- 1 -              II Kž 10/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 10/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević - Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene D. S. - T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljene D. S. – T. i okrivljenog D. T., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Poli od 24. prosinca 2020. broj Kov-28/2020. (Kov-27/2020-233), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Žalbe okrivljene D. S. - T. i okrivljenog D. T. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Poli, nakon podignute optužnice protiv okrivljene D. S. - T. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. KZ/11., a protiv okrivljenog D. T. zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 111. točke 2. u vezi članka 24. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljene D. S. - T. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog D. T. iz zakonske osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela D. S. - T. po branitelju S. M., odvjetniku iz P. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu žaliteljice te naloži da se ista odmah pusti na slobodu", podredno da ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i okrivljeni D. T. po braniteljici M. B., odvjetnici iz P., s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje, podredno da preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor ovom okrivljeniku ukine.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

U prvom redu, a u odnosu na žalbeni prigovor žaliteljice D. S. – T., valja navesti da činjenicom što njena nazočnost nije osigurana na sjednici optužnog vijeća održanoj 24. prosinca 2020., na kojoj je pobijano rješenje doneseno, okrivljenoj D. S. – T. nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kako se to žalbom neosnovano ističe.

 

Naime, iako se žalbom tvrdi da za održavanje sjednice u odsutnosti ove žaliteljice nije postojao valjani zakonski razlog, uvidom u spis predmeta utvrđeno je sasvim drugačije stanje stvari. Tako, iz naloga s lista 957. spisa proizlazi da je predsjednik optužnog vijeća naložio dovođenje žaliteljice na sjednicu vijeća za 24. prosinca 2020., čime je očito nastojao osigurati njenu nazočnost istoj. Nadalje, iz zapisnika sastavljenog 24. prosinca 2020. utvrđuje se da je sud na početku sjednice, započete u 10,00 sati, obaviješten od strane pravosudne policije da žaliteljica D. S. – T. na sjednicu nije dovedena iz razloga što joj je u Zatvoru u Z., gdje se nalazi, određena samoizolacija, budući da je boravila u zatvorskoj ćeliji s osobom koja je pozitivna na virus COVID-19. Jednako tako, iz predmetnog zapisnika proizlazi da je istoga dana u 10,40 sati, u telefonskom razgovoru s pomoćnikom ravnatelja Zatvora u Z., provjerena ranije navedena informacija da se, zbog boravka u ćeliji s COVID-19 pozitivnom osobom, žaliteljica nalazi u samoizolaciji do daljnjeg, iz kojeg razloga da njenu nazočnost nije moguće osigurati niti putem video linka. Slijedom izloženog, nije u pravu ova žaliteljica kada tvrdi da za održavanje sjednice optužnog vijeća, na kojoj je sud odlučivao o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, u njenoj izočnosti nije postojao opravdani razlog.

 

Nastavno na izloženo, a imajući u vidu odredbu članka 129. stavka 2. ZKP/08. sukladno kojoj se sjednica na kojoj se odlučuje o istražnom zatvoru može održati i bez okrivljenika, samom činjenicom što žaliteljica, uslijed mjera poduzetih za sprečavanje širenja pandemije izazvane virusom COVID-19 unutar zatvorenog zatvorskog sustava, nije bila prisutna sjednici optužnog vijeća, teška povreda njenog prava na pravično suđenje nije ostvarena. Ovo tim više što je sud, sukladno odredbi članka 131. stavka 1. ZKP/08., u konkretnoj situaciji dužan održati ročište i o istražnom zatvoru odlučiti u roku od 48 sati po podnošenju optužnice, dok je na tom ročištu prava žaliteljice štitio ročištu prisutan branitelj, a ranije je u ovom postupku, kada je odlučivano o određivanju i produljenju primjene mjere istražnog zatvora, žaliteljica bila sudu osobno nazočna i o pitanju oduzimanja slobode se očitovala. Dodatno, pravo na pravično suđenje u sebi sadrži više temeljnih prava okrivljene osobe, a svoju puninu ostvaruje u raspravnom dijelu postupka, dok se njegova eventualna povreda procjenjuje ocjenom pravičnosti suđenja glede kaznenog postupka u njegovoj cjelini.

 

Stoga, nije u pravu žaliteljica D. S. – T. kada prvostupanjsko rješenje pobija bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

Nadalje, prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno je i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak o postojanju opće te posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i članka 551. stavka 1. ZKP/08., za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika D. S. – T. i D. T. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne i u svemu dostatne razloge zbog kojih nalazi da je primjena mjere istražnog zatvora u odnosu na oboje okrivljenika i dalje nužna, kao i zbog čega zaključuje da svrhu koja se ovom mjerom postiže nije moguće ostvariti kojom drugom, blažom mjerom, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Stoga, nije u pravu ni žalitelj D. T. kada, tvrdnjom da u pobijanom rješenju, u odnosu na njega, nema razloga o osnovanoj sumnji, prvostupanjsku odluku zapravo pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Razmatranjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio ni povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, neosnovano oba žalitelja osporavaju postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje, kao temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, ispuštajući pri tome iz vida da je u ovom kaznenom predmetu, temeljem pravomoćnog rješenja, protiv njih provedena istraga, tijekom koje su prikupljeni dokazi koji osnovanu sumnju dovode do razine izvjesnosti potrebne za podizanje optužnice. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja jasno je i određeno pobijanim rješenjem izložio sve dokaze pribavljene tijekom provedene istrage, na kojima se temelji protiv okrivljenika podignuta optužnica, a iz kojih, i prema ocjeni ovog suda, proizlazi za ovaj stadij kaznenog postupka dostatan stupanj osnovane sumnje na učin okrivljenoj D. S. - T. terećenog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., odnosno okrivljenom D. T. na počinjenje protupravnog djela zakonskih obilježja teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. u vezi članka 24. stavka 2. KZ/11.

 

Stoga, a imajući osobito u vidu da optužno vijeće, odlučujući u smislu članka 131. stavka 1. ZKP/08., nije ovlašteno ulaziti u analizu i ocjenu vjerodostojnosti te dokazne snage pojedinog dokaza, nije osnovan žalbeni navod okrivljenog D. T. da "...pobijana odluka nema razloga niti analizira sadržaj dokaza koji su prikupljeni do njezina donošenja". U odnosu na žalbene navode okrivljene D. S. – T., kojima ističe da ne postoji njezin motiv za terećeno postupanje, odnosno navode okrivljenog D. T. kojima on, pak, jednostrano ukazuje na dokaze iz kojih, po njegovom viđenju stvari, proizlazi da je samo okrivljena D. S. – T. počinitelj inkriminiranog djela, za naglasiti je da je prvostupanjski sud, razlozima rješenja, posebno naznačio dokaze temeljem kojih je, za sada, na razini osnovane sumnje moguće zaključivati o okrivljenicima kao počiniteljima ovog djela, dok izloženi, kao i drugi žalbeni navodi kojima se osporava osnovana sumnja, u ovom stadiju postupka nisu od utjecaja na odluku o ispunjenju temeljne pretpostavke primjeni mjere istražnog zatvora, budući da je analizu i ocjenu izvedenih dokaza, po provedenoj raspravi, za slučaj potvrđivanja optužnice, ovlašteno dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

 

Osim toga, prvostupanjski sud pobijanom odlukom, na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga, osnovano zaključuje da u odnosu na žaliteljicu D. S. - T. i dalje postoji opasnost od činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela na slobodi, što daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv nje, a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., čini nužnom te nadalje opravdanom.

 

Naime, iako je točno da je žaliteljica neosuđivana osoba, pravilno je prvostupanjski sud pri ocjeni potrebe daljnje primjene mjere istražnog zatvora, uzeo u obzir težinu i okolnosti kaznenog djela za koje se okrivljena D. S. – T. na razini osnovane sumnje u ovom postupku tereti. Činjenica da se radi o jednom od najtežih kaznenih djela – teškom ubojstvu, kojem je cilj zaštita temeljne društvene vrednote – život, žrtva kojeg je okrivljeničina majka tada u dobi od 91 godine, povezana s utvrđenjem koje proizlazi iz psihijatrijskog vještačenja žaliteljice, a to je da kod nje još uvijek postoji rizik od počinjenja novih djela te s činjenicom da je svom bratu i prijateljici (sukladno njihovim iskazima) okrivljenica rekla da je htjela ubiti i D. T. te počiniti samoubojstvo, doista upućuju na zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, kako to pravilno ocjenjuje i pobijanim rješenjem utvrđuje prvostupanjski sud. Slijedom izloženog, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je pobijano rješenje utemeljeno isključivo na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra vezano uz mogućnost (ne)postojanja njene amnezije u odnosu na sam inkriminirani događaj.

 

Zbog svega navedenog, primjena mjera istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u svrhu sprečavanja postojeće realno predvidive iteracijske opasnosti kod ove žaliteljice, i dalje je nužna te je, za sada, ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije moguće otkloniti kojom drugom, blažom mjerom.

 

Jednako tako, osnovano i ispravno prvostupanjski sud, na temelju potpuno utvrđenih i pobijanim rješenje izloženih razloga, ostvarenje posebne pretpostavke za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. protiv okrivljenog D. T. temelji u prvom redu na psihijatrijsko – psihologijskom nalazu i mišljenju Klinike za psihijatriju, Zavoda za forenzičku psihijatriju, sačinjenom po vještaku psihijatru doc.dr.sc. N. B. i psihologu R. K.

 

Naime, iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljeni D. T. osoba koja boluje od bipolarnog poremećaja koji pripada skupini psihotičnih poremećaja odnosno duševne bolesti. Nadalje, tempore criminis ovaj okrivljenik se, sukladno rezultatu vještačenja, nalazio u stanju destabilizacije psihičkog stanja koje se može okarakterizirati kao faza manije s psihotičnim elementima, zbog čega on nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom. S obzirom na to da okrivljenik boluje od prave duševne bolesti zbog koje i dalje postoji rizik od počinjenja novih pa i težih kaznenih djela, a bolest, unatoč liječenju, nije sasvim stabilna, vještaci preporučaju prisilni smještaj u jednoj od četiri fornzičke ustanove.

 

Osnovano je, dakle, prvostupanjski sud svoj zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenog D. T. po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08., utemeljio na izloženom psihijatrijskom nalazu i mišljenju, budući da se rizik od počinjenja novog djela kod njega može umanjiti jedino smještajem i liječenjem u psihijatrijskoj ustanovi, zbog čega primjena mjera iz članka 551. stavka 3. ZKP/08., za sada, ne dolazi u obzir, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud pobijanim rješenjem.

 

S obzirom na to da žalbenim navodima oboje okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijane prvostupanjske odluke, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.