- 1 -              Revd 3409/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3409/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. S., OIB: …, 2. R. S., OIB: …, 3. I. S., OIB: …, 4. T. S., OIB: …, 5. K. S., OIB: …, 6. mlljt. N. S., OIB: …, zastupan po ocu i zz R. S., 7. I. S., OIB: ... i 8. K. S., OIB: …, svi iz Z., zastupani po punomoćniku J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L., Z., protiv Kliničke bolnice S. D. OIB: …, Z., zastupan po punomoćnici G. V., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. - 8. tužitelja i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3858/10-52 od 29. travnja 2016. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-3858/10-57 od 18. svibnja 2016., na sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Dopušta se revizija 4. - 8. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020. u dijelu pod točkom I. zbog pravnih pitanja:

 

„1. Je li uvjet ostvarivanja prava ovlaštenika iz čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na pravičnu novčanu naknadu štete u slučaju smrti bliske osobe postojanje odnosa tih ovlaštenika i umrle osobe koji se faktički može izjednačiti s odnosom umrle osobe i ovlaštenika na tu naknadu iz čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?

 

2. Je li briga i skrb jedan od kriterija utvrđivanja postojanja trajnije zajednice života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i ako jest mora li ona nadilaziti razinu uobičajene brige i skrbi, kako bi se utvrdilo postojanje takve trajnije zajednice života?“

 

Dopušta se revizija 1. - 3. tužiteljima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020. u dijelu pod točkom II. (isprav. III.) izreke zbog pravnog pitanja:

 

„3. Na koji se način utvrđuje vrijednost predmeta spora prilikom odlučivanja o parničnim troškovima u postupku u kojem postoji subjektivna kumulacija tužbenih zahtjeva prema istom tuženiku te postoji li razlika u visini vrijednosti predmeta spora pojedinog tužitelja i tuženika?“

 

II. Zahtjev tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su podnijeli su ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020., kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3858/10-52 od 29. travnja 2016., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-3858/10-57 od 18. svibnja 2016. (kojima su odbijeni zahtjevi 4. - 8. tužitelja za naknadu štete i naknadu troškova postupka (točka I. izreke) kao i djelomično odbijeni zahtjevi 1. - 3. tužitelja za naknadu troškova postupka (točka III. izreke), zbog šest pravnih pitanja koje drže važnima za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukazujući kao razlog važnosti tih pitanja, na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-178/16, Rev- 3379/15, Rev-276/14 i Rev-1301/15 odnosno Rev-2752/11) kao i drugih drugostupanjskih sudova o navedenim pitanjima te na činjenicu da pobijana presuda odstupa od te prakse.

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela iste, ranije citirane, presude, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. - 3. tužitelja, ističući šest pravnih pitanja, koje smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U odgovoru na prijedlog tužitelja tuženik predlaže isti odbaciti.

 

Tužitelji na prijedlog tuženika nisu odgovorili.

 

Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su naznačena pravna pitanja u izreci ovog rješenja važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok pitanja naznačena u prijedlogu tuženika nisu važna pitanja u smislu navedenog propisa.

 

U odnosu na prijedlog tužitelja:

 

Tužitelji 4. - 8. u prijedlogu postavljaju pravna pitanja koja se u suštini svode na pitanja naznačena u izreci ovog rješenja pod 1. i 2., a kao razlog važnosti tih pitanja ukazuju na pravna shvaćanja izražena o tim pitanjima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3379/2015, Rev-178/2016, Rev-276/14 i Rev-1301/5, kao i na sadržaj odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-443/17. 1. - 3. tužitelji, kao razlog važnosti pitanja označenog u izreci ovog rješenja pod 3. ukazuju na pravno shvaćanje iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-2752/11 te odluka Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-814/18, Gž-1469/18, Gž-911/18 i Gž-443/18. Ističu da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje odstupa od prakse revizijskog suda i prakse drugog drugostupanjskog suda.

 

Imajući u vidu iznesene razloge važnosti u prijedlogu tužitelja, prema ocjeni ovog revizijskog suda, odgovor na navedena pitanja važan za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja u stavku I.

 

U odnosu na prijedlog tuženika:

 

Tuženik u prijedlogu postavlja slijedeća pitanja:

 

„- odgovara li zdravstvena ustanova za štetu po principu objektivne odgovornosti ili po principu krivnje

 

- što se može smatrati liječničkom pogreškom, a što komplikacijom u liječenju

 

- odgovara li zdravstvena ustanova samo za štetu nastalu uslijed pogreške u liječenju ili i za štetu nastalu uslijed komplikacije u liječenju

 

- može li sud, kao stručan i adekvatan, prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka sačinjen temeljem djelomične, manjkave medicinske dokumentacije, bez uvida u cjelokupni zdravstveni i ginekološki karton pacijenta

 

- je li sud u obvezi, u slučaju nedostataka u provedenom vještačenju, odrediti i provesti obnovu medicinskog vještačenja

 

- može li zdravstvena ustanova snositi odgovornost za smrtni ishod koji je sukladno vještačenju ocijenjen neminovnim s obzirom na stanje pacijenta.“

 

Kao razlog važnosti prvog navedenog pitanja tuženik se poziva na sadržaj odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-540/03 i Rev-397/06. U preostalom dijelu prijedloga tuženik opširno ukazuje na razloge zbog kojih bi odgovor na naznačena pitanja bio važan za odluku u konkretnom sporu.

 

Prvo naznačeno pitanje u prijedlogu tuženika nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja (i posljedičnog zaključke jesu li ispunjene ili ne pretpostavke odgovornosti po osnovi objektivne odgovornosti ili po osnovi krivnje) te stoga na njega nije moguće dati jednoznačan odgovor pa u odnosu na to pitanje tuženika nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije.

 

U odnosu na ostala pitanja tuženika valja reći da predlagatelj, iako opširno obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio procesno odnosno materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

 

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije (stavak II. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.