1

Poslovni broj: Kž-453/2020-2

 

                                                                                                           

 

 

Poslovni broj: Kž-453/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Saše Cvijetića, te Sandre Juranović člana vijeća, uz sudjelovanje Pavice Kovačević kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema neubrojivoj osobi R.M., zbog protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1 i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi neubrojive osobe R.M., podnesenoj protiv rješenja suca izvršenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj R1-161/2020 od 8. prosinca 2020., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.

 

                        r i j e š i o   j e

 

              Žalba neubrojive osobe R.M. odbija se kao neosnovana.

 

                                                                     

                                                               Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem suca izvršenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj R1-161/2020 od 8. prosinca 2020., pod točkom 1., na temelju čl. 53. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("NN" 76/14, dalje: ZZODS), neubrojiva osoba R.M. upućen je radi prisilnog smještaja na temelju izvršne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kmp-6/17 od 9. srpnja 2020. na rok od šest mjeseci u bolnicu R. gdje se imao javiti dana 21. prosinca 2020., te je upozoren da će sud izdati dovedbeni nalog koji će bez odgode izvršiti policija ukoliko tog dana ne započne s prisilnim smještajem. Pod točkom 2. naloženo je bolnici R. da neubrojivu osobu iz točke 1. dana 21. prosinca 2020. primi na prisilni smještaj, te da nadležni sud obavijesti o početku prisilnog psihijatrijskog liječenja. Pod točkom 3. citiranog rješenja određeno je da se prisilni smještaj neubrojive osobe R.M. koji se nalazi na slobodi određuje na rok od šest mjeseci počevši od početka psihijatrijskog liječenja u bolnici R., odnosno od 21. prosinca 2020. i ima trajati do 21. lipnja 2021., te je pod točkom 4. određeno kako prisilni smještaj neubrojive osobe iz točke 1. može trajati najdulje do isteka osam godina računajući od početka psihijatrijskog liječenja.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnijela braniteljica neubrojive osobe, odvjetnica M.T. iz R., pobijajući ga u cijelosti s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Rijeci, uvaži razloge žalbe i ukine pobijano rješenje.

 

              Žalbu je podnio i branitelj neubrojive osobe, odvjetnik A. R. iz R., s prijedlogom "da se žalba uvaži, a pobijano rješenje preinači na način da se neubrojiva osoba neće uputiti u bolnicu R. u trajanju od 6 mj. odnosno ukine i vrati sucu izvršenja na ponovno odlučivanje", te su žalbe razmatrane kao jedinstvena žalba.

 

              Žalba nije osnovana.

             

              Naime, sukladno čl. 53. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("NN" 76/14, dalje: ZZODS), zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o upućivanju neubrojive osobe radi prisilnog smještaja su pravomoćnost i izvršnost odluke kojom se utvrđuje da je osoba počinila protupravno djelo u stanju neubrojivosti i kojom se određuje njezin prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ili psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od šest mjeseci s naznakom datuma pravomoćnosti te odluke, uz dostavu nadležnom županijskom sudu i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, a po potrebi i drugih podataka koji su utjecali na donošenje odluke o prisilnom smještaju ili psihijatrijskom liječenju na slobodi, a koje pretpostavke su i ispunjene.

 

              Žalbama se međutim, ni ne pokušava dovesti u sumnju ispravnost utvrđenja suca izvršenja da su u konkretnom slučaju prije donošenja pobijanog rješenja ispunjene navedene zakonske pretpostavke već se tvrdi da je do donošenja presude neubrojiva osoba R.M. bio na slobodi, što da ukazuje na činjenicu da je kod istog nakon donošenja presude došlo do promjene stanja te da istom nije potrebno liječenje, osobito ne u ustanovi te da je neubrojivu osobu R.M. ponovno trebalo podvrći vještačenju radi utvrđivanja u kakvom se stanju nalazi i je li njegovo liječenje u ustanovi neophodno. Osim toga u izreci da je propušteno uračunavanje istražnog zatvora u trajanju od 14 mjeseci u izrečenu mjeru prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci jer da je neubrojiva osoba od 30. srpnja 2019. do 30. listopada 2020. boravila u "istražnom zatvoru – Bolnici Z." te da je prema tome, izrečena mjera po izvršnoj presudi već provedena u zatvorskoj bolnici gdje je R.M. proveo na liječenju 14 mjeseci, što da čini više nego dvostruko od naloženog prisilnog smještaja od 6 mjeseci.

 

              Međutim, suprotno takvim navodima, s obzirom da je uz prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, kojima je utvrđeno da je osoba počinila protupravno djelo u stanju neubrojivosti i kojom se određuje njezin prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, dostavljen i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je neubrojiva osoba R.M. počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i kojom se određuje njezin prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, ispunjene su zakonske pretpostavke za upućivanje neubrojive osobe radi prisilnog smještaja, a prigovor da mu nije potrebno liječenje odnosno da bi se isto trebalo preispitati nije osnovan. Naime, isto se može preispitati tek u povodu prijedloga psihijatrijske ustanove ili zastupnika ili odvjetnika neubrojive osobe u smislu čl. 58. ZZODS, dakle nakon što liječenje započne.

 

              Pored toga, pobijanim rješenjem je određen minimalni zakonski rok od šest mjeseci na koji se određuje prisilni smještaj, time da isti s obzirom na propisanu kaznu za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11. koje je neubrojiva osoba R.M. počinio u stanju neubrojivosti može trajati do osam godina računajući od početka psihijatrijskog liječenja.

 

              Naime, prema čl. 56. st. 1. ZZODS, prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi može trajati najdulje do isteka najviše propisane kazne za protupravno djelo koje je neubrojiva osoba počinila, računajući od početka liječenja, a nakon isteka toga roka, ako i dalje postoje razlozi iz članka 27. tog Zakona, prisilni smještaj te osobe provest će se prema odredbama glave VI. tog Zakona.

 

              Iz tog razloga proizlazi da do sada nije protekao rok iz članka 56. stavka 1. ZZODS, a niti se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru ne uračunava u vrijeme najduljeg mogućeg trajanja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu.

 

              Slijedom izloženog te obzirom da, ispitavši pobijano rješenje po čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti trebalo je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci, 13. siječnja 2021.

 

 

 

                                                                                                 

 

 

 

 

SUCU IZVRŠENJA

ŽUPANIJSKOG SUDA U RIJECI

 

              Vraćamo spis poslovnog broja R1-161/2020 s 5 (pet) primjeraka rješenja ovoga vijeća.