- 1 -              Kž-eun 1/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eun 1/2021-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 242. st. 1. i dr. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 17. prosinca 2020. broj Kv-eun-6/20-5., u sjednici održanoj 14. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba tražene osobe Z. M. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, primjenom čl. 29. st. 1. i 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. – dalje: ZPSKS-EU), pod točkom I. izreke, odobrena je predaja tražene osobe Z. M., državljanina Republike Kosovo, pravosudnim tijelima Savezne Republike Njemačke, na temelju europskog uhidbenog naloga Općinskog suda u Erlangenu od 17. rujna 2020. broj 8 Gs 545/20. Predaja tražene osobe odobrena je radi vođenja kaznenog postupka protiv tražene osobe zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 242. st. 1. i dr. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, koje kazneno djelo je činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja.

 

Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju čl. 29. st. 5. toč. 4. ZPSKS-EU, predaja tražene osobe je odobrena pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, odnosno da ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, te da se ne smije izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

 

Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, na temelju čl. 22. st. 3. ZPSKS-EU, predaja tražene osobe, ako joj bude izrečena sankcija u državi izdavanja, uvjetovana je njenim vraćanjem u Republiku Hrvatsku, jer je tražena osoba pristala na izdržavanja izrečene sankcije u Republici Hrvatskoj.

 

Pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja, na temelju čl. 26. st. 2. u vezi sa st. 1. ZPSKS-EU, protiv tražene osobe je produljen istražni zatvor, te je odbijen prijedlog tražene osobe za davanjem jamstva. Određeno je da istražni zatvor može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe, a preko tog roka za najdulje deset dana, kada predaja tražene osobe mora biti izvršena prema odredbi čl. 35. ZPSKS-EU.

 

Pod točkom V. izreke pobijanog rješenja, na temelju čl. 35. ZPSKS-EU, određeno je da će predaju tražene osobe nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba Z. M., po braniteljici V. R., odvjetnici iz Z., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba tražene osobe nije osnovana.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ispunjenje svih pretpostavki za predaju tražene osobe Saveznoj Republici Njemačkoj, radi vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo teške krađe iz čl. 242. st. 1. i dr. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako, pored nepostojanja fakultativnih razloga iz čl. 21. ZPSKS-EU, nije ostvaren niti jedan od obligatornih razloga propisanih čl. 20. ZPSKS-EU, za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga.

 

Sastavni dio odredbe čl. 20. ZPSKS-EU je i odredba o nastupu zastare (čl. 20. st. 2. toč. 7. ZPSKS-EU). Prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio dvostruku kažnjivost u smislu čl. 20. st. 1. ZPSKS-EU, utvrđujući kako nema razloga iz čl. 20. st. 2. ZPSKS-EU, ujedno utvrdio nepostojanje i ovog razloga za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije razmatrao nastup zastare kaznenog progona prema domaćem pravu.

 

Isto tako, protivno žalbenom prigovoru, pogrešan navod o propisanoj kazni zatvora, a koja je svakako dulja od jedne godine zatvora (čl. 20. st. 1. ZPSKS-EU), ne predstavlja odlučnu okolnost koja bi dovela u pitanje valjano utvrđenje suda kako su ispunjenje zakonske pretpostavke za priznanje europskog uhidbenog naloga.

 

Nije u pravu žalitelj niti kada upire na formalnu nepravilnost europskog uhidbenog naloga.

 

Naime, iz europskog uhidbenog naloga je razvidno kako se predaja tražene osobe traži na temelju nacionalne odluke, uhidbenog naloga Općinskog suda u Erlangenu od 1. rujna 2020., broj 8 Gs 507/20., a zbog vođenja kaznenog postupka u državi izdavanja.

 

Navod u točki d).1. europskog uhidbenog naloga, da je "tražena osoba prisustvovala raspravi koja je rezultirala odlukom", kraj pravilno utvrđene činjenice da se predaja tražene osobe zahtijeva radi vođenja kaznenog postupka, protivno stavu žalitelja, ne utječe na pravilnost zaključka suda kako europski uhidbeni nalog ispunjava sve potrebne kriterije iz čl. 18. ZPSKS-EU.

 

Paušalnim prigovorom kako tražena osoba nikad nije zaprimila zatraženo pojašnjenje točke d).1. europskog uhidbenog naloga, žalitelj ispušta iz vida kako je na sjednici vijeća 2. studenog 2020. utvrđeno, a na sjednici 17. prosinca 2020. ponovljeno, da je nadležno pravosudno tijelo Savezne Republike Njemačke dostavilo pojašnjenje navedene točke europskog uhidbenog naloga, što je predočeno strankama.

 

Pored toga, tražena osoba je, zajedno sa svojom braniteljicom, prisustvovala sjednici vijeća, bila je valjano poučena o svojim pravima u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava, uručena joj je pisana pouka o pravima i obaviještena je o sadržaju i osnovi za izdavanje europskog uhidbenog naloga.

 

Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno produljio mjeru istražnog zatvora, zbog postojanja opasnosti od bijega, ne nalazeći mogućnosti zamjene te mjere jamstvom ili nekom od mjera opreza. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima se zasniva odluka iz točke IV. izreke pobijanog rješenja.

 

Međutim, treba istaknuti kako iz odredaba ZPSKS-EU ne proizlazi da sud, prilikom donošenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju čl. 29. ZPSKS-EU, mora odlučiti i o istražnom zatvoru. Naime, već postoji rješenje suca istrage Županijskog suda u Zadru od 2. listopada 2020. broj Kir-eun-13/20., potvrđeno rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru od 7. listopada 2020. broj Kv-Eun-5/20-3., kojim je protiv tražene osobe Z. M. određen istražni zatvor radi predaje. Istražni zatvor, kako je navedeno u tom rješenju, sukladno čl. 26. st. 2. ZPSKS-EU, može trajati najdulje od izvršenja rješenja o predaji tražene osobe.

 

S obzirom na izloženo, a budući ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08., u vezi s čl. 132. ZPSKS-EU, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. siječnja 2021.