1                                                            Broj: Pž-5599/2020

 

                                                        

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T.M.,  zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 282. stavak 9. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika T.M., podnesenoj putem branitelja G.L., odvjetnika iz D., protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 12. listopada 2020. godine, broj: 2. Pp P-594/2019, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T.M. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik T.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik T.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na i iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, za koje mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od  10.000,00 (desettisuća) kuna, s time da ima za platiti 9.700,00 (devettisućasedamsto) kuna, budući mu je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je bio zadržan u Postaji prometne policije Dubrovnik kao 1 (jedan) dan zatvora, a što predstavlj iznos od 300,00 (tristo) kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik T.M. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. i 11. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

U žalbi žalitelj ističe da su iskazi svjedoka Ž.M. i M.M. proturječni kada se izjašnjavaju o navodnom uočavanju okrivljenika za upravljačem osobnog automobila, jer svjedok M. govori da su regulirali promet i da nije mogao vidjeti tko je za upravljačem, budući je automobil zamijetio od pozadi i znao je tko je vlasnik, dok svjedok M. navodi da su upravo završili sa očevidom, sjeli u službeno vozilo i da je on već tada dok se nalazio za upravljačem vidio da nailazi crni BMW, koji ih je zaobišao i kojim je upravljao okrivljenik. Prvostupanjski sud da potpuno zanemaruje iskaz svjedoka T.B. koji potvrđuje okrivljenikove navode da je on tempore criminis upravljao okrivljenikovim automobilom, te uopće ne obrazlaže prihvaća li ili pak ne prihvaća  iskaza svjedoka T.B., čime da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona budući su neocjenjivanjem vjerodostojnosti iskaza svjedoka T.B. izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Također da je ostvarena i bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona pošto se pobijana presuda temelji na suočenju okrivljenika sa svjedokom Ž.M. dana 6. listopada 2020. premda se radi o nezakonitom dokazu, budući je člankom 289. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku čije odredbe se primjenjuju sukladno članku 82. stavak 3. Prekršajnog zakona, a kojim člankom Zakona o kaznenom postupku je doslovno propisano:“O suočenju se vodi zapisnik. Suočenje se mora snimiti uređajem za audio – video snimanje. Snimka se priključuje zapisniku. Ako suočenje nije snimljeno zapisnik se ne može upotrijebiti kao dokaz.“ Bitna povreda iz članka 195. stavak 1. točka 10. Prekršajnog zakona počinjena je i time što svjedok Ž.M. na zapisniku od 6. listopada 2020. godine nije u skladu s člankom 288. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku upozoren da nije dužan odgovarati na pitanja iz članak 286. stavak 1. cit. Zakona, a niti je takvo upozorenje uneseno u zapisnik, pa se na tom dokazu u skladu s člankom 300. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku ne može temeljiti sudska odluka. Žalitelj smatra da su za ove prekršaje utvrđene prestroge kazne, dok je zaštitna mjera izrečena u neadekvatnom trajanju.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Okrivljenik u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na proturječnim iskazima djelatnika policije, te je u svojoj obrani i poricao odgovornost za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pri čemu je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, Ž.M. i M.M., policijskih službenika, koji su kritične zgode kontrolirali okrivljenika, te provedenim suočenjem između okrivljenika i svjedoka M.M., osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskih službenika, koje je u potpunosti prihvatio dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje za koje ga se tereti.

 

Naime, ključna odlučna činjenica tko je kritične zgode upravljao predmetnim vozilom je utvrđena na osnovu suglasnih iskaza djelatnika policije Ž.M. i M.M., službenih osoba koje nemaju razloga neosnovano teretiti okrivljenika, što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u presudi i za to dao valjane razloge, navodeći da je analizirao svaki dokaz posebno, a poglavito dokaze ispitanih svjedoka, tako da nije osnovan žalbeni navod okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

 

Isto tako nije osnovan žalbeni navod da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer da prilikom suočenja okrivljenika i svjedoka Ž.M. nije primijenjena odredaba članka  289. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“,  broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 i 126/19), iz razloga što se navedena odredba glede snimanja ne odnosi na provođenje dokaza suočenjem kada se uđe u fazu vođenja postupka.

 

Nadalje nije osnovan niti žalbeni razlog o počinjenoj bitnoj povredi postupka također iz točke 10. članka 195. stavak 1. Prekršajnog zakona time da svjedok Ž.M. na zapisniku od 6. listopada 2020. godine nije u skladu s člankom 288. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku upozoren da nije dužan odgovarati na pitanja iz članak 286. stavak 1. cit. Zakona, a niti je takvo upozorenje uneseno u zapisnik, iz razloga što ja navedeni svjedok u smislu citirane odredbe već prethodno upozoren prilikom ispitivanja na ročištu dana 14. svibnja 2019. godine, a što je i uneseno u zapisnik na navedenom ročištu.

 

Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te zbog prekršaja iz članka 282. stavak 9. cit. Zakona, koji prekršaji predstavljaju teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za svako djelo utvrdio u visini propisanog posebnog minimuma novčanih kazni, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djela prekršaja iz članka 289. stavak 4. i članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedene prekršaje odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kako je već navedeno, u visini posebnog propisanog minimuma novčane kazne, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 14. siječnja 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.