Poslovni broj Gž R-840/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-840/2020-2

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici D. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Klinike Z. iz Z., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-5200/2018-32 od 15. srpnja 2020., 14. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-5200/2018-32 od 15. srpnja 2020. u točkama I, III i V izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika podnesena protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-5200/2018-32 od 15. srpnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.684,16 kn bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose navedene u izreci presude, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku 8 dana. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu. Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.218,75 kn sa pripadajućom zateznom kamatom u roku 8 dana. Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 3.187,50 kn, dok je točkom V izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijeno je sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu.

 

Protiv te presude i rješenja žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se tužbeni zahtjev odbije te tuženiku priznaju troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak i prihvati sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tuženika izjavljena protiv presude nije osnovana, dok žalba tuženika izjavljena protiv rješenja nije dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za razdoblje od mjeseca lipnja 2014. do mjeseca prosinca 2018.

 

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u relevantnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da joj je rad bio organiziran na način da je učestalo radila prekovremeno te da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da nije plaćao dodataka na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, iako je tužiteljica kroz čitavo vrijeme kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te da je u svezi s time prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene dodatke. 

 

Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u relevantnom razdoblju ukupno iznosi 1.684,16 kn pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u toj visini sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15. - dalje KU/13), te nastavno Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18. - dalje KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17. i 47/18. - dalje TKU/17) te relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

 

Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu, utvrdio da donošenjem presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano u žalbi ukazuje tuženik, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati, te nema proturječnosti niti nedostataka.

 

Protivno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo je pravilno primijenjeno na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a.

 

U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela bruto plaće s osnova navedenih dodataka plaće te u svezi s tim i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

Odredbom članka 86. ZR/09 te članka 94. ZR/14, propisano je da se za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

Odredbom članka 51. KU/13 i članka 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Člankom 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 14%.

             

Člankom 59.a KU/13 propisano je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u omjeru od 4% od osnovne plaće. Istovjetnu odredbu sadrži i članak 57. KU/18.

 

Neosnovano tuženik žalbom ukazuje na pogrešan obračun dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, jer je iz metodologije obračuna dodataka opisane u nalazu vještaka, razvidno da je vještak obračunavao navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužiteljice.

 

              Valja još dodati, s obzirom na pozivanje tuženika na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva, da isti, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka.

 

              Naime, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužiteljici kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59.a KU/13, odnosno članka 55. i članka 57. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, jer dodatak za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu ostalih navedenih dodataka.

 

Nadalje, odredbom članka 60. ZR/09 i članka 81. ZR/14 je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. stavak 1. KU/13 odnosno članku 34. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

S obzirom da je tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu plaću iz razloga jer nije obračunao i isplatio naknadu plaće na sve efektivno odrađene sate, nije ispravno obračunao niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću pa je pravilno prvostupanjski sud udovoljio i tom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

              Radi svega iznesenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici je dosuđen utuženi iznos po osnovi razlike plaće utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, čija visina tijekom postupka nije bila sporna.

             

Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 5. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) pa je presudu u pobijanom dijelu valjalo potvrditi (točka I, III i V izreke).

 

Sud prvog stupnja je tijekom prvostupanjskog postupka pozvao Republiku Hrvatsku radi eventualnog miješanja na strani tuženika u smislu odredbe članka 206. ZPP-a. Ista je dostavila izjavu da stupa u parnicu, a tužiteljica je to pravo osporila. Pobijanim rješenjem odbijeno je sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika. Citiranom odredbom propisano je da se osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može pridružiti toj stranci s time da izjavu o stupanju u parnicu može dati na ročištu ili pismenim podneskom (čl. 206. st. 1. i 3. ZPP-a). Dakle, podnošenjem izjave odnosno njegovom dispozicijom umješač se u parnici konstituira kao treći sudionik (a ne po prijedlogu stranaka) pa u situaciji kada Republici Hrvatskoj nije dopušteno sudjelovanje kao umješača na strani tuženika i takvu je odluku prihvatila (nepodnošenjem pravnog lijeka), žalba tuženika nije dopuštena jer je podnesena od strane osobe koja nije ovlaštena za njeno podnošenje (čl. 358. st. 3. ZPP-a).

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a u odnosu na točku I, III i V, dok navedena presuda u točki II i IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U odnosu na žalbu protiv rješenja suda prvog stupnja odlučeno je primjenom odredbe čl. 367. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 14. siječnja 2021.

 

 

Sutkinja

 

Lidija Oštarić Pogarčić