1                                           Poslovni broj: UsI-4450/18-13

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. M. B. iz Z., zastupana po N. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grada Z., Gradonačelnika Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. P. iz Z. , zastupana po opunomoćenici K. D., odvjetnici u Z., radi imenovanja ravnatelja dječjeg vrtića, 13. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Grada Z., Gradonačelnika, Klasa: UP/I-601-02/18-01/15, urbroj: 251-03-02-18-2 od 2. studenog 2018., te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika za ravnateljicu Dječjeg vrtića S. imenovana je J. P.

Budući da osporavano rješenje sadržava nedostatak koji sprječava ocjenu njegove zakonitosti, navodi tužbe i odgovora na tužbu posebno se ne iznose.

Tužitelj predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, traži trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn.

Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

J. P., zainteresirana osoba u ovom sporu predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Kako su, dakle, u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), Sud je presudom spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Člankom 37. stavkom 3. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, broj: 10/97., 107/07. i 94/13. propisano je da ravnatelja imenuje i razrješava osnivač dječjeg vrtića na prijedlog upravnog vijeća dječjeg vrtića.

Člankom 48. stavkom 1. točkom 6. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 144/12., 123/17-dalje: ZLPS.) propisano je da Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba iz članka 35. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

U odnosu na dječji vrtić kao javnu ustanovu, izvršno tijelo ovlašteno je na temelju članka 48. stavka 1. točke 6. ZLPS imenovati predstavnike jedinice lokalne samouprave u tijelima dječjeg vrtića (npr. predstavnike jedinice lokalne samouprave u upravnom vijeću ustanove), dok ravnatelj ustanove nije predstavnik jedinice lokalne samouprave kao (su)osnivača, već ima položaj voditelja, predstavnika i zastupnika ustanove (članak 37. Zakona o ustanovama /Narodne novine, broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08./ ).

Ovlast izvršnog tijela da imenuje ravnatelja ustanove ne proizlazi ni iz norme članka 42. stavka 1. ZLPS.

Istodobno, ostvarivanje osnivačkih ovlasti od strane predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, uključujući ovlast imenovanja ravnatelja dječjeg vrtića na prijedlog upravnog vijeća ustanove u konkretnom slučaju proizlazi iz opće odredbe članka 35. točke 5. ZLPS.

Također, ako ravnatelja javne ustanove ne imenuje upravno vijeće, a posebnim zakonom nije drugačije određeno, za imenovanje ravnatelja mogu biti ovlašteni Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno zakonu ili aktu o osnivanju (članak 38. Zakona o ustanovama).

Takav normativni okvir, uređen zakonskim odredbama, ne može biti derogiran normama podzakonskih odnosno općih akata koje bi eventualno upućivale na suprotno.

Slijedom navedenog, osporavano rješenje donijelo je stvarno nenadležno tijelo Grada Zagreba.

Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1. u vezi s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. istog Zakona i isti se sastoji od troška zastupanja tužiteljice po odvjetniku i to troška sastava tužbe u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn temeljem tbr. 23., 42. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 27. veljače 2019. i 17. travnja 2019. budući da se po ocjeni ovog suda ne radi o nužnom i opravdanom trošku. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

Zagrebu,  13. siječnja 2021.

 

Sudac:

Ivana Horvat,v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. presude žalba nije dopuštena (čl. 66a. ZUS-a).

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66.  i članak 70. Zakona o upravnim sporovima).

 

 

 

 

 

Naime, sporno je pitanje da li izgradnja platoa od mljevenog asfalta i šljunka predstavlja gradnju.

Kako je člankom 3. stavkom 1. točkom 10. Zakona o gradnji propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina, pri čemu je člankom 121. stavak 1. istog Zakona propisano da se izvođenju pripremnih radova za građenje građevine može pristupiti na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole za građenje te građevine, te budući da predmetna gradnja ima karakteristike gradnje iz citiranih odredbi Zakona o gradnji, a tužiteljica niti ne dovodi u sumnju zaključak tuženika da za predmetnu gradnju nema valjano odobrenje za građenje, to osporavanim rješenjem tuženika, nije povrijeđen Zakon na njezinu štetu.

Imajući u vidu navedeno, kao i utvrđeno činjenično stanje koje je dokumentirano i fotografijama u spisu, Sud nije provodio predložene dokazne prijedlog ocijenivši iste nesvrsishodnim.

Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

 

U Zagrebu, 24. svibnja 2021..

 

Sudac:

 Ivana Horvat,v.r. 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).