1                                 Poslovni broj: Gž Ovr-551/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-551/2020-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice R. H., M. , OIB, koju zastupa O. državno odvjetništvo u S., Građansko – upravni odjel, protiv ovršenika Z. M., OIB  iz S., I. P.. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz S., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode izdavanja naloga za prijenos, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-1700/2020-5 od 14. listopada 2020., 14. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-1700/2020-5 od 14. listopada 2020.

 

              Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku koji se vodi kod Financijske agencije (u daljnjem tekstu: Fina) na temelju zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 21. srpnja 2020., a po zadužnici od 9. prosinca 2008., ovjerenoj po javnom bilježniku B. K. iz S. broj OV – 6703/08 od 10. prosinca 2008. Zaključkom istog suda ovršenik je upućen da, najkasnije u roku od 15 dana od primitka zaključka, pokrene parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz žalbenog razloga prema članku 50. stavak 1. toč. 11. Ovršnog zakona  „Narodne novine“, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014. i 73/2017., dalje OZ).

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra kako je prvostupanjski sud, cijeneći dokaze u spisu, bio dužan prihvatiti prijedlog ovršenika sukladno odredbi članka 52. stavak 4. OZ i odredbi članka 65. OZ. Radi se o zadužnici od 9. prosinca 2008. kod koje je 10. prosinca 2008. ovjeren tek potpis ovršenika pa je ovršenik učinio vjerojatnim postojanje okolnosti nastupa zastare, odnosno da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu. Iz same činjenice da se radi o naplati iznosa od 8.000.000,00 kn proizlazi vjerojatnim i da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu jer se radi o većem novčanom iznosu. Upućuje na sudsku praksu Županijskog suda u Zadru broj Gž-752/2015 od 16. kolovoza 2016. u pogledu zastare te Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1248/2018 u vezi s prijedlogom za odgodu.  Predlaže preinačenje pobijanog rješenja prihvaćanjem prijedloga ovršenika. Traži naknadu troška žalbe.

 

Ovrhovoditelj nije dostavio odgovor na žalbu.

 

              Žalba ovršenika nije osnovana.

 

              Ovršenik je svojim prijedlogom od 28. rujna 2020. predložio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a prema zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu (po zadužnici od 9. prosinca 2008., ovjerenoj po javnom bilježniku B. K. iz S. broj OV – 6703/08 od 10. prosinca 2008.) upućenom Fini 21. srpnja 2020., tvrdeći kako je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja iz spomenute zadužnice (kao privatne isprave kod koje je samo potpis dužnika ovjeren po javnom bilježniku) u općem zastarnom roku od pet godina. Ujedno, prijedlogom traži odgodu naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u korist ovrhovoditelja radi naplate novčane tražbine po toj zadužnici, ne navodeći razloge za predloženu odgodu.

 

              Prvostupanjski sud odbio je prijedlog ovršenika za zatraženu odgodu uz zaključak kako nije dokazao potrebne pretpostavke za odgodu prema odredbi članka 65. OZ (vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili vjerojatnost da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, s time da pritom mora kumulativno biti ispunjena i jedna od pretpostavki navedenih pod toč. 1. do 10.), a koje moraju biti kumulativno ispunjene, sve u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ. Ocjenjuje kako je ovršenik samo paušalno predložio odgodu, bez navođenja razloga za nju.

 

U pogledu prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, upućuje ga zaključkom u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prema odredbi članka 52. stavak 3. OZ, primjenjujući na odgovarajući način odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi prema odredbi članka 210. stavak 2. OZ (iz razloga prema čl. 10. st. 1. toč. 11. OZ).

 

Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st.1. OZ. Sam ovršenik određeno se ne poziva na počinjenje bitnih povreda odredaba postupka pa takve njegove navode ovaj sud nije ni mogao ispitati.

 

Ovršenik nije u pravu kada tvrdi da je na utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši njegove prijedloge.

 

Naime, odredbom članka 210. stavak 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. članka 210. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje i prijenos nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50.  i 53.).

 

Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, s time da pritom mora kumulativno biti ispunjena i jedna od pretpostavki navedenih pod toč. 1. do 10.

 

Ovršenik je zatražio od suda donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenima, tvrdeći kako je tražbina iz zadužnice od 9. studenog 2008. zastarjela u općem zastarnom roku od pet godina od njenog izdavanja, sve prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015 - dalje u tekstu: ZOO), a ovrhovoditelj je osporio postojanje zastare tražbine tvrdnjom kako prema samoj zadužnici proizlazi ovlaštenje vjerovnika (ovdje ovrhovoditelja) tražiti isplatu danom dostave zadužnice.

 

S obzirom na navedeno, a kako ovršenik osnovanost svoje tvrdnje o nastupu zastare nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji žalba ovršenika opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ), pravilno je prvostupanjski sud zaključkom prema odredbi članka 52. stavka 3. OZ ovršenika uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Protivno žalbi ovršenika, zbog navedenog nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 52. stavak 4. OZ.

 

Ovršenik neosnovano osporava i odluku prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga ovršenika za odgodu, budući da sadržajem svog prijedloga doista nije naveo niti jedan razlog iz članka 65. OZ  za odgodu ovrhe, tvrdnje o tim okolnostima. Time nije tvrdio ni dokazao ni postojanje  vjerojatnosti da bi izdavanjem naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koju tek žalbom spominje ovršenik, kao razlog za odgodu, ovršenik je morao već prijedlogom učiniti na jasan, određeni način i to okolnostima koje konkretno ukazuju na tu vjerojatnost. Pritom, morao je učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe. Navedena vjerojatnost ne može biti apstraktna, kakvom je i žalbom prikazuje ovršenik (pravdajući je tek visinom tražbine), nego mora objektivno ukazivati na njen mogući nastanak i okolnost da je upravo odgoda može spriječiti.

 

Žalbenim spominjanjem okolnosti da je zadužnica izdana na iznos od 8.000.000,00 kn te da se radi o visokom novčanom iznosu ovršenik nije učinio (ni mogao u ovoj fazi postupka učiniti) vjerojatnima pretpostavke za odgodu, da bi provedbom naloga pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Osim toga, sudska praksa na koju se poziva žalitelj, ni činjenično ni pravno nije primjenjiva na ovaj slučaj.  

 

              Slijedom svega navedenog, žalba ovršenika je odbijena, a potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, sve prema odredbi člankom 380. toč.2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom.1. OZ. Odluka o troškovima žalbe rezultat je primjene odredbi članka 166. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. i 155. ZPP i 21. stavak 1. OZ. Naime, ovršenik sa žalbom nije uspio pa je njegov zahtjev za naknadu troška žalbe valjalo odbiti.

 

U Puli, 14. siječnja 2021.

S u t k i nj a

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.