Poslovni broj: 10 Gž Zk-865/2020-2

Poslovni broj: 10 Gž Zk-865/2020-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja P. S. (OIB: ...) iz K., zastupanog po punomoćnici R. D. D., odvjetnici iz K. protiv protustranke R. S. (OIB: ...) iz K., zastupanog po punomoćnici S. U.-B., odvjetnici iz Z., radi stjecanja vlasništva polaganjem isprava, povodom žalbe protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela u Korenici broj Z-701/2019-5 od 10. rujna 2020., dana 14. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela u Korenici broj Z-701/2019-5 od 10. rujna 2020.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem usvojen je prigovor predlagatelja, preinačeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog prvostupanjskog suda broj ZP-1337/2017-2 od 7. veljače 2019. i dopušteno polaganje isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Korenici broj P-167/09-50 od 23. prosinca 2008. i provedba uknjižbe prava vlasništva na čkbr.651 oranica sa 13 a i 85 m2, čkbr.652 oranica sa 45 a i 68 m2 i čkbr. 653 oranica sa 15 a i 54 m2 – sve u k.o. B. u korist predlagatelja.              Obrazlažući opisano rješenje prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je predmetni prijedlog za uknjižbu prava vlasništva polaganjem isprave utemeljen na pravomoćnoj i ovršnoj presudi presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Korenici broj P-167/09-50 od 23. prosinca 2008. koja u smislu odredbe čl.55.stav.1.toč. b) Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - koji svoju primjenu u konkretnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 241.stav.1. ZZK objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 63/19) predstavlja javnu ispravu na temelju koje se može dopustiti uknjižba u smislu odredbe čl.30.stav.2. ZZK pa je, ocjenivši da je udovoljeno pretpostavkama propisanim odredbom čl.108. stav.1. ZZK usvojio prigovor predlagatelja i odredio uknjižbu prava vlasništva polaganjem isprava ocjenivši obrazloženje pobijanog rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta – da presuda na temelju koje se predlaže izvršiti zatraženu uknjižbu ne sadrži dozvolu protustranke za polaganje isprave  zbog čega da nije udovoljeno pretpostavkama iz odredbe čl.106. do 109. ZZK – neutemeljenim.

              Opisano rješenje pobija protustranka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.9. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje preinači i odbije prigovor predlagatelja kao neosnovanog.

U odgovoru na žalbu predlagatelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu protustranke odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje u cijelosti.

Žalba protustranke je neosnovana.

Naime, nakon (nepotrebnog) reproduciranja činjeničnog obrazloženja pobijanog rješenja i njegove materijalno-pravne osnove, protustranka prethodno navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.9. i toč.11. Zakona o parničnom postupku obrazlaže tvrdnjom da je izreka rješenja proturječna sama sebi kao i razlozima obrazloženja koje da je proturječno samo sebi i nerazumljivo zbog, citira se :“navedenih razloga o odlučnim činjenicama i koji razlozi su nejasni, proturječni između onoga što se u razlozima rješenja navodi“, a i da se obrazloženje pobijanog rješenja uopće ne referira na razloga sadržane u rješenju ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta čije je stajalište da predmetnoj presudi na temelju koje se zahtijeva uknjižba polaganjem isprava nedostaje pristanak protustranke u smislu odredbe čl. 120. stav.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst i 97/17) koja propisuje da se na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige, vlasništvo stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđega vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom.

Nastavno protustranka izlaže sadržaj odredbi čl. 136.stav.1. do 3. i čl. 130.stav.1. i 2. Pravilnik o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (dalje: Zemljišnoknjižni poslovnik – „Narodne novine“ broj 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05, 60/10) iako se pri tom pogrešno poziva na  ZZK, umjesto pravilno – Zemljišnoknjižni poslovnik te pogrešno smatra da navedene odredbe potvrđuju pravilnost stajališta izraženog u rješenju ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta da predmetnoj presudi nedostaje dopuštenje dotadašnjeg vlasnika za polaganje, pa zaključuje da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo sadržano u odredbama čl.136.stav.1, 2. i 3. ZZK i u čl.139.stav.1. i 2. ZZK a da na te povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (?).

Razumijevanja radi valja navesti da se ranije citirana odredba čl.120.stav.4. ZV-a odnosi na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla kao pravnog temelja stjecanja, dok je stjecanje prava vlasništva odlukom suda (kao pravnog temelja) propisano odredbom čl.126.stav.2. ZV-a koja određuje da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke ako što drugo nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi, time da je stjecatelj prava vlasništva na tom pravnom temelju, sukladno nastavnoj odredbi čl.127.stav.1. ZV-a ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

U pravilnoj interpretaciji i razumijevanju odredbe čl.136.stav.1. Zemljišnoknjižnog poslovnika vidljivo je da je postupak polaganja isprava, postupak u kojem se u zbirku položenih isprava polažu sve isprave koje po ZZK mogu biti temelj za provedbu zemljišnoknjižnih upisa (uknjižbe, predbilježbe, zabilježbe), a odnose se na zemljišta koja nisu upisana ni u jednoj zemljišnoj knjizi odnosno za koja zemljišna knjiga nije osnovana, ili je uništena ili je nestala uslijed rata ili elementarnih nepogoda. Na polaganje isprava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZZK i Poslovnika ako nije što posebno određeno - sukladno odredbi čl. 137. stav. 2. Poslovnika.

Upravo nastavna odredba čl.138.stav.1. ZZK koja propisuje da se u pogledu prijedloga za polaganje isprave primjenjuju na odgovarajući način odredbe ZZK o prijedlogu za upis u zemljišnu knjigu a da u prijedlogu za polaganje isprave zemljište mora biti označeno katastarskim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži i stav.2.citirane odredbe prema kojoj će se s  prijedlogom za upis u zemljišnu knjigu koji se odnosi na zemljište koje nije upisano u zemljišnu knjigu postupati kao s prijedlogom za polaganje isprave, - žalbene navode protustranke o prekoračenju zahtjeva predlagatelja i ostvarenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.12. Zakona o parničnom postupku jer je prvostupanjski sud protivno sadržaju predlagateljevog prijedloga za upis u Zbirku položenih isprava za k.o. B., pobijanim rješenjem postupao kao da se radi o prijedlogu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige jer se pozvao na odredbu čl.30.stav.2. i čl.108.stav.1. ZZK, - kvalificiraju neutemeljenim i protivnim sadržaju pobijanog rješenja. Tome valja nadodati da je odredbom čl. 147. stav. 1. Zemljišnoknjižnog poslovnika određeno da se na odlučivanje o prijedlogu za polaganje isprava na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 106. do 111.ZZK.

Nastavno u žalbi protustranka osporava da bi pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Korenici broj P-167/09-50 od 23. prosinca 2008. imala svojstvo javne isprave podobne za zk. upis u smislu odredbečl.55.stav.1.b. ZZK jer njezina izreka ne sadrži dopuštenje protustranke za polaganje iste u zbirku položenih isprava za k.o. B., čime protustranka ponavlja tezu na koju je ovaj sud ranije u ovom obrazloženju iscrpno odgovorio i pojasnio protustranci razlikovanje privatne – i javne isprave kao temelja za provedbu nekog zemljišnoknjižnog upisa.

Prigovor protustranke da je prvostupanjski sud zbog činjenice što prijedlogu nije bio priložen izvadak iz katastarskog plana o položaju, obliku i površini predmetnih nekretnina u smislu odredbe čl. 139.stav.1. „ZZK“ (pravilno: „Zemljišnoknjižno poslovnika“) prijedlog trebao odbaciti sukladno odredbi čl.109. stav.6.ZZK, također nije osnovan. Naime, odredbom čl.109.stav.7. ZZK propisano je, da iznimno, sud može pozvati predlagatelja nepotpunog prijedloga da dostavi isprave koje ne predstavljaju tabularne isprave, ako je nedostatak takvih priloga jedina zapreka da se udovolji prijedlogu za upis, što znači da je prvostupanjski sud, prije eventualnog odbačaja prijedloga bio u obvezi pozvati predlagatelja na dostavu izvatka iz odredbe čl.139.stav.1. Zemljišnoknjižnog poslovnika. No imajući u vidu da se predmetne nekretnine već upisane u Zbirci pologa isprava za k.o. B. u Zp-84/02 i 49/89, što proizlazi i iz sadržaja izreke presude prvostupanjskog suda to takav izvadak u konkretnom slučaju nije odlučan obzirom da je predmetne nekretnine moguće nedvojbeno identificirati na temelju navedenih ranijih upisa a što potvrđuje sadržaj odredbe čl.140. Zemljišnoknjižnog poslovnika.

Neutemeljen je i žalbom isticani žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.9. Zakona o parničnom postupku, tvrdnjom da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari jer je povodom ranijeg, istovjetnog prijedloga predlagatelja, rješenjem broj ZP-188/09 od 31.kolovoza 2009. dopušteno polaganje iste isprave u odnosu na iste nekretnine, da je to rješenje povodom prigovora protustranke ukinuto rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž Zk-17/2016-2 od 19. listopada 2016., da je potom isti prvostupanjski sud rješenjem broj ZP-188/09 od 29. prosinca 2016. dopustio brisanje upisa predlagatelja uz uspostavu ranijeg stanja u korist protustranke protiv kojeg je predlagatelj izjavio prigovor dana 9. veljače 2017. kojeg je potom i povukao a što da je konstatirano rješenjem istog prvostupanjskog suda broj Z-965/17 od 22. siječnja 2019.

Ne upuštajući se posebno u analizu iznesenog obrazloženja žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.9. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19) i načina zaključivanja protustranke, ovaj sud drži potrebnim tek kratko navesti da izneseni žalbeni razlog nije osnovan jer već iz samog historijata dispozicija predlagatelja koja su poduzeta u ranijem istovjetnom postupku, a koje iznosi protustranka, jasno proizlazi neutemeljenost istog.

Obzirom da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava pobijanim rješenjem odlučio o prijedlogu predlagatelja za polaganjem pravomoćne i ovršne presude istog prvostupanjskog suda broj P-167/09-50 od 23. prosinca 2008. (kojom je utvrđeno da je predlagatelj vlasnik predmetnih nekretnina upisanih u Zbirci pologa isprava za k.o. B. pod brojem ZP-84/02 i 49/89 a što da je protustranka dužna priznati i dopustiti odnosni upis u korist predlagatelja) u zbirku položenih isprava, da predmetna presuda može biti temelj za provedbu zemljišnoknjižnog upisa uknjižbe prava vlasništva jer ispunjava i opće pretpostavke određene pravilima ZZK u pogledu isprave (čl. 43. i 44. ZZK) i posebne pretpostavke kad se zahtijeva polaganje isprave s pravnim učincima uknjižbe (čl.55.stav.1.b)ZZK), a što protustranka izjavljenom žalbom nije dovela u sumnju, kraj činjenice što ispitivanjem pobijanog rješenja i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. ZPP i čl. 91.stav.1. ZZK ovaj sud nije našao da bi u postupanju prvostupanjski sud bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (a koji nisu isticani žalbom) to je valjalo žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti, pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a i čl.91.stav.1. ZZK.

U Varaždinu, 14. siječnja 2021.