1

Poslovni broj 78 Gž R-1807/2019-3

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-1807/2019-3

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jadranki Matić, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Z., …, OIB: …, kojega zastupaju punomoćnica G. Z., dipl. iur. i K. J., dipl. iur., zaposlenici Republičkog sindikata radnika H., Z., …, protiv tuženika T. d.o.o., S., …, u stečaju OIB: …, kojega zastupa stečajna upraviteljica N. M., dipl. oec iz S., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8373/13-11 od 7. travnja 2014., dana 14. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika T. d.o.o.  u stečaju, …, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8373/13-11 od 7. travnja 2014.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 13.767,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku platiti tužitelju 810,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka II. izreke).

             

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da tuženiku dosudi naknadu troškova postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

             

Žalba nije osnovana.

              Prije upuštanja u ocjenu zakonitosti pobijane presude valja reći da u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-40/14 od 20. travnja 2015., nad tuženikom otvoren stečajni postupak, a iz dopisa stečajne upraviteljice od 13. listopada 2017. proizlazi da je tužiteljeva tražbina priznata na posebnom ispitnom ročištu održanom 22. prosinca 2015. na koje da tužitelj kao vjerovnik nije izjavio žalbu što ista dokazuje dostavljajući u spis rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-40/14 od 28. prosinca 2015. iz kojeg proizlazi da je tužitelju, pod točkom I. i rednim brojem 137. priznata tražbina I. višeg isplatnog reda u iznosu od 18.905,47 kn.

             

Međutim, unatoč rečenom, prijedlog stečajne upraviteljice da sud obustavi ovaj postupak nije osnovan, a niti sprječava meritorno odlučivanje o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

             

Ovo jer s obzirom na vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka nema mjesta primjeni čl. 215. st. 2. ZPP-a koji je dodan čl. 43. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Nar. nov. 70/19., dalje: ZID ZPP), u smislu čl. 117. st. 1. i 2. ZID ZPP-a.

 

Nadalje, čl. 179. st. 1. Stečajnog zakona (Nar. nov. broj: 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., 25/12., 133/12., 45/13., 71/15., dalje: SZ) propisano je da ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka tekla parnica o tražbini, da će se postupak radi utvrđivanja nastavit preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak parnice može staviti vjerovnik čija je tražbina osporena ili osporavatelj. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika.

 

Međutim, iz sadržaja ove pravne norme jasno je da ona nije primjerena situaciji u kojoj je do stečaja došlo u trenutku kada je već donesena prvostupanjska presuda i kada je u tijeku drugostupanjski postupak po žalbi, u kojem stranke svojim parničnim radnjama više ne mogu intervenirati u tijek postupka (osim u slučaju povlačenja tužbe iz članka 193. stavka 5. ZPP-a).

 

Temeljno postupovno pravilo u odlučivanju drugostupanjskog suda je da se taj sud u ispitivanju prvostupanjske presude mora ograničiti na ispitivanje je li ta presuda, s obzirom na stanje koje je postojalo u trenutku njezinog donošenja bila pravilna i zakonita. Ako je bila pravilna i zakonita, tada nema niti jednog razloga (uključujući i odredbe SZ-a) zbog kojeg se ona ne bi trebala potvrditi. Prema tome, okolnosti koje su nastale nakon toga, uključujući i one iz postupka u kojem je nad tuženikom otvoren stečaj, nisu prepreka za meritorno odlučivanje o žalbi (tako i Vrhovni sud Republike presude u odluci Revt-508/16-2 od 22. kolovoza 2017.).

             

Sud prvoga stupnja sudio je kao u izreci pobijane presude u bitnome obrazlažući:

             

- da je u utuženom periodu tužitelj bio radnik tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. srpnja 2011. te da je njegov radni odnos, prema podacima iz radne knjižice prestao 3. prosinca 2012.,

             

- da je čl. 16. Granskog kolektivnog ugovora za zaštitarsku djelatnost (Nar. nov. 120/08., 145/08., dalje: GKU) bilo propisano da će poslodavac radniku isplati naknadu troškova prijevoza na posao i s spola u visini stvarnih troškova javnog prijevoza, maksimalno do 500,00 kn mjesečno, koji GKU se primjenjuje na sve poslodavce i radnike u zaštitarskoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj (Odluka o proširenju primjene kolektivnog ugovora za zaštitarsku djelatnost, Nar. nov. 145/08.),

             

-da iz isplatnih lista proizlazi da je naknada za prijevoz bila obračunata, ali da nije plaćena,

             

- da iz isplatnih lista proizlazi da tužitelju nije plaćena niti naknada plaće u iznosima navedenim u isplatnim listama za svaki pojedini mjesec,

             

- zbog čega da je u skladu s čl. 16. GKU-a i isplatnim listama tuženik dužan tužitelju za utuženi period platiti utuženi iznos.

             

Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, dakle niti nedostatke zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

             

Suprotno navodima žalbe nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP-a. Naprotiv, ocjena dokaza provedena je u skladu s čl. 8. ZPP-a, a sve odlučne činjenice pravilno su utvrđene na temelju dokaza koji s provedeni.

             

Na navode žalbe također valja reći da je tuženikova dužnost bila tijekom postupka pred sudom prvoga stupnja predložiti sve dokaze kojima dokazuje istinitost svojih činjeničnih tvrdnji (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a) te nema procesne mogućnosti ukidanja pobijane odluke kako bi se tuženiku omogućilo da ono što je propustio predložiti predloži naknadno u ponovnom suđenju.

 

Nadalje, samim time što je tuženik osporio tužiteljevu tražbinu i upustio se u raspravljanje tužitelj je imao opravdani interes za donošenje konačne odluke o njegovom tužbenom zahtjevu. Osim toga, tuženik nije isticao prigovor da je tužitelj na temelju obračunskih lista koje imaju snagu ovršne isprave (čl. 85. st.   Zakona o radu, Nar. nov. 149/09., 61/11., 82/12., dalje: ZR) trebao ići u ovrhu, a ne u ovaj parnični postupak. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je više njegovih radnika pokrenulo ovršne postupke i da se tužitelj u ovrsi već naplatio, a što nije potkrijepio ni jednim dokazom, iako je životno logično da poslodavac, u koliko je s njegova računa vršena prisilna naplata, o tome ima podatke i uvid u kretanje po svom računu te je taj prigovor mogao i dokazati.

 

Stoga je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da je u skladu s čl. 16. GKU i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) osnovan zahtjev za isplatu naknade za prijevoz, kao što je u skladu s čl. 84. ZR-a i čl. 9. ZOO-a osnovan i zahtjev za isplatu neisplaćenih iznosa plaće, sve sa zakonskom zateznom kamatom, koje je pravilno određena u skladu s 173. t. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 84. st. 3. ZR-a, iako se sud nije izrijekom pozvao na navedene norme.

 

Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 14. siječnja 2021.

 

Sudac:

Jadranka Matić