1

                            Broj:Jž-1707/2020

  

                                           

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe „XX“ d.o.o. sa sjedištem u X, zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 130/11., 74/13., 69/17., 46/18., 66/19., 53/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje aerodromske policije Čilipi, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 18. rujna 2020., broj: 1. Pp J-1245/2019, u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o     j e:

 

             Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje aerodromske policije Čilipi preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. pravnoj osobi „XX“, za prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji je tom presudom proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna od 46.000,00 (četrdeset šest tisuća kuna), koju je dužna platiti u roku od 15 dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako okr. pravna osoba u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 18. rujna 2020., broj: 1. Pp J-1245/2019 proglašena je krivom okr. pravna osoba „XX“, da je na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji je primjenom čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) oslobođena od kazne.

 

Istom presudom okr. pravna osoba obvezana je naknaditi trošak prekršajnog postupka od 400,00 kuna. 

 

              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog odluke o oslobođenju od kazne, s prijedlogom da se okr. pravna osoba kazni propisanom kaznom.

             

Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te utvrdio da tužitelj osnovano prigovara primjeni odredaba Prekršajnog zakona o oslobođenju od kazne.

 

Žalbom se ističe da je okr. pravna osoba oslobođena od kazne za prekršaj za koji je odredbom čl. 225. st. 1. Zakona o strancima propisana novčana kazna od 23.000,00 kuna za svakog prevezenog stranca, a ovakva odluka suprotna je odredbi čl. 4. st. 1. pod (b) direktive Vijeća Europske unije 2001/51/EZ, kojom se države članice obvezuju kako će sankcije prema prijevoznicima biti odvraćajuće i učinkovite, te da najniži iznos kazne ne može biti manji od 3.000 eura. Po mišljenju žalitelja, uzimajući u obzir odredbu čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud nije u konkretnom predmetu mogao primijeniti odredbe čl. 38. st. 2. toč. 2. o oslobođenju od kazne, jer u okr. pravna osoba nije otklonila ili umanjila posljedice prekršaja ili nadoknadila štetu koju je njime prouzročila, te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici izrekne novčana kazna predviđena čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, a sukladno odredbi čl. 4. Direktive Vijeća europske unije 2001/51/EZ.

 

Podnositelj žalbe je uz žalbu dostavio dopis MUP-a RH, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Službe pomorske i aerodromske policije broj KLASA: NK-212-06/19-05/3 ZS; URBROJ: 511-01-64-19-44 od 22. kolovoza 2019. 

 

Čl. 225. st. 1. Zakona o strancima je propisano:

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit će se prijevoznik koji je dovezao državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka (članak 41. stavak 1.),

dok čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona propisuje.

„(10) Za prekršaje za koje je pravno obvezujućim aktom Europske unije određen raspon novčane kazne ili opći minimum ili opći maksimum novčane kazne ili način izračuna novčane kazne, zakonom se za počinitelja prekršaja može propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijede ograničenja iz stavaka 1. - 9. ovoga članka.“

 

Dakle, imajući u vidu čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, za prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima mogla bi se propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijedi ograničenje iz čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona za počinitelja pravnu osobu. Međutim, pogrešno podnositelj žalbe smatra da, uzimajući u obzir odredbu čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud nije mogao, da su doista na strani pravne osobe utvrđene okolnosti iz čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona, primijeniti odredbe o oslobođenju od kazne.

 

Međutim, u pravu je podnositelj žalbe da okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio na strani okr. pravne osobe, ne predstavljaju okolnosti za oslobođenje od kazne u smislu čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona.

 

Prema obrazloženju pobijane presude, po mišljenju prvostupanjskog suda, stekli su se uvjeti za oslobođenje od kazne, jer su otklonjene posljedice prekršaja, budući su navedeni putnici legalno ušli u Republiku Hrvatsku, odnosno naknadno pribavili potrebne vize.         

 

Čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona propisuje:

„(2) Sud može osloboditi od kazne počinitelja: 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.“

Okr. pravna osoba je proglašena krivom jer je kritične prigode kao zrakoplovni prijevoznik dovezla u Zračnu luku Dubrovnik na granični prijelaz dvoje državljanina Libanona, nositelja specijalne putne isprave Libanona, bez valjanih viza ili odobrenja boravka, niti se za navedene vize može primijeniti Odluka Vlade o jednostranom priznavanju određenih isprava i viza kao jednakovrijednim vizama RH, zbog čega im je odbijen ulazak u RH,  a prijevozniku izdana zapovijed o vraćanju stranaca.

 

Prema stanju spisa predmeta, što je potvrđeno gore navedenim dopisom od 22. kolovoza 2019., koji je podnositelj žalbe dostavio u spis, državljanima Libanona, koji nisu posjedovali valjane vize za ulazak u Republiku Hrvatsku, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova zatražilo je, temeljem zamolbe libanonskog Veleposlanstva u Beču, omogućavanje ulaska u Republiku Hrvatsku. Iz službene bilješke (list 1-2) spisa razvidno je da je istima omogućen ulaz u Republiku Hrvatsku 22. kolovoza 2019. uz izdavanje viza po odobrenju MUP RH/Uprava za granicu. 

 

U pravu je podnositelj žalbe da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za oslobođenje od kazne budući iz čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona, odnosno iz gore navedenog potpuno je jasno i neprijeporno da počinitelj prekršaja, okr. pravna osoba, nije ta koja je „otklonila posljedice prekršaja“.  

 

Iz navedenih razloga, prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud je okr. pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu propisanu zakonom u točno utvrđenom iznosu od 23.000,00 za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, odnosno 46.000,00 kuna za dva prevezena državljanina treće zemlje (Libanona), smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okr. pravne osobe, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona. 

 

Trebalo je primijeniti odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona i upozoriti okr. pravnu osobu da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plate dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

                                      Zagreb 13. siječnja 2021.

 

 

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.