- 1 -              I Kž 55/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 55/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2019., broj K-79/2016, u sjednici održanoj 14. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom opt. M. L. i opt. M. L. B. proglašene su krivima i to opt. M. L. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11., a opt. M. L. B. zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11. Opt. M. L. je, na temelju čl. 291. st. 2. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, koja kazna je, primjenom čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11., zamijenjena radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada. Opt. M. L. B. je, na temelju čl. 279. st. 1. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a primjenom čl. 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev, na način da je opt. M. L. obvezna oštećenom Društvu ... (D.) isplatiti 272.577,09 kuna, dok je s ostatkom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeno društvo upućeno u parnicu. Optuženicama je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka, i to opt. M. L. u iznosu 27.480,49 kuna te paušalnu svotu u iznosu 2.000,00 kuna, a opt. M. L. B. paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna.

 

              Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i opt. M. L. B. proglasiti krivom i za kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. i 2. u svezi čl. 38. KZ/11., a obje optuženice osuditi na strože kazne. Državni odvjetnik „podredno“ predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Odgovor na žalbu su podnijeli opt. M. L., putem branitelja I. M., odvjetnika iz Z., i opt. M. L. B., putem braniteljice M. Š., odvjetnice iz Z. Obje optuženice u svojim odgovorima, suglasno, predlažu odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Državni odvjetnik osporava, izričit, zaključak prvostupanjskog suda kako radnje pomaganja opt. M. L. B. u zlouporabi položaja i ovlasti opt. M. L. “... uopće nisu opisane ...“, pa je opt. M. L. B. proglašena krivom samo za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11.

 

U pravu je žalitelj da prvostupanjski sud takav svoj, očito, dvojben zaključak baš ničim nije ni pokušao obrazložiti. Ostalo je potpuno nejasno na čemu ga je utemeljio, jer za ovu odlučnu činjenicu uopće nije naveo razloge. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi, između ostaloga, kako su optuženice "... zajedno i po prethodnom dogovoru ... u nakani da se opt. M. L. i opt. M. L. B. nepripadno materijalno okoriste te da se i drugim osobama pribavi imovinska korist ... za koje vrijeme je opt. M. L. B., u cilju prikrivanja izuzimanja financijske imovine D. i prikrivanja pravog stanja računa D., u dogovoru s opt. M. L., sačinjavala neistinite financijske izvještaje unoseći u njih neistinite podatke ...".

 

Pomaganje je svaka pomoć koja, objektivno, podupire i unaprjeđuje počinjenje samog kaznenog djela, u konkretnom slučaju kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti koje je opt. M. L. stavljeno na teret.

 

Prvostupanjski sud je morao obrazložiti svoju apodiktičnu tvrdnju kako „uopće“ nisu opisane radnje pomaganja. Ovako je ostalo potpuno nejasno koji je kaznenopravni značaj činjeničnog navoda u izreci, da je opt. M. L. B. po prethodnom dogovoru „... u cilju prikrivanja izuzimanja financijske imovine ...“, odnosno „... u nakani prikrivanja nedostataka novčanih sredstava ...“, sačinjavala neistinite financijske izvještaje unoseći u njih neistinite podatke. Ovo je potpuno nejasno i s obzirom na činjenicu da je moguć stjecaj između kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti i kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave, koje se često i pojavljuje kao djelo kojim se omogućuje ostvarenje obilježja i onog prvog.

 

Prvostupanjski sud je, u konkretnoj procesnoj situaciji, nasuprot detaljnom činjeničnom supstratu izreke, samo ispustio zakonski opis, pravnu kvalifikaciju i odredbe kaznenog zakona u odnosu na pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti. Na taj način nije potpuno riješio predmet optužbe sadržan u činjeničnom supstratu iz kojeg proizlazile zajedničke aktivnosti optuženica, njihov prethodni dogovor, ali i pomaganje opt. M. L. B. u počinjenju kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, odnosno propustio je odlučiti o kaznenom djelu iz čl. 291. st. 1. i 2. u vezi čl. 38. KZ/11., koje je opt  M. L. B. stavljeno na teret, u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 279. st. 1. KZ/11, a takvu odluku nije obrazložio.

 

U pravu je, stoga, državni odvjetnik kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

              Imajući u vidu navedeno, u pravu je žalitelj i kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno.

 

Naime, ukoliko bi se utvrdilo da su opt. M. L. i opt. M. L. B., zajednički i po prethodnom dogovoru, postupale na način kako im je to i stavljeno na teret, to bi značilo da je opt. M. L. B., prikrivanjem pravog stanja računa D.-a i unošenjem neistinitih podataka u financijske izvještaje, stvarala povoljne pretpostavke za počinjenje kaznenog djela koje je opt. M. L. stavljeno na teret. To bi, nadalje, značilo da je opt. M. L., kao tajnica D.-a, suglasno prethodnom dogovoru, bila lišena brige kako mora sve sama obaviti, odnosno mogla se osjećati sigurnom i zaštićenom pri počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

Pod pretpostavkom da se te relevantne činjenice pravilno utvrde u dokaznom postupku, onda se neprijeporno radi o pomoći opt. M. L. B. pri počinjenju kaznenog djela opt. M. L., odnosno i o kaznenom djelu pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti. Uostalom, opt. M. L. B. je u svojoj obrani, jasno, istaknula kako je „... pomagala ...“ opt. M. L. „... izvući neki novac ...“ (list. 2750 spisa).

 

Međutim, tim dijelom činjeničnog supstrata izreke, prvostupanjski sud se nije bavio.

 

S obzirom na evidentne propuste prvostupanjskog suda, trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

              Nakon što otkloni ukazane povrede, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, a što je nužna pretpostavka pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Na temelju takve ocjene izložiti će nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili ne dokazane. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpuno harmoniziranje izreke i razloga presude, koje treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08.

 

              Imajući u vidu navedeno primjenom čl. 483. ZKP/08. trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. siječnja 2021.