ispostave C., Klasa: UP/U -410-23/2007-02/5541, Urbroj: 513-07-08-01/2007-1 od 20. rujna 2008.; Ad 2) rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Ispostave C., Klasa: UP/U-410-23/2007-02/5541, Urbroj: 513-07-08-01/2007-2 od 20. rujna 2008.; Ad 3) rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Ispostave C., Klasa: UP/U-410-23/2007-02/5541, Urbroj: 513-07-08-01/2007-3 od 20. rujna 2008. i Ad 4) rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Ispostave C., Klasa: UP/U-410-23/2007-02/5541, Urbroj: 513-07-08-01/2007-4 od 20. rujna 2008.

              Spisu predmeta su priložene navedene ovršne isprave, i pregledom istih utvrđeno je kako su navedena rješenja postala izvršna 17. ožujka 2008.

              Pri tome valja navesti kako je na spomenutim ovršnim ispravama koje su priložene spisu tuženika označen datum 20. rujna 2007., dok je u rješenju o ovrsi naveden datum 20. rujna 2008. Obzirom na sadržaj cjelokupnog spisa predmeta, Sud je mišljenja kako je u rješenju o ovrsi naveden pogrešan datum 20. rujna 2008., umjesto 20. rujna 2007. Prema ocjeni Suda, navedeno ne utječe na zakonitost rješenja o ovrsi i na drugačiju odluku, jer se navedena pogreška u pisanju može u svakom trenutku ispraviti, u skladu sa odredbom članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09.).

              Nadalje, pregledom rješenja Općinskog suda u R. poslovni broj Ovr-…./11 od 30. studenog 2011. utvrđeno je kako je istim, upisom založnog prava na nekretnini tužitelja, na temelju ovršnih isprava - rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave C., Klasa: UP/I-410-23/2007-02/5541, Ur.broj; 513-07-18-01/2007-1 od 20. rujna 2007., Klasa: UP/I-410-23/2007-02/5541, Ur.broj; 513-07-18-01/2007-2 od 20. rujna 2007., Klasa: UP/I-410-23/2007-02/5541, Ur.broj; 513-07-18-01/2007-3 od 20. rujna 2007., Klasa: UP/I-410-23/2007-02/5541, Ur.broj; 513-07-18-01/2007-4 od 20. rujna 2007., Klasa: UP/I-740-04/07-02/587, Ur.broj; 513-07-08/07-02 od 23. kolovoza 2007., osigurana novčana tražbina tuženika u iznosu od 445.934,11 kuna (54.067,76 kuna + 798,87 kuna + 3.171,95 kuna + 387.895,53 kuna), temeljem zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u R. od 3. studenog 2011.

U smislu odredbe članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15., dalje u tekstu: OPZ-a), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 197. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/116., dalje u tekstu Novog OPZ-a), pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

Stavkom 6. istog članka Zakona propisao je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

Stavkom 10. istog članka Zakona propisano je kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

Odredbom članka 95. stavka 1. OPZ-a propisano je da tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

Stavkom 3. istog članka Zakona propisao je da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

              Odredbom članka 96. stavka 1. OPZ-a propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona.

              U skladu sa navedenim, obzirom kako iz sadržaja spisa predmeta tuženog tijela proizlazi kako je glavnica predmetnog poreznog duga s osnova poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi u iznosu od 445.934,11 kuna osigurana založnim pravom na nekretnini tužitelja, temeljem rješenja Općinskog suda u R. poslovni broj Ovr-…../11 od 30. studenog 2011., pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako se glavnica duga može namiriti iz opterećene stvari kada je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, zbog čega se ne može utvrditi zastara prava na naplatu navedenog duga, pa je u tom dijelu Sud ocijenio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje zakonitim i na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a u navedenom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki II izreke presude.

              Međutim, utvrđenje tuženog tijela kako za dug po osnovni kamata u iznosu od 24.587,71 kuna nije nastupila zastara prava na naplatu jer je dug osiguran zalog, protivno je odredbi članka  94. stavka 10. OPZ-a koja propisuje da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti iz opterećene stvari, zbog čega se u tome dijelu osporena rješenja ne mogu ocijeniti zakonitim.

              Sud nije mogao meritorno odlučiti i sam utvrditi kako je za dug po osnovni kamata u iznosu od 24.587,71 kuna nastupila zastara prava na naplatu, budući je spisu tuženog tijela priložena službena bilješka Porezne uprave, Područnog ureda D., Klasa: 416-02/2017-01/999, Urbroj: 513-07-29-04/2017-01 od 10. lipnja 2017. kojom je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga tužitelju koji na dan 1. siječnja 2017. iznosi ukupno 474.612,96 kuna na ime kamata, a Sud obzirom na dokumentaciju priloženu spisu predmeta, ne može na nedvojben način utvrditi je li u navedenom iznosu 474.612,96 kuna sadržan i  predmetni iznos od 24.587,71 kuna, dakle, radi li se o istom dugu s osnova kamata.

              Stoga, valjalo je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a, u navedenom dijelu poništiti osporene odluke, predmet vratiti na ponovni postupak te odlučiti kao u točki I izreke presude.

U postupku nakon ove presude prvostupanjsko porezno tijelo će ponovno ispitati i utvrditi je li za iznos od 24.587,71 kuna s osnova kamata nastupila zastara prava na naplatu, i donijeti novo rješenje, pri čemu je, u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a, kojom je u stavku 1. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, te ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako je tužitelj djelomično uspio u sporu, Sud je odlučio kao u točki III izreke presude.

 

 

 

U Splitu, 15. siječnja 2021.

 

                                                                                                                                              S U T K I N J A

 

                                                                                                                                     Nela Mešin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv točke I izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 66.a ZUS-a).               

 

Protiv točke II i III izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Zrinka Pivac