Poslovni broj: Kž –224/2020-8

 

Poslovni broj: Kž –224/2020-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća i Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. N. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 19. svibnja 2020., broj K-298/18-8, u sjednici održanoj 14. siječnja 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Puli - Pola, Mirjane Zenzerović, a bez prisutnosti optuženog B. N. i branitelja optuženog, odvjetnika D. S.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženog B. N., a povodom te žalbe, na temelju članka 479. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženog R. M., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da su optuženik R. M. i optuženik B. N. djelima opisanim pod točkama I. i II., izreke prvostupanjske presude počinili jedno kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 5. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11.

 

II. Uslijed odluke pod toč. I. izreke, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženik R. M. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 5. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11 zbog kojeg je sada proglašen krivim na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, te mu se, temeljem članka 56. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, dok se optuženik B. N. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 5. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11 zbog kojeg je sada proglašen krivim na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, te mu se, temeljem članka 56. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

III. U ostalom dijelu žalbe optuženog B. N. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.             

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, optuženi R. M. i optuženi B. N. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 5. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11, opisano pod toč. I., izreke te presude za koje im je svakom utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, opisano pod toč. II., izreke za koje im je svakom utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa su optuženik R. M. i optuženik B. N. osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci svaki. Potom je na temelju članka 56. KZ/11 optuženicima izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako optuženik R. M. i optuženik B. N. u roku dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,  70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik R. M. i optuženik B. N. dužni su solidarno oštećenom A. M. isplatiti iznos od 87.827,55 kuna, a oštećenom Z. c. isplatiti iznos od 32.250,25 kuna u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude.

 

Temeljem članka 79. stavka 1. KZ/11 od optuženog B. N. oduzima se i trajno uništavaju predmeti oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj … od ….

 

Temeljem članka 145. stavka 1. točka 1. do 6.  u vezi članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik R. M. i optuženik B. N. se obvezuju na plaćanje paušalne svote, i to svaki u iznosu od 300,00 kuna po pravomoćnosti presude u roku 15 dana. Temeljem članka 148. stavka 4. ZKP/08 posebno rješenje o visini troškova punomoćnika oštećenika I. B., odvjetnika iz P., donijet će sudac pojedinac kada se ti podaci pribave.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik B. N. putem branitelja D. S., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zamoljena je i obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojem pobija žalbene tvrdnje optuženika B. N. te predlaže da se njegova žalba kao neosnovana odbije, a pobijana presuda u cijelosti potvrdi.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi B. N. i branitelj optuženog, odvjetnik D. S.. Na sjednicu je pristupila zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, Mirjana Zenzerović, dok na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni optuženik i njegov branitelj, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Iako u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik B. N. ne konkretizira o kojoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka se radi, a niti obrazlaže tu žalbenu osnovu, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Optuženi B. N. žali se i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, imajući u vidu da se taj optuženik u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim te je u svojoj obrani i priznao kaznena djela koja su mu tom optužbom stavljena na teret, on, sukladno članku 464. stavku 7. ZKP/08., ne može podnijeti žalbu iz navedene žalbene osnove, s iznimkama u vidu naknadno pribavljenih dokaza o isključenju protupravnosti ili krivnje ili ako se radi o činjenicama koje bi bile odlučne za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka. Budući da iz sadržaja žalbe tog optuženika ne proizlazi postojanje nijedne od ovih zakonom predviđenih iznimaka, žalba optuženog B. N. u tom dijelu nije dopuštena.

 

U suštini B. N. u svojoj žalbi navodi kako povlači priznanje počinjenja kaznenih djela za koja je terećen ukazujući da je počinjenje istih priznao samo zbog proteka vremena i zbog predložene uvjetne osude, ali da djela nikada ne bi priznao da je znao da će biti obvezan na naknadu štete oštećenicima. Uz to ističe kako osim njegovog priznanja nema drugih dokaza koji bi ga doveli u vezu s počinjenjem predmetnih kaznenih djela.

 

              Nasuprot tvrdnji žalitelja uvidom u spis utvrđeno je da je na raspravnom ročištu od 19. svibnja 2020., optuženik B. N., pozvan da se očituje o optužbi na temelju članka 415. stavka 3. ZKP/08, izjavio da se smatra krivim, dok je u svojoj obrani izričito naveo da priznaje počinjenje kaznenih djela koja su mu optužnicom stavljena na teret te da izražava žaljenje i kajanje zbog počinjenih djela ukazujući da ih je počinio zbog nedostatka novca.

 

Takvo očitovanje, koje je u suglasju i s njegovom obranom, ali i obranom optuženog R. M. s kojim je zajednički i po prethodnom dogovoru počinio predmetna kaznena djela i koji je također priznao počinjenje istih, ne ostavlja mjesta sumnji da je dokazano da je optuženik B. N. počinio kazneno djelo sada opisano u izreci pobijane presude. Uz to je za istaći da je ovaj optuženik za sve vrijeme trajanja kaznenog postupka u više navrata, izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice, izjavljivao da se smatra krivim za učin terećenih mu kaznenih djela i da je u svojoj obrani ista priznavao, dok iz stanja spisa ne proizlazi da je optuženik B. N. pristao na prihvaćanje krivnje i priznanje djela samo zbog predložene mu uvjetne osude ili da je uopće pregovarao o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o kazni i drugim mjerama iz članka 360. stavka 4. točke 3. ZKP/08. kako se to navodi u žalbi. Optuženik je zaprimio optužnicu državnog odvjetnika, bio je poučen o svim svojim pravima u postupku, pa je isključivo svojom voljom odlučio na koji će se način braniti u postupku, odnosno svojom je voljom odlučio da li će ili neće priznati počinjenje kaznenih djela za koja je terećen.

 

Što se pak tiče povrede kaznenog zakona u pravu je optuženik B. N. da se njegovo cjelokupno postupanje pobliže opisano u toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude može tretirati kao jedno produljeno kazneno djelo iz članka 52. KZ/11, koje je određeno i objektivnim elementima (radi se o istovrsnim kaznenim djelima i vremenskoj te prostornoj povezanosti tih djela), a i subjektivnim elementima (radi se o ponavljanju odluke o budućem ostvarenju istih tih djela), tako da je ovaj drugostupanjski sud, preinačio prvostupanjsku presudu na način opisan pod toč. I. izreke ove presude kvalificirajući to djelu sukladno odredbi članka 52. stavku 3. KZ/11. kao kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 5. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11.

 

Iz naprijed iznesenih razloga prihvaćena je u ovom dijelu žalba optuženika B. N. te je preinačena pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način kao što je navedeno pod toč. I., izreke ove presude, a koju je povredu kaznenog zakona u povodu podnesene žalbe trebalo otkloniti i u odnosu na optuženog R. M. koji se nije žalio, a prema članku 479. ZKP/08. (tzv. povlastica spojenosti).

 

Optuženi B. N. se žali zbog odluke o kazni na način da tek formalno ističe tu žalbenu osnovu bez navođenja konkretnih razloga, pa je presuda ispitana po toj žalbenoj osnovi, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08, jer žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona na štetu optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

 

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenom djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenu konkretnog kaznenog djela.

 

Sud prvog stupnja je optuženiku olakotnim, cijenio njegovu neosuđivanost, to što je obiteljski čovjek i otac dvoje maloljetne djece. Isto tako, olakotnim je cijenjena činjenica doista znatnog proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, dok otegotne okolnosti na strani optuženika nisu utvrđene. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za izricanje uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine. S tim u vezi, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako optuženik B. N., s obzirom na sve pravilno utvrđene okolnosti, ubuduće neće činiti kaznena djela i bez izvršenja kazne na koju je osuđen, u trajanju jedanaest mjeseci zatvora.

 

Optuženi B. N. se žali i zbog odluke o „vraćanju imovinske koristi“ iako ista nije oduzeta pa je žalba u tom dijelu promašena. Ipak valja istaknuti da su temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08., optuženik R. M. i optuženik B. N. obvezani solidarno oštećenom A. M. isplatiti iznos od 87.827,55 kuna, a oštećenom Z. c. iznos od 32.250,25 kuna, jer je utvrđeno da su optuženici R. M. i B. N. počinjenjem kaznenopravne radnje opisane pod točkom 1./ izreke presude pribavili imovinsku korist u iznosu od 87.827,55 kuna, a počinjenjem kaznenopravne radnje opisane pod točkom 2./ izreke iznos od 32.250,25 kuna. Upravo u tim iznosima sud je prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenog A. M. i oštećenog Z. c., i obavezao optuženike da te iznose solidarno plate oštećenicima. Stoga je odluka o imovinskopravnom zahtjevu (članak 158. stavak 1. i 2. ZKP/08) pravilna i zakonita i za tu je odluku prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prema svemu što je izloženo valjalo je na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08.-I., presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Puli – Pola 14. siječnja 2021.