- 1 -              Poslovni broj: Usž-2277/20-2

 

Poslovni broj: Usž-2277/20-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice N. G. iz Z., koju zastupa opunomoćenica N. B., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., Frankopanska 1, radi utvrđivanja zlouporabe prava u porezno-dužničkom odnosu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1191/19-12 od 22. siječnja 2020.,  na sjednici održanoj 14. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1191/19-12 od 22. siječnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-01/14-01/101, urbroj: 513-04-18-3 od 6. prosinca 2018., kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje:  ZUS).

Nastavno u žalbi tužiteljica iscrpno navodi kronologiju događaja te ustraje na tvrdnji da postupak poreznog nadzora radi utvrđivanja zlouporabe prava nije proveden na zakonit način, odnosno da je protivan ovdje primijenjenim odredbama Općeg poreznog zakona. Dodaje i da je prvostupanjski sud nezakonito postupio prihvaćajući zaključke tuženika i stajališta navedena u prvostupanjskom rješenju, bez valjanog obrazloženja, odnosno osvrta na bitne prigovore iznesene u tužbi i tijekom upravnog spora. Smatra da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za pokretanje postupka dok nisu provedene sve mjere prisilne naplate u odnosu na poreznog dužnika, a da se takvo namirenje nije niti pokušalo provesti u odnosu na poreznog dužnika.

Stoga tužiteljica smatra da protivno zaključku prvostupanjskog suda, kao i javnopravnih tijela, nisu ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja, a prije svega jer nije ispunjen uvjet primjene svih mjera prisilne naplate u konkretnom slučaju.

Tužiteljica u žalbi ukazuje i na druge razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita, odnosno na propuste učinjene tijekom postupka, a koji su utjecali na donošenje odluke protivne mjerodavnom pravu, jer bitne činjenice nisu pravilno utvrđene, a osobito da je tužiteljica postupala na način koji je doveo do nemogućnosti plaćanja poreznih obveza trgovačkog društva s kojim je tužiteljica u porezno-dužničkom odnosu.

Tužiteljica dodaje da je na okolnost namjere i visine duga predložila da se provede daljnji dokazni postupak, odnosno da se sasluša tužiteljica i provede vještačenje po vještaku financijske i građevinske struke, a koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio. Također, dostavlja i ugovor o osnivanju založnog prava koji je, radi osiguranja tražbine tuženika, sklopilo trgovačko društvo A. n. d.o.o., a iz kojeg je razvidno da je tražbina osigurana naplatnim sredstvom osiguranja, a što dalje znači da radnjama tužiteljice nije namjerno oštećen tuženik, a čime je izostala i povreda iz dužničko-poreznog odnosa. Dodaje da ranije nije mogla dostaviti navedeni ugovor jer nije stranka tog ugovora, a da je tuženik o tome propustio obavijestiti sud.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu, odnosno da predmetnu stvar riješi na način da usvoji tužbeni zahtjev.

Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitivanjem zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud, utvrđujući činjenično stanje, uzeo u obzir sve činjenice već utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika, slijedom čega je prihvatio i stajalište tuženika da je tužiteljica odgovorna zbog zlouporabe prava kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva E.-a. d.o.o. za trgovinu i usluge koje na dan 24. veljače 2013. ima ukupno evidentirani porezni dug u iznosu od 2.869.769,52 kn, zbog čega joj je naloženo da uplati dužni iznos na za to propisani račun Državnog proračuna pod prijetnjom prisilnog izvršenja.

Tako utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud, jer žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost odlučnih činjenica na način kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, imajući pri tome na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odnosno pobliže navedene odredbe članka 26.a – 26.b Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 147/08., 18/11. i 78/12. – dalje: OPZ), jer je prvostupanjski sud u tumačenju dopustivosti primjene tih zakonskih odredbi pravilno primijenio odredbe o postupku utvrđivanja zlouporabe prava (Glava VI.a).

Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je utvrđeno postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava, jer je tužiteljica, kao osnivač/član društva i u to vrijeme direktorica društva, obveze društva, u vrijeme blokade žiro računa, podmirivala putem kompenzacija i ugovora o pristupanju duga, a koje postupanje ima sva obilježja zlouporabe prava i zbog čega je postojala osnova za provođenje predmetnog postupka.

Također, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjskog rješenja i tuženikovog rješenja proizlazi da se na drugačiji način nije mogao namiriti porezni dug od poreznog dužnika E.-a. d.o.o. iz vrijednosti osobnih i teretnih vozila u vlasništvu poreznog dužnika, na kojima je evidentirana zabilježba ovrhe, jer vrijednost navedenih pokretnina nije dostatna za namirenje poreznog duga, a taj dug se ne može namiriti niti iz nekretnina jer je na njima upisano fiducijarno vlasništvo u korist tužiteljice, zbog čega nisu odgovarajuća sredstva namirenja duga.

Stoga je obrazloženje tuženika i prvostupanjskog tijela u odnosu na prigovor tužiteljice da nisu iscrpljene sve mjere naplate poreznog duga od poreznog dužnika prihvatio i prvostupanjski sud, a te zaključke prihvaća i ovaj Sud, zbog čega isti prigovori koje tužiteljica ponavlja i u žalbi nisu odlučni za ishod ovog postupka i donošenje drukčije odluke u ovoj stvari. Također, niti žalbeni navod u svezi postojanja ugovora o založnom pravu od 30. rujna 2016., koji tužiteljica prilaže tek uz žalbu, nije odlučan za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude, a imajući pri tome na umu i razdoblje za koje je u konkretnom slučaju utvrđen porezni dug.

Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio prvostupanjsku presudu zakonitom kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a ispitujući je u granicama razloga navedenih u žalbi.

Također je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge tužiteljice, odnosno provesti predložena vještačenja i saslušati tužiteljicu, ocijenivši da bi provođenje daljnjeg dokaznog postupka bilo nesvrsishodno, s obzirom na već utvrđeno činjenično stanje koje je dostatno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

Kako je ovaj Sud utvrdio da razlozi zbog kojih tužiteljica u žalbi pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 14. siječnja 2021.

 

    Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan