Posl.br. Pn-639/15-43

 

 

 

 

 

                                                       Posl.br. Pn-639/15-43

 

 

 

 

U I M E R E P U B I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić – Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja M. D. iz B., T. T.. B. …, OIB: …, zastupana po punomoćniku I. V., odvjetnik iz P., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., H. …, OIB: …., zastupano po punomoćniku D. I. i D. C. odvjetnici iz P., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 23. siječnja 2019. godine u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 28. veljače 2019. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I                  Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 63.886,21 kuna (slovima:šezdesettritisućeosamstoosamdesetšestkunaidvadesetjednulipu) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

 

-          na iznos od 1.815,64 kuna od 15.02.2013. do isplate,

-          na iznos od 1.815,64 kuna od 15.03.2013. do isplate,

-          na iznos od 1.815,64 kuna od 15.04.2013. do isplate,

-          na iznos od 1.815,64 kuna od 15.05.2013. do isplate,

-          na iznos od 1.815,64 kuna od 15.06.2013. do isplate,

-          na iznos od 1.815,64 kuna od 15.07.2013. do isplate,

 

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.08.2013. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.09.2013. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.10.2013. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.11.2013. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.12.2013. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.01.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.02.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.03.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.04.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.05.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.06.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.07.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.08.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.09.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.10.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.11.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.12.2014. do isplate,

-          na iznos od 1,814,63 kuna od 15.01.2015. do isplate,

 

-          na iznos od 1.848,23 kuna od 15.02.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.848,23 kuna od 15.03.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.848,23 kuna od 15.04.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.848,23 kuna od 15.05.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.848,23 kuna od 15.06.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.848,23 kuna od 15.07.2015. do isplate,

 

-          na iznos od 1.847,93 kuna od 15.08.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.847,93 kuna od 15.09.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.847,93 kuna od 15.10.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.847,93 kuna od 15.11.2015. do isplate,

-          na iznos od 1.847,93 kuna od 15.12.2015. do isplate,

 

a koja kamata u razdoblju od 15.02.2013. do 31.07.2015. teče po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 10.035,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

              II               Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 34.113,79 kuna zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

 

 

                                                       

                                                                      Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi navodi da se dana …. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastradala u svojstvu pješaka. Prometnu nezgodu da je prouzročio osiguranik tuženika P. N.. Osiguranik tuženika da je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. K-257/09 od 11.02.2010. oglašen krivim radi izazivanja prometne nesreće. Tužitelj nadalje navodi da je kod ovoga suda protiv tuženika kao  osiguranika štetnika vodio postupak radi naknade štete pod posl.br. P-1778/11. U tom postupku da je donesena pravomoćna presuda u kojem je utvrđena podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru 70% prema 30% u korist tužitelja, pa je tuženik razmjerno tako utvrđenoj odgovornosti u tom postupku tužiteljici nadoknadio tada utuženu neimovinsku i imovinsku štetu. U tom postupku da je plaćena imovinska šteta koja se ogleda u izgubljenoj zaradi do kraja 2012. godine no međutim, tužitelj tvrdi da i nakon toga vremena trpi taj isti vid štete. Tvrdi da je 31.12.2012. zatvorila svoju obrtničku djelatnost zbog toga što istu više nije mogla obavljati, a zbog narušenog zdravlja koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom. Sukladno svojoj preostaloj radnoj sposobnosti da nije mogla obavljati niti druge poslove, a navodi da nije uspjela ishodovati invalidsku mirovinu već samo dobiva naknadu za tjelesno oštećenje pa smatra da i dalje trpi imovinsku štetu svako mjesečno cca 2.800,00 kuna pa u konačno postavljanom tužbenom zahtjevu za razdoblje od siječnja 2013. do studenog 2015. potražuje daljnju naknadu štete u iznosu od 98.000,00 kuna na ime izgubljene zarade zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužiteljica …. godine nastradala kao pješak u prometnoj nezgodi, a za koju prometnu nezgodu je djelomično odgovoran njihov osiguranik P. N.. Naime, navode kako je imenovani u trenutku prometne nezgode kod tuženika imao zaključenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti  br. …. Tuženik također ne osporava da je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. P-1778/11 utvrđena podijeljena odgovornost za nastanak tog istog štetnog događaja u omjeru 70% prema 30% u korist tužitelja. Također, ne osporava da je po toj presudi tužitelju naknadio neimovinsku i imovinsku štetu kao i izgubljenu zaradu do kraja 2012. godine. No u ovom postupku tuženik u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva s naslova izgubljene zarade tužitelja tvrdeći kako ne postoji uzročno posljedična veza u zatvaranju obrta tužitelja i predmetnog štetnog događaja. Također, smatra da tužiteljici treba utvrditi preostalu radnu sposobnost i vidjeti da li je ista mogla smanjiti svoju štetu radeći na nekim drugim poslovima koji joj dozvoljavaju njeno zdravstveno stanje. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

 

              U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni spis P-1778/11, K-257/09, izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja i pročitan je spis HZMO-a koji prileži ovome predmetu, pročitan je podatak o osiguranoj osobi na strani 5 spisa, pročitan je dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nastrani 29 do 34 spisa, pročitan je dopis HZMO-a na strani 35 spisa, pročitan je zdravstveni karton tužiteljice, pročitan je iskaz tužiteljice saslušane kao parnične stranke, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka spec. med. rada dr. S. P., pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke G. d.o.o., izvršen je uvid u isprave na strani 101 i 102 spisa, pročitana je usmena dopuna financijskog vještačenja na strani 105 spisa.

 

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovana.

 

Između parničnih stranaka nije sporno:

 

-            da se dana …. godine oko … sati u P. u C. ulici ispred kbr. … dogodila prometna nezgoda,

 

-            da je u toj prometnoj nezgodi sudjelovala tužiteljica kao pješak, te osiguranik tuženika N. P.,

 

-            da je osiguranik tuženika upravljao osobnim automobilom registarske oznake P. ….,

 

-            da je zbog te prometne nezgode osiguranik tuženika proglašen krivim pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br.. K-257/09 od 11.02.2010., te osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci uz uvjetnu osudu,

 

-            da je u trenutku prometne nezgode osiguranik tuženika P. N. imao zaključenu sa tuženikom policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj …,

 

-            da je tužiteljica kod ovoga suda vodila postupak radi naknade štete zbog ovog štetnog događaja protiv istog tuženika pod posl.br. P-1778/11,

 

-            da je taj postupak okončan donošenjem pravomoćne presude posl.br. P-1778/11 od 22.07.2015. u kojem postupku je tuženik tužiteljici platio naknadu imovinske i neimovinske štete, ali je utvrđena podijeljena odgovornost tužiteljice i osiguranika tuženika u omjeru 70% prema 30% u korist tužiteljice,

 

-            da je u tom parničnom postupku tuženik tužiteljici naknadio imovinsku štetu koja se ogleda u izgubljenoj zaradi do 31.12.2012.

 

Ono što je sporno u ovome postupku jeste pitanje da li tužiteljica ima pravo na   naknadu štete u vidu izgubljene zarade za daljnje razdoblje od siječnja 2013. do studenog 2015. godine.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor nepostojanja uzročno posljedične veze između izgubljene zarade tužiteljice za utuženo razdoblje i predmetnog štetnog događaj. Također smatra da je tužiteljici sigurno ostala neka radna sposobnost pa da je sa preostalom radnom sposobnošću se trebala zaposliti i tako smanjiti štetu.

 

              U pravcu utvrđenja tog osnovnog prigovora tuženika u ovome postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, ali je provedeno i sudsko medicinsko vještačenje po stalnom suskom vještaku specijalisti medicine rada dr. S. P..

 

              Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica godinu dana prije prometne nezgode dakle, 2007. godine otvorila vlastiti obrt praonica rublja. U tom obrtu bila je zaposlena samo ona, ali joj je u obavljanju poslova pomagala obitelj. Prije toga tužiteljica je radila za različite poslodavce no kako su sve firme propale odlučila se otvoriti vlastiti obrt kako bi si osigurala mirovinu. No 2008. godine u 11 mjesecu dogodila joj se prometna nezgoda koja se vodila kao ozljeda na radu jer se dogodila za vrijeme obavljanja rada. Zbog te prometne nezgode u kojoj je teško nastradala tužiteljica je bila na bolovanju cca oko dvije godine. Prema njenom iskazu proizlazi da za vrijeme bolovanja njen obrt nije stalno radio, tijekom zime stavljala ga je u mirovanje, a tijekom sezone je zaposlila jednu radnicu koju je plaćala u mjesečnom iznosu od cca 3.600,00 kuna.

 

              Sud je nadalje utvrdio da je posao u praonici rublja jako težak treba nositi velike terete, plahte, ručnike, autom odlaziti kod mušterija po prljavi veš, sve oprati, popeglati i vratiti im čisti veš. Nakon što je tužiteljica zatvorila bolovanje nastavila je raditi u obrtu sve do 2012. godine kada je obrt potpuno zatvorila. Iz njenog iskaza sud je utvrdio da je obrt zatvorila zato što fizički više nije mogla obavljati poslove koje zahtjeva praonica rublja, a te zadnje godine njoj je u obavljanju poslova također pomagala obitelj, obzirom da fizički zbog zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi jednostavno više nije mogla raditi. Od tada pa do danas tužiteljica je nezaposlena osoba i ima samo zdravstveno osiguranje.

 

              Tužiteljica nije ostvarila pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, niti na invalidsku mirovinu koju je tražila, ali je njezin zahtjev odbijen. Jedina primanja koja prima od države je naknada za tjelesno oštećenje. U svakodnevnom životu i uzdržavanju pomaže joj suprug koji je do nedavno radio, a sada oboje žive od njegove mirovine koja iznosi 3.100,00 kuna. Tužiteljica ima dvoje djece od koje jedan sin živi sa njom jer si financijski ne može priuštiti samostalni život, a drugi sin živi u Zagrebu, te zbog slabe zarade joj ne može pomagati u egzistenciji.

 

              Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka spec. medicine rada dr. S. P. ovaj sud je utvrdio što je uostalom tužiteljica i potvrdila u svom iskazu da je svoj obrt praonicu rublja otvorila 2007. godine i da je u obrtu potpuno samostalno radila. Godinu dana kasnije doživjela je prometnu nezgodu koja se nezgoda vodila kao povreda na radu jer se dogodila za vrijeme obavljanja posla, a u kojoj nezgodi je teško povrijeđena.

 

              Nakon dugotrajnog liječenja tužiteljici su zaostale trajne posljedice i to šepanje uz skraćenje desne noge za 3cm, oslabljena muskulatura zdjelice i desne noge, ograničeni pokretni i bolovi u desnom kuku i bolovi desnog koljena sa uznapredovali degenerativnim promjenama i nepotpunim čučnjem, kompenzatorno iskrivljenje sa bolovima u kralježnici i ramenima, smanjen osjet sa vanjske strane desne noge, povremeni grčevi u desnom stopalu i prstima, napredovanje neurotskoanksiozne simptomatologije i razvoj općeg anksioznog poremećaja. Sveukupno psihofizičko stanje tužiteljice trajno se izmijenilo u tolikoj mjeri da je kod nje nastalo umanjenje i životne i radne sposobnosti.

 

              Sud zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između prometne nezgode koja se tužiteljici dogodila … godine i umanjenja njene radne sposobnosti. Procjenjujući radnu sposobnost tužiteljice ovaj sud smatra da upravo zbog posljedica prometne nezgode došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti, tužiteljica posjeduje jedan vid preostale radne sposobnosti, ali za poslove bez većih psihofizičkih naprezanja.

 

              Tužiteljica ne bi smjela, dizati, nositi i gurati terete iznad 3 do 5 kg težine, raditi u prisilnim položajima tijela, dugotrajno stajati, hodati ili sjediti. Taj rad ne bi smio biti normiran i ne bi smio predstavljati dodatno psihičko opterećenje.

 

              Kada razmatramo koji bi to poslovi bili prema mišljenju suda nažalost u R. H. izbor je jako sužen i ograničen jer se radi o NKV radnici.

 

              Da je tužiteljica radila u nekom većem sustavu npr. većem servisu za pranje rublja koji postoje u hotelskim kućama možda bi postojala mogućnost da je se poštedi težih poslova i da ona sa preostalom radnom sposobnošću može raditi lake poslove u slobodnijem ritmu tijekom osam sati ili neke od lakših poslova u skraćenom radnom vremenu od četiri sata. Međutim, kako je tužiteljica radila u vlastitom obrtu ona prema mišljenju suda za tako nešto doista nije imala mogućnosti jer bi to za njezin obrt bilo luksuz i ubrzo bi se dovela do financijske propasti. Tužiteljica je u svom obrtu obavljala sve poslove koje rad u takvom obrtu zahtjeva od ugovaranja poslova, skupljanja rublja, procesa pranja, sušenja, peglanja i konačnog dostavljanja strankama. Međutim, ona više nema tu radnu sposobnost za samostalno vođenje i rad svog obrta praone rublja.

 

              Kada joj je bilo zaključeno bolovanje u petom mjesecu 2010. godine tužiteljica je pokušavala nastaviti rad i nadala se da će moći raditi što znači da je pokušavala otkloniti štetu, međutim, nije uspjela samostalno raditi pa joj je u tome pomagala obitelj i jedna radnica. Na takav način rad se nije mogao održati, a njeno zdravstveno stanje se nije popravljalo te je obrt konačno zatvorila 31.12.2012.

 

Slijedom navedenih utvrđenja ovaj sud smatra da tužiteljica za rad u vlastitom obrtu nema uopće radnu sposobnost, odnosno ona nije u stanju obavljati poslove i zadatke u vlastitoj praoni rublja onako kako su oni opisani u opisu poslova, a koji opis poslova je priložen spisu HZMO-a koji prileži ovom predmetu. Slijedom navedenog tužiteljica nije bila radno sposobna od siječnja 2013. pa nadalje sve do danas obavljati svoju registriranu djelatnost koju je u to vrijeme imala, a sve i isključivo zbog posljedica navedene prometne nezgode. Tužiteljici nedostaje radna sposobnost za samostalni rad u vlastitom obrtu praone rublja.

 

Iz tih razloga je odbijen prigovor tuženika iz odgovora na tužbu kako nema uzročno posljedične veze između izgubljene zarade koja je nastala zatvaranjem obrta i predmetne prometne nezgode. Dapače, upravo posljedice koje su kod tužiteljice zaostale uslijed te prometne nezgode je onemogućavaju u obavljanju njenog dotadašnjeg rada u vlastitoj praonici rublja. Stoga je sud temeljem odredbe čl. 1045 ZOO-a obvezao tuženika da tužiteljici naknadi i daljnju štetu u vidu izgubljene zarade za razdoblje od 01.12.2013. do 30.11.2015. ali naravno u utvrđenom postotku suodgovornosti 70% prema 30% u korist tužiteljice.

 

Daljnji prigovor tuženika da tužiteljici nije utvrđena preostala radna sposobnost, te da je sa preostalom radnom sposobnošću se mogla zaposliti i time smanjiti štetu je također neosnovan. Tužiteljica je naime u postupku pred HZMO-om pokušala ishoditi invalidsku mirovinu no njen zahtjev je odbijen, tako da tužiteljica nije ostvarila pravo niti na starosnu mirovinu niti na invalidsku mirovinu. Činjenica što se tužiteljica nakon zaključenog bolovanja vratila na rad i tako bolesna radila govori upravo u prilog tome da se je trudila i da je pokušala smanjiti štetu, a u tome su joj pomagali članovi obitelji jer samostalno nije mogla sama obavljati sve poslove. Tužiteljica sa svojom preostalom radnom sposobnošću u utuženom razdoblju a niti danas bi jako teško našla bilo kakav posao koji bi mogla obavljati bez problema obzirom na svoje zdravstvene tegobe. Tužiteljica nije radila u velikom sustavu već je bila obrtnik i ona si obzirom na financijske zahtjeve obrta nije mogla dozvoliti luksuz da radi sukladno svojoj preostaloj radnoj sposobnosti jer bi tada njen obrt sigurno financijski propao i čak bi stvorila i dug. Ovaj sud smatra da je tužiteljica u svemu ispravno postupila i pokušala umanjiti postojeću štetu koliko god je mogla. Stoga je i taj prigovor tuženika odbijen kao neosnovan. 

 

Na nalaz i mišljenje vještaka dr. S. P. tužitelji nisu imali primjedbi i istog su u cijelosti prihvatili. Tuženik također nije imao posebnih primjedbi na nalaz vještaka medicine rada. No naveo je kako smatra da je nalaz nepotpun jer da vještak nije naveo koje bi to poslove tužiteljica mogla obavljati sa preostalom radnom sposobnošću.

 

Ovaj sud prigovore tuženika nije prihvatio te smatra da su isti iznijeti tek paušalno i da su isti neosnovani i netočni. Vještak se vrlo jasno i precizno izjasnio o preostaloj radnoj sposobnosti tužiteljice stoga prema mišljenju suda nalaz vještaka nije nepotpun, a niti nejasan. Dapače, ovaj sud smatra da je dr. S. P. vrlo jasno, potpuno, te u skladu sa izvedenim dokazima iznijela problematiku koju joj je sud zadao. Nalaz nema proturječnosti ili nedostataka koji bi kod suda doveli osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja. Stoga je sud vještački nalaz prihvatio te smatra da isti predstavlja valjanu činjeničnu podlogu za utvrđenjem spornih okolnosti.

 

U pravcu utvrđenja visine postavljenog tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku G. d.o.o. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne okolnosti.

 

Dakle, tužiteljica je kao pješak nastradala u prometnoj nezgodi koja se vodila kao ozljeda na radu …. Uslijed toga joj je bila utvrđena privremena nesposobnost za rad zbog priznate ozljede na radu u razdoblju od 27.11.2008. do 23.05.2010. za koje joj je razdoblje isplaćena naknada plaće u ukupnom iznosu od 58.980,60 kuna. Tužiteljica je bila vlasnica obrta praonice rublja pod nazivom C. od 11.06.2007. do 31.12.2012. kada je odjavila obrt. Isto je tako utvrđeno da je obrt privremeno bio obustavljen u razdoblju od 01.12.2008. do 31.05.2009. Tužiteljica se također vodila u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 03.09.2015. do 04.09.2015. ali u tom razdoblju nije primala nikakvu novčanu naknadu.

 

Nadalje, u provedenom postupku za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti koji je pokrenut 19.06.2009.  donesena je ocjena invalidske komisije da invalidnost ne postoji. O tome je odlučeno rješenjem od 18.01.2013. Nadalje, rješenjem HZMO-a od 13.04.2011. tužiteljici je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja koje je nastalo 21.02.2011. kao posljedica ozljede na radu u visini od 30% za što je ostvarila pravo na novčanu naknadu.

 

Sud je izračun pretpostavljene zarade tužiteljice za razdoblje od 01.01.2013.do 30.11.2015. izračunao na temelju sljedećih parametara.

 

U obračun je uzeto razdoblje od 01.01.2008. do 27.11.2008. jer to razdoblje koje neposredno prethodi datumu štetnog događaja kada su se stvari odvijale redovnim tijekom tužiteljica je ostvarivala dohodak obavljanjem djelatnosti obrta prema poreznoj prijavi poreza na dohodak za poslovnu 2008. godinu u visini od 30.923,80 kuna i to kao razlika između primitaka od 117.554,10 kuna i izdataka od 86.630,30 kuna. Nadalje, utvrđeno je da ostvareni dohodak od 30.923,80 kuna za 11 mjeseci poslovanja iznosi prosječno mjesečno 2.811,25 kuna. Nadalje, prosječni mjesečni dohodak od 2.811,25 kuna za dvanaest mjeseci predstavlja ukupno iznos od 33.735,00 kuna. Dakle, sud smatra da pretpostavljeni godišnji dohodak od 33.735,00 kuna bi po redovnom tijeku stvari bio obustavljen za porez na dohodak i to prema izračunu kako slijedi.

 

Za 2013. godinu mjesečni neto dohodak iznosi 2.733,90 kuna, za 2014. godinu iznosi 2.733,90 kuna, i za 2015. 2.785,90 kuna. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužiteljica gubila na zaradi između pretpostavljenog dohotka kojeg bi ostvarila obavljanjem djelatnosti obrta i primanja koja ostvaruje s osnova naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01.01.2013. do 30.11.2015. u ukupnom iznosu od 91.266,34 kune kako je to prikazano pojedinačno po mjesecima na strani 95 spisa.

 

Tako utvrđeni iznos izgubljene zarade sud je po mjesecima umanjio za utvređni postotak suodgovornosti za predmetni štetni događaj prema pravomoćnoj presudi P-1778/11u omjeru 70% -30% u korist tužiteljice, pa je tužiteljici po tom osnovu u konačnici dosudio iznos od 63.886,21 kunu, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva od 34.113,79 kuna zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

 

Na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke tužitelj nije imao primjedbi te je istoga u cijelosti prihvatio. Tuženik je imao primjedbi na vještački nalaz koje je naveo u pripremnom podnesku koji prileži strani 98 spisa. U pravcu otklanjanja tih primjedbi tuženika sud je proveo usmenu dopunu vještačkog nalaza dana 23.01.2019.

 

Nakon tako provedene usmene dopune vještačkog nalaza ovaj sud je utvrdio da su svi prigovori tuženika neosnovani te da tuženik svojim prigovorima nije umanjio značaj i vrijednost danog nalaza i mišljenja niti je kod suda doveo do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja. Stoga je sud kako osnovni nalaz i mišljenje tako i njegovu usmenu dopunu u cijelosti prihvatio smatrajući da isti nalaz predstavlja valjanu činjeničnu osnovu za utvrđivanje visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

Što se tiče primjedbi tuženika koje su iznijete na nalaz vještaka financijske struke ovaj sud ih neće posebno obrazlagati npr. primjedbu po primjedbu jer je u bitnom tuženik tražio da vještak izračuna izgubljenu zaradu u dvije varijante.

 

Tuženik je naime obrazloženja za tu drugu varijantu vukao iz činjenica koje nije iznio u svom odgovoru na tužbu, a po mišljenju suda mu te činjenice nisu mogle ostati nepoznate tako da nije bilo zapreke da se one iznesu do pripremnog ročišta. Iz tih razloga sud iako se vještak očitovao na primjedbe tuženika neće posebno osvrtati na tuženikove primjedbe jer se one baziraju na potpuno drugačijem obračunu izgubljene zarade, a koju izgubljenu zaradu tuženik bazira na ispravama koje je dostavio sudu tek uz podnesak 07.11.2018. str. 101 i 102 spisa pa te isprave sud nije uvažio kao dokaz jer ih je tuženik mogao sudu predati i u samom odgovoru na tužbu.

 

Vještak je dao razumno i valjano obrazloženje tuženikovih primjedbi bez obzira na navedeno ,sud se o njima kao što je rečeno neće posebno osvrtati je se te primjedbe temelje na činjenicama koje sudu nisu prezentirane do pripremnog ročišta. U konačnici valja istaći da se usprkos navedenom radi o nebitnim primjedbama tuženika ; a da je tome takao ,govori upravo novi izračun vještaka koji je izračunat na ročištu 23.01.2019.

 

Prema varijanti koju tuženik zagovara kao izračun izgubljene zarade se dolazi do zanemarive razlike od 351,64 kune mjesečno veći dohodak u korist tužiteljice. Dakle, sve i da je sud prihvatio taj novi dokaz tuženika, a u ovom slučaju nije razlike u obračunu izgubljene zarade prema zahtjevu tuženika i na način kako je to postavio sud su minimalne stoga su sve primjedbe tuženika istaknute na nalaz i mišljenje vještaka odbijene kao neosnovane.

 

Slijedom svega navedenog a primjenom odredbe čl. 1085. u svezi s čl. 1092. i čl. 1093. ZOO-a presuđeno je kao u izreci presude. 

 

Temeljem svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Tužitelj je u ovome postupku djelomično uspio u sporu pa mu je sud sukladno odredbi članka 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a dosudio naknadu parničnog troška. Naime, tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, pristup na šest ročišta za glavnu raspravu od čega jedno ročište u 50% tarife u sveukupnom iznosu od 650 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV od 25 % tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 8.125,00 kuna. Obzirom na pravomoćno utvrđeni postotak suodgovornosti za nastali štetni događaj razmjerno istom sud je umanjio odvjetnički trošak tužiteljice za 30% što u konačnici iznosi 5.687,50 kuna. Tom iznosu valja pridodati u cijelosti trošak plaćenog predujma za vještačenja u iznosu od 4.500,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu 1.330,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u istom iznosu, što sveukupno iznosi 12.847,50 kuna

 

Prema istom principu i tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku razmjerno utvrđenom postotku suodgovornosti u predmetu P-1778/11 (70%-30% u korist tužiteljice. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, pristup na šest ročišta za glavnu raspravu od čega jedno u 50% tarife i sastav jednog podneska u sveukupnom iznosu od 750 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV od 25 % tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 9.375,00 kuna. No, obzirom na postotak suodgovornosti konačni trošak koji mu pripada iznosi 2.812,50,00 kuna.

 

Kada se izvrši prijeboj konačno priznatog troška tužitelja sa konačno priznatim troškom tuženika proizlazi da je tuženik tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u sveukupnom iznosu od 10.035,00 kuna.

 

U Puli, 28. veljače 2019. godine

 

                                           S u d a c

                               Mirna Mačešić-Biscuoli,v.r.

               

 

             

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana  od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.              

 

 

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku  po punomoćniku

                                                                                                                              Za točnost otpravka

                                                                                                                              ovlašteni službenik