1              Poslovni broj: Gž R-1351/2020-3

Poslovni broj: Gž R-1351/2020-3

R E P U B L  I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz V., protiv tuženika Zavoda, sa sjedištem u V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M. O., odvjetnica iz V., radi poništenja odluke o razrješenju, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 8 Pr-23/2020-11 od 22. srpnja 2020., 14. siječnja 2021.,

r i j e š i o j e

Odbijaju se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 8 Pr-23/2020-11 od 22. srpnja 2020.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem obijen je kao neosnovan tuženikov prigovor da spor u povodu odluke tuženika o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju broj: 02/1-207-2019 od 8. veljače 2019., kojom je tužiteljica razriješena poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zaključno s datumom 8. veljače 2019., ne spada u sudsku nadležnost Općinskog suda u Varaždinu.

Protiv tog rješenja žali se tuženik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), s prijedlogom da se preinači na način da se odbaci tužba s ovim dijelom tužbenog zahtjeva, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode uz prijedlog da žalba bude odbijena kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem oglasio se stvarno nadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari pozivom na odredbu članka 34. stavka 1. točke 10. ZPP-a, smatrajući da se radi o sporu iz radnog odnosa.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi poništenja Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od dana 08. veljače 2019. broj 02/1-207-2019, i radi utvrđenja da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15. veljače 2019. broj 02/1-244-2019.

Odredbom članka 34. stavkom 1. točkom 10. ZPP-a propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa.

Odlučujući o istaknutom tuženikovom prigovoru nenadležnosti prvostupanjskog suda za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za poništenje Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. veljače 2019., kojom je tužiteljica razriješena s poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zaključno s datumom 8. veljače 2019., pravilno je taj sud zaključio da je tuženikov prigovor nenadležnosti prvostupanjskog suda za odlučivanje neosnovan.

Naime, iz Odluke o razrješenju voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 8. veljače 2019., kojom je tužiteljica razriješena s poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zaključno s datumom 8. veljače 2019., proizlazi da ju je donio ravnatelj na temelju članka 26. Statuta tuženika, i da se u istoj navodi kako će se tužiteljici ponuditi ugovor o radu za radno mjesto diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije, s time što ista ne sadrži obrazloženje niti uputu o pravnom lijeku.

Prema Statutu tuženika, koji je javna ustanova, i to odredbe članka 2. Dopune Statuta, kojim je dopunjen članak 26. Statuta, voditelje djelatnosti imenuje i razrješava ravnatelj, pa je upravo u skladu s ovim odredbama tužiteljica imenovana na poslove voditelja djelatnosti i razriješena sa istih od strane ravnatelja tuženika.

Odredba članka 34. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19), propisuje da se unutarnje ustrojstvo ustanove uređuje statutom ustanove sukladno zakonu i aktu o osnivanju, dok prema odredbi članka 35. tog Zakona, ustanovom upravlja upravno vijeće ili drugo kolegijalno tijelo ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, a prema odredbi članka 37. istoga Zakona, voditelj ustanove je ravnatelj, ako zakonom nije drugačije određeno, koji organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima te je odgovoran za zakonitost rada ustanove.

Ravnatelja prema odredbi članka 38. i 44. istoga Zakona, imenuje i razrješava Upravno vijeće ustanove, a prema odredbi članka 45. razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka.

Odredom članka 46. Zakona o ustanovama, propisano je da stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove, uvjeti koje mora ispunjavati stručni voditelj te njegova prava, dužnosti i odgovornosti utvrđuju se zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove, dok prema odredbi članka 37. toga Zakona, stručnog voditelja imenuje i razrješava upravno vijeće ustanove po prethodno pribavljenom mišljenju stručnog vijeća ako zakonom, aktom o osnivanju ili statutom nije drugačije određeno, a prema odredbi članka 48. istoga Zakona, ako statutom sukladno zakonu i aktu o osnivanju nije drugačije određeno, na imenovanje i razrješenje stručnog voditelja primjenjuju se odredbe tog Zakona o imenovanju i razrješenju ravnatelja.

Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da Statutom tuženika nije određeno da stručni rad tuženika vodi stručni voditelj, to je shodno tome pravilno zaključio da tuženik kao ustanova nema stručnog voditelja. Isto tako, prvostupanjski sud utvrdio je i da voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju prema Statutu tuženika imenuje ravnatelj i da isti nije stručni voditelj, pa je pravilno taj sud zaključio da, kada bi to i bilo određeno, da ga tada na tu dužnost ne bi mogao imenovati ravnatelj, već Upravno vijeće ustanove, i da bi se na imenovanje i razrješenje istoga primjenjivale citirane odredbe Zakona o ustanovama, o imenovanju i razrješenju ravnatelja, a o čemu nije riječ u ovom slučaju.

Kako je odredbama članka 42. i 38. stavkom 2. Zakona o ustanovama, propisano da se samo odluka o imenovanju ravnatelja, i to samo onda ako ga imenuje Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može pobijati tužbom kojim se pokreće upravni spor, a u svim drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove, te kako je prvostupanjski sud utvrdio da voditelj Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nije ravnatelj ustanove niti njezin stručni voditelj, to je pravilno zaključio da se na voditelja (koje je poslove obavljala tužiteljica) ne primjenjuju propisi u imenovanju i razrješenju ravnatelja i stručnog voditelja, jer je samo za iste izuzetno propisano i to u odnosu na odluku o imenovanju da se može voditi upravni spor pred upravnim sudom, dok je spor u vezi s odlukom o poništenju odluke o razrješenju voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju (što je predmet ovoga spora), spor iz radnog odnosa za koji je nadležan prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 34. stavka 1. točke 10. ZPP-a, a što je sve pravilno navedeno i u pobijanoj odluci.

Žalbeni navodi tuženika kojim u bitnom navodi da tužiteljica nije primljena u radni odnos kod tuženika temeljem odluke o imenovanju voditeljem djelatnosti niti da se za voditelja djelatnosti provodio natječaj, nego da je bila kod tuženika u radnom odnosu na temelju natječaja za druge poslove, a voditeljem djelatnosti da je imenovana jednostranom odlukom tadašnjeg ravnatelja, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer odluka o razrješenju tužiteljice s poslova voditelja djelatnosti, koju je donio ravnatelj tuženika, ne spada u nadležnost upravnog suda na temelju odredbe članka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), već u spor za koji je nadležan prvostupanjski sud.

S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prigovor tuženika kao neosnovan i kada se oglasio stvarno nadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tuženika, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu 14. siječnja 2021.