Poslovni broj: Gž R-1352/2020-2

 

 

Poslovni broj: Gž R-1352/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u D. S., protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d.,  Zagreb, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. A., dipl. iur., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-2710/19-44 od 21. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-2710/19-44 od 21. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena i zakonita Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ..., od 9. studenog 2017. broj DP-08-021925/17, kojom odlukom je tužitelju prestao radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu od 26.6.2017. (točka I.I. izreke). Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena i zakonita Odluka tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ..., od 4. prosinca 2017., broj HP-02/4-023978/17 kojom je odbijen u cijelosti kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv Odluke o otkazu ugovora o radu broj DP-08-021925/17 od 9. studenog 2017., koji je podnio tužitelj dana 22. studenog 2017. (točka I.II. izreke). Također je tom presudom odbijen i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ... da tužitelja A. P. iz S., OIB: ..., vrati na posao na radno mjesto kontrolor za poštanske procese u organizacijskoj jedinici  Divizija pošta, Sektor dostave Grupe područja 1, na kojem je radio prije donošenja nezakonitog otkaza, u roku 8 dana (točka I.III. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I.IV. izreke), dok je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 800,00 kuna u roku od osam dana (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14-Odluka USRH – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. studenoga 2017., zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena ni odluka tuženika od 4. prosinca 2017. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao.

 

U ovom stadiju postupka nije sporno da je odlukom tuženika o izvanrednom otkazu od 9. studenoga 2017. tužitelju otkazan ugovor o radu, da je tužitelj pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, da je tuženik odgovorio na taj zahtjev tako što ga je odbio, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

 

Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika od 2005. tijekom kojeg razdoblja je promijenio više radnih mjesta,

- da je u periodu od 2015. do 2017. bio je voditelj područja dostave, a prema zadnjem ugovoru o radu od 1. srpnja 2017. radio je kao kontrolor za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor dostave Grupe područja 1,

- da je tuženik 30. listopada 2017. pozvao tužitelja na iznošenje obrane,

- da je tužitelj iznio obranu 31. listopada 2017., a o čemu je tuženik sačinio zapisnik,

- da je tuženik 9. studenog 2017. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da se tuženik prije otkazivanja tužitelju savjetovao s radničkim vijećem i dostavio namjeravanu odluku o otkazu 31. listopada 2017.,

- da se radničko vijeće protivilo otkazu tužitelju,

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. studenog 2017. proizlazi kako je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen 26. lipnja 2017. zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa koje je u vrijeme obavljanja poslova voditelja područja dostave počinio davanjem naloga za nepropisno uručenje poštanskih uputnica primatelju na kojega iste nisu bile naslovljene,

- da je takvo postupanje protivno Uputama za obavljanje prijenosa gotovog novca poštanskom i brzojavnom uputnicom u unutarnjem i međunarodnom prometu,

- da je time tužitelj počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa iz članka 45. stavka 1. točke 4. Pravilnika o radu,

- da se dalje, u odluci o otkazu navodi kako je voditelj dostave I. J. od poštara V. O. koji je mijenjao poštara B. P. na njegovom rajonu i koji je obavljao dostavu, dobio saznanje da primatelj K. A. za kojeg su bile poštanske uputnice ne postoji i da je poštar B. P. tražio da iste uruči njemu, a što da je on (V. O.) odbio,

- da je nakon toga V. O. od tužitelja dobio nalog da predmetne uputnice može uručiti poštaru B. P.,

- da je kontrolor I. B. u svojoj pisanoj izjavi od 27. listopada 2017. naveo kako je jednom prilikom na zahtjev tužitelja izvršeno prebacivanje takvih poštanskih uputnica s jednog rajona na drugi, a isto je usmeno posvjedočila i kolegica Đ. F., operater u poštanskom uredu u S.,

- da je tužitelj u svojoj pisanoj izjavi naveo kako je naknadno saznao o tim dostavama, u drugoj izjavi da je potvrdio kako je na zamolbu B. P. da se isplate izvrše njemu jer da su mu to prijatelji i poznanici, zamolio poštare, a ne naredio, da isplate izvrše P. dok je u usmenoj obrani naveo da je zamolio poštara V. O. da izvrši isplate po uputnicama B. P. za iznose manje od 1.000,00 kuna,

- da je tužitelj kao voditelj područja dostave takvim postupanjem vezano za uručenje poštanskih uputnica postupio protivno naprijed navedenim Uputama tuženika,

- da iz Izvješća o izvanrednoj kontroli vezano uz isplate poštanskih uputnica u 10360 S. iz listopada 2017. proizlazi kako je u razdoblju od 27. do 30. listopada 2017. izvršena izvanredna kontrola u kojoj je utvrđeno da su poštari isplaćivali poštanske uputnice kolegi B. P. za više primatelja za koje su mislili da su njegovi prijatelji, pa je tako utvrđeno protupravno postupanje B. P. – protupravno pribavljanje imovine i druge koristi, dok nisu oštećeni prihodi tuženika niti korisnici, a utvrđena je odgovornost B. P. za protupravno postupanje i tadašnjeg voditelja dostave A. P. (tužitelja) koji je „zamolio“ V. O. da izvrši isplatu B. P.,

- da iz zapisnika tuženika od 31. listopada 2017. proizlazi kako je prilikom uzimanja obrane tužitelj u bitnom priznao da je B. P. jedan put od njega tražio da mu odobri izdavanje poštanskih uputnica njemu u zamjenu te je tužitelj zamolio poštara V. O. da isplati poštanske uputnice P. za koje mu je rekao da su primatelji njegovi poznanici, a radilo se o iznosima manjim od 1.000,00 kn i što da je dozvoljeno sukladno važećim uputama,

- da iz pisane izjave tužitelja koju je vlastoručno napisao proizlazi kako tužitelj u istoj potvrđuje kako je na zamolbu kolege B. P. zamolio poštonoše, a ne naredio, da se isplate po poštanskim uputnicama izvrše P. za primatelje koji ne žive na adresama, a za koje je rekao da su mu prijatelji i poznanici, a radilo se o novčanim iznosima manjim od 1.000,00 kn,

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi kako je više poštara kod tuženika postupalo protupropisno prilikom isplata poštanskih uputnica B. P. jer je važećim Uputama propisano da se takva isplata može izvršiti samo članu kućanstva, osobi zaposlenoj u kućanstvu ili poslovnoj prostoriji primatelja,

- da su tako poštari V. O., M. H., S. C., D. R. i I. B., svi do jednog vršili takve nepropisne isplate kolegi poštaru B. P., pravdajući takav čin uobičajenim postupanjem, pri čemu su pojedini poštari smatrali da je to dozvoljeno, dok su pojedini znali da nije (D. R.), ali su to činili da si olakšaju posao,

- da naznačeni poštari nisu za to od tuženika sankcionirani, već da su jedino B. P. i tužitelj dobili otkaz,

- da iz iskaza svjedoka I. J., voditelja dostave u poštanskom uredu S., u kojem je tužitelj bio voditelj do 1. srpnja 2017., a nakon toga je radio kao kontrolor, između ostalog proizlazi kako je od poštara A. J. dobio informaciju da ima 20 do 30 poštanskih uputnica gdje je primatelj nepoznat, i da je od njega B. P. koji je u tom trenutku bio na bolovanju tražio da novac po tim uputnicama isplatu njemu (P.), nakon čega da je glavni direktor naložio pokretanje postupka protiv B. P. i tužitelja, a u internoj kontroli da je utvrđeno kako je u razdoblju od 1. siječnja do 25. listopada 2017. na taj način preko 700.000,00 kuna isplaćeno poštaru B. P.

 

Na temelju navedenog, prvostupanjski sud smatrao je nedvojbeno utvrđenim da je tužitelj odobrio isplatu po poštanskim uputnicama poštaru B. P. od strane drugih poštara, koji nije bio primatelj, pa je shodno tome smatrao i da nije bio ovlašten primati te isplate. Kako je prvostupanjski sud smatrao i da je takav način isplata protivan odredbi članka 35. stavka 4. Upute za obavljanje prijenosa gotovog novca poštanskom i brzojavnom uplatnicom u unutarnjem i međunarodnom prometu, to je taj sud zaključio da je takvim postupanjem tužitelj prekoračio svoje ovlasti voditelja dostave jer je niže rangiranom radniku odobrio postupiti protivno internim pravilima poslodavca, a čime da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz odredbe članka 45. točke 4. Pravilnika o radu, prekoračivši dane ovlasti. Stoga je prvostupanjski sud stava da se postupanje tužitelja ima kvalificirati kao osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

 

Navedena činjenična utvrđenja kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ni žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju.

 

Naime, prema odredbi članka 116. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj  93/14., 127/17. i 98/19.  – u daljnjem tekstu: ZR), poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavka radnog odnosa nije moguć, dok je stavkom 2. istog članka, propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Predmetnu odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, tuženik je donio je na temelju citirane odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a i odredbe članka 45. Pravilnika o radu tuženika (HP glasnik 6/15.), a kako proizlazi iz iste, i to prvenstveno iz razloga što je tužitelj kao voditelj područja dostave naložio poštaru V. O. da uruči poštanske uputnice poštaru B. P., a nakon što je V. O., koji je za vrijeme odsutnosti s rada poštara B. P. na njegovom rajonu obavljao dostavu i dobio saznanje da primatelj K. A. na adresi ..., S., ne postoji, kojem su se trebale uručiti poštanske uputnice jer je poštar B. P. tražio da se uruče njemu, što je V. O. odbio. 

 

Odredbom članka 45. stavkom 1. točkom 4. Pravilnika o radu tuženika, propisano je da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima društva, zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, a osobito, i zbog zloporabe položaja ili prekoračenja danih ovlasti.

 

 

U konkretnom slučaju radi se o izvanrednom otkazu ugovora o radu u kojem je  prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu s tuženikom za obavljanje poslova radnog mjesta kontrolora za poštanske procese u organizacijskoj jedinici pošta od 26. lipnja 2017. i da mu je taj ugovor otkazan. Budući da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj radeći na navedenom radnom mjestu postupio protivno Uputama za obavljanje prijenosa gotovog novca poštanskom i brzojavnom uputnicom u unutarnjem i međunarodnom prometu, kojima je propisano da se isplata takvog novca može izvršiti samo članu kućanstva, osobi zaposlenoj u kućanstvu ili poslovnoj prostoriji primatelja, a nikako da to jedan poštar može isplati drugom poštaru, to je pravilno taj sud zaključio da se postupanje suprotno tim Uputama ima kvalificirati kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je poštaru V. O., tužitelj kao nadređeni, rekao da kod neuručenih poštanskih uputnica novac do 1.000,00 kuna, može isplatiti poštaru B. P. i da je on tako postupio, iako ga je više puta upitao može li to sigurno napraviti, na što mu je tužitelj odgovorio potvrdno, s time što i tužitelj u svom iskazu potvrđuje da mu je to dozvolio samo jednom, dok iz njegove izjave (list 30. spisa) proizlazi da je takva isplata bila više puta na zamolbu poštara B. P., to i prema stavu ovoga suda, navedeno postupanje tužitelja, a na kojem se temelji odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ima značenje osobito teške povrede radne obveze koja za posljedicu ima izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima tvrdi da je tužitelju prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu povrijeđeno pravo na obranu, ističe se, da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u cijelosti poštovao odredbu iz članka 119. stavka 2. ZR-a, kojom je propisano da je poslodavac prije redovitog ili izvanrednog otkaza dužan radniku omogućiti iznošenje obrane, prije otkazivanja ugovora o radu. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je tuženik proveo pravilan postupak prije otkazivanje ugovora o radu jer je tužitelja pozvao na iznošenje obrane i tužitelj je o povredama koje mu se stavljaju na teret saslušan te se o istima očitovao, a što je tuženik zabilježio zapisnikom o uzimanju obrane, zbog čega su neosnovane tvrdnje tužitelja da tuženik kao poslodavac nije omogućio tužitelju iznošenje obrane.

 

Inače, tužitelj ni ostalim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa ni navodima koji se odnose na njegov raniji besprijekoran rad kod tuženika, dok su ostali navodi u bitnome sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskom suda, a koje u cijelosti prihvaća ovaj žalbeni sud, što se ponovno ističe.

 

Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

 

Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 14. siječnja 2021.