REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1428/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari
tužitelja V. K. iz Z., 4, OIB: …zastupanog po punomoćnici J. O., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G. Z., OIB:… , zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. O. d.d. iz Z., OIB:…. , radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika,izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 82 Pn- 2970/15-42 od 10. svibnja 2019., 14. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 82 Pn-2970/15-42 od 10. svibnja 2019. potvrđuje.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.650,00
kn sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2019. do isplate, iznos od 3.108,67 kn sa zateznom
kamatom od 3. prosinca 2018. do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu
od 8.450,00 kn sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2019. do isplate, pobliže navedeno
točkom I. izreke citirane presude.

Točkom II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 10.350,00 kn,
zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 1.650,00 kn za razdoblje od
podnošenja tužbe do 9. svibnja 2019. i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od

3.108,67 kn za razdoblje od 14. lipnja 2018. do 2. prosinca 2018.

2

Poslovni broj Gž-1428/2019-2

Točkom III. izreke tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od

4.375,00 kn sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2019., dok je u preostalom dijelu zahtjev
tuženika za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja presude, a
propušteno je navesti u toj točki izreke.

Protiv citirane presude žale se obje stranke.

Tužitelj presudu pobija u točkama II. i dosuđujućem dijelu točke III. izreke iz svih
žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se
tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Tuženik presudu pobija u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) i odbijajućem dijelu
točke III. izreke, također iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a,
predlažući da se presuda preinači, podredno ukine, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog
troška.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj
dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda
postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od
navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući
da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu
moguće ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 2. kolovoza 2012.

Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da se štetni događaj zbio 2.kolovoza 2012. oko 21,30 sati, kada je tužitelj krećući se prilazom pothodniku između stare S. ceste i G. ulice u Z., zbog oštećenja, odnosno rupe u betonskim pločama posrnuo i pao, kojom prigodom je zadobio prijelom pete kosti donožja desnog
stopala.

Utvrđeno je da se tužitelj kritične prigode kretao na uobičajeni način.

Stoga, a jer tuženik nije ponudio dokaze o suprotnom, pravilno je utvrđenje suda
prvog stupnja da je do štetnog događaja došlo upravo zbog propusta tuženika u održavanju
pješačke staze, te je pravilnom primijenom materijalnog prava tuženik obvezan naknaditi
nastalu štetu tužitelju.

Naime, pravilno se sud u primjeni materijalnog prava pozvao na odredbu čl. 2. st. 2.
Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00,
129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11,
90/11 - dalje ZKG) prema kojoj su jedinice lokalne samouprave, dakle, tuženik, obvezne,

3

Poslovni broj Gž-1428/2019-2

između ostalog, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti koje
obuhvaćaju i održavanje javih površina, time da se pod održavanjem javnih površina naročito
razumijeva i održavanje pješačkih staza (čl. 3. st. 1. toč. 8. i st. 9. ZKG-a).

S obzirom da tuženik navedenu javnu površinu nije održavao, to je sukladno citiranim
odredbama ZKG-a te čl. 1045. st 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne
novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO) odgovoran za štetu nastalu zbog neispunjenje
te dužnosti, u konkretnom slučaju da tužitelju nadoknadi štetu koju je isti pretrpio padom u
rupu u betonskim pločama na navedenom prilazu pothodniku, zadobivši pri tome tjelesne
ozljede.

Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima se odriče postojanja uzročne veze između
zadobivenih ozljeda tužitelja i štetnog događaja, osobito na način kako to navodi tužitelj, sve
kraj činjenice da predmetni prilaz nije bio održavan, da je do štetnog događaja došlo u
večernjim satima, noću, da se tužitelj kretao na uobičajeni način, da ni medicinskim
vještačenjem nije isključena mogućnost nastanka predmetne ozljede upravo na opisani način
te da je u konačnici tužitelju povodom predmetnog štetnog događaja isplaćena naknada štete u
iznosu od 14.000,00 kn.

U odnosu na visinu štete utvrđeno je da je tužitelj zbog zadobivenog prijeloma pete
kosti desnog stopala proveo liječenje koje je trajalo gotovo pola godine. Naime, kontinuitet
liječenja prati se do 5. veljače 2013., time da postoji i kasnija medicinska dokumentacija iz

2014. i 2015. koja ukazuje da postoje zaostale tegobe vezane za zadobivenu ozljedu u desnom
stopalu.

Neosnovano tuženik žalbenim navodima ističe da ocjena medicinskog vještaka nije
objektivna s obzirom na činjenicu da nije imao uvid u ranije premorbidno stanje tužitelja te da
nije mogao razgraničiti ozljede iz ovog štetnog događaja od eventualnih ranijih ozljeda ili
degenerativnih promjena tužitelja, budući da su provedenim medicinskim vještačenjem
navedeni prigovori otklonjeni uvidom u zdravstveni karton tužitelja, koji je obiman, te gdje se
vidi da tužitelj ima brojne komplikacije vezano za šećernu bolest, ali nema jasnih podataka o
prijelomu kosti desnog stopala, a k tome, isto bi bilo vidljivo na RTG snimkama u obliku
koštanog kalusa, te da nalaz od 21. veljače 2014. upućuje upravo na ozljedu u predmetnom
štetnom događaju, u kojem nalazu se navodi: "Prije dvije godine imao slomljenu petu kost
donožja, fizikalna tada nije sprovedena radi ulkusa na istoj nozi".

S tim u svezi ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja u primjeni odredbi čl. 19.
st. 2. te čl. 1100. st 1. i 2. ZOO-a utvrdio primjerenu naknadu neimovinske štete pripadajuće
tužitelju, vodeći računa da je tužitelj dijabetičar i da su određeni problemi koje je imao, prije
svega rana na stopalu, povezani s njegovom šećernom bolesti ali zbog nošenja imobilizacije,
odnosno da nije imao imobilizaciju ne bi imao ranu, što je utjecalo na duljinu njegovog
liječenja, te u konačnici zbog te rane nije mogao provesti fizikalnu terapiju kako mu je bilo
propisano.

Stoga, a suprotno žalbenim navodima, odlučujući o visini neimovinske štete
pripadajuće tužitelju, pravilno je sud prvog stupnja vodio računa o karakteru i težini
zadobivene ozljede, te jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova, svim nelagodnostima
kojima je liječenje bilo popraćeno (liječnički pregledi, RTG snimanja, kontrole,
imobilizacija-nošenje longete i cirkularnog gipsa, uzimanje lijekova i dr.), jačini i trajanju
pretrpljenog straha i trajnom smanjenju životne aktivnosti tužitelja od 4-5 %, a koje će trpjeti

4

Poslovni broj Gž-1428/2019-2

u svom predvidivom životnom vijeku (stradao u dobi 65 godina), te s navedene osnove utvrdio naknadu štete pripadajuće tužitelju u ukupnom iznosu od 14.000,00 kn.

Nesporno je da je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 14.000,00
kn, tužitelju isplaćena tijekom ovog postupka, 13. lipnja 2018., odnosno da je ista tužitelju
podmirena.

Pravilno je utvrđena i visina naknade imovinske štete pripadajuće tužitelju s osnove
tuđe pomoći koja mu je bila potrebna tijekom liječenja, a koju pomoć su mu pružale supruga i
kćerka, visinu koje je sud utvrdio pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a i čl. 1095. st.

1. ZOO-a u iznosu od 1.650,00 kn za 110 sati ove pomoći, odnosno uzimajući visinu ove
naknade u iznosu od 15,00 kn po satu. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima ističe da bi
visina tako dosuđene naknade bila previsoka, nisu prihvatljivi.

Na tako dosuđenu naknadu imovinske štete pravilno je tužitelju dosuđena zakonska
zatezna kamata s tijekom od dana presuđenja.

Isto tako, pravilno je utvrđeno da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na plaćeni
iznos glavnice naknade štete od 14.000,00 kn za razdoblje od podnošenja tužbe u ovoj
pravnoj stvari 29. srpnja 2015. do dana plaćanja 13. lipnja 2018. u obračunatom iznosu od

3.108,67 kn, čemu tuženik nije prigovorio, a na koji iznos su tužitelju pravilno dosuđene
kamate s tijekom od 3. prosinca 2018. do isplate.

Naime, radi o tzv. procesnim kamatama iz odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a, sukladno kojoj
zakonskoj odredbi se navedene procesne kamate mogu zahtijevati nakon prestanka glavnog
potraživanja, i to od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

U konkretnom slučaju, sudu je zahtjev za isplatu procesnih kamata podnesen 3.
prosinca 2018., iz kojih razloga je na iznos od 3.108,67 kn tužitelju pravilno dosuđena kamata
s tijekom od 3. prosinca 2018.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri
čemu je kao vrijednost predmeta spora pravilno uzeta visina konačno postavljenog (sniženog)
tužbenog zahtjeva.

Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da u istom nije uspio.

U Rijeci, 14. siječnja 2021.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić