REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj
stvari tužitelja T. s. d.o.o. iz Z., kao upravitelj P. k. K. iz Z., OIB:… kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. V. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženika I. K. iz Z., OIB:… kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. V. & P. j.t.d. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. studenog 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja F. D. odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika D. M. U., odvjetnice, dana 13. siječnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar poslovni broj Ovrv-342/18 od dana 8. kolovoza 2018. kojim se nalaže tuženiku I. K. iz Z., OIB:… isplatiti tužitelju T. s. d.o.o. iz Z., OIB:… iznos od 11.928,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim :

- na iznos od 1.265,00 kn od dana 6.8.2017. - na iznos od 1.265,00 kn od dana 6.9.2017.

- na iznos od 1.265,00 kn od dana 6.10.2017. - na iznos od 1.265,00 kn od dana 6.11.2017. - na iznos od 1.265,00 kn od dana 6.12.2017. - na iznos od 1.265,00 kn od dana 6.1.2018.

- na iznos od 723,00 kn od dana 6.2.2018. - na iznos od 723,00 kn od dana 6.3.2018. - na iznos od 723,00 kn od dana 6.4.2018. - na iznos od 723,00 kn od dana 6.5.2018. - na iznos od 723,00 kn od dana 6.6.2018. - na iznos od 723,00 kn od dana 6.7.2018.

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 6.750,00
kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2021. pa do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

2 Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj kao ovrhovoditelj je dana 6.8.2018. javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba
podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga
temeljem kojih postoji dugovanje tuženika kao ovršenika s osnova neplaćenih računa za
zajedničku pričuvu za poslovni prostor u vlasništvu ovršenika u P. k.
K., u iznosu od 11.928,00 kn. Javni bilježnik je usvojio opisani prijedlog te je dana

8.8.2018. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-342/2018. Njime je naložio tuženiku kao
ovršeniku da u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja namiriti tražbinu ovrhovoditelja u
ukupnom iznosu od 11.928,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom te nastalim troškovima
(450,00 kn) i predvidivim troškovima (37,50 kn) ovršnog postupka. Uz prijedlog za ovrhu
prilaže izvadak iz poslovnih knjiga T. s. d.o.o. (list 5 spisa) i račune (sredstva
zajedničke pričuve za p. k. K. (list 6-17 spisa).

Protiv opisanog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno uložio prigovor u kojem
osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja. Prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne
legitimacije jer ovrhovoditelj nije priložio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je zaista
upravitelj stambene zgrade u kojoj se nalaze nekretnine ovršenika za koje bi ovršenik bio
obvezan plaćati pričuvu. Sve i da je ovrhovoditelj zaista upravitelj, to svojstvo mu daje samo
pravo da pokreće postupke u ime i za račun suvlasnika, dakle u svojstvu punomoćnika, a ne u
svojstvu stranke u postupku. Nadalje ističe da je on vanknjižni suvlasnik poslovnog prostora i
garažnih mjesta u predmetnoj nekretnini i to temeljem rješenja o nasljeđivanju. Predmetnu
nekretninu nije otuđio niti joj je mijenjana kvadratura. Stoga nejasnim smatra kako za
nekretninu iste kvadrature visina pričuve može biti različita po mjesecima, što je razvidno iz
priloženih računa. Tako je pričuva obračunavana za različitu kvadraturu te je na nekima
iskazana kao 35 m2, a na nekima kao 17 m2. Navedeni iznosi ne odgovaraju kvadraturi
poslovnog prostora iz rješenja o nasljeđivanju. Jednako tako, broj garažnih mjesta u
suvlasništvu ovršenika je uvijek isti pa nije jasno kako je u predmetnim računima taj broj
malo dva, a malo tri garažna mjesta. Posebno ističe da mu ovrhovoditelj nikada nije dostavio
račune za pričuvu obračunatu za 17 m2 već je cijelo vrijeme slao račune za poslovni prostor
od 35 m2. Slijedom svega navedenog, predlaže pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage i
postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Po prigovoru ovršenika javni bilježnik Vesna Pučar je dostavila spis Općinskom
građanskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-5938/18-2 od dana

12.10.2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-342/18 od dana 8.8.2018.
u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje. Riješeno je da će se postupak
nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj se na prigovor tuženika očitovao podneskom od 28.12.2018. u kojem navodi
da djelomično ostaje kod predmetnog potraživanja iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vesne
Pučar poslovni broj Ovrv-342/18 od dana 8.8.2018. te predlaže da sud isti održi na snazi u
dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 7.467,00 kn zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od 623,00 kn počevši od

6.8.2017. do zaključno 6.7.2018., uvećano za trošak ovršno postupka u iznosu od 450,00 kn,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8.8.2018. do isplate. Potražuje i
naknadu troška parničnog postupka. Pojašnjava da je tuženik suvlasnik ½ dijela poslovnog
prostora-lokala oznake L-… površine 35 m2 u p. k. K. u Z.,
K. i tri garažna mjesta, dakle suvlasnik i zajedničkih dijelova nekretnine.

3 Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

Suvlasništvo predmetnog poslovnog prostora je stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju
poslovni broj O-7008/2002 od dana 20.12.2002. Tuženik ne ispunjava obvezu plaćanja
pričuve određenu čl. 380 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Temeljem čl. 375
istog Zakona uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine
utvrđuju se međuvlasničkim ugovorom koji (kao i odluke koje iz istoga proizlaze) obvezuje
sve suvlasnike ako je isti zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od
polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Slijedom navedenog, suvlasnici
p. k. K. su dana 21.12.2011. zaključili Međuvlasnički ugovor koji je na
snazi od dana 1.1.2012. Odredbama čl. 23. i čl. 24 Međuvlasničkog ugovora osnovan je
Savjet suvlasnika koji ima sedam članova i donosi odluke o iznosu sredstava zajedničke
pričuve koju svaki suvlasnik uplaćuje na poseban račun. Dana 21.12.2011. suvlasnici
p. k. K. i društvo T. s. d.o.o. su zaključili Ugovor o upravljanju
p. k. K. koji je na snazi od 1.1.2012., a kojim je također regulirano
pitanje zajedničke pričuve i to na način da je odredbom čl. 30 Ugovora o upravljanju
propisano da suvlasnici nekretnine istom upravljaju preko zajedničkog tijela-Savjet
suvlasnika, a koje tijelo, između ostalog, donosi odluke o iznosu sredstava zajedničke pričuve.
Savjet suvlasnika je donio odluke o visini pričuve za utuženo razdoblje i to Odluku o visini
pričuve za 2013. koja se primjenjuje od 1.1.2013. i Odluku o visini pričuve za 2015. koja je
još uvijek na snazi. Predmetnom rješenju o ovrsi prileže računi u kojima je navedeno za koje
se prostore potražuje pričuva, za koje razdoblje i koliko iznosi pričuva po m2 poslovnog
prostora, a dugovanje tuženika se odnosi na neplaćene račune za zajedničku pričuvu za
poslovni prostor u njegovom vlasništvu-lokal oznake L-. u P. k. K. i
za garažna mjesta. Tužitelj otklanja istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije
pozivajući se na čl. 378 st. 5 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima je
propisano da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom pred državnim
tijelima, slijedom čega je upravitelj ovlašten i pokretati sudske postupke radi naplate pričuve
u ime suvlasnika. Navedeno potkrjepljuje i pozivanjem na odluke Ustavnog suda Republike
Hrvatske poslovni broj U-III-3671/2003 od dana 28.6.2006. te poslovni broj U-III-2771/2005
od dana 20.11.2008. iz kojih proizlazi da: “Ustavni sud utvrđuje da je upravitelj zgrade
imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i
za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne
plaćaju“. Ističe i da za valjanost Međuvlasničkog ugovora nije mjerodavan broj potpisnika već
je za isto mjerodavan omjer vrijednosti korisnih površina posebnih dijelova potpisnika
P. k. prema vrijednosti svih posebnih dijelova u P. k., a
što se primjenjuje i na neetažirane objekte kao što je P. k. K.. Kako je
tuženik suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela to tužitelj ostaje kod naprijed opisanog
potraživanja.

U prilogu svog podneska prilaže rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-7008/2002
(list 32-34 spisa), preslike pravnih temelja stjecanja vlasništva potpisnika Međuvlasničkog
ugovora iz 2011. i to Ugovora o kupoprodaji nekretnine Fonda za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost i M. od dana 19.2.2007., Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između
G. M. i K. i H. g. od dana 14.7.1985., Ugovora o
kupoprodaji sklopljenog između PBZ L.d.o.o. i P. b. Z. d.d. od dana

29.5.2006., Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između P. b. Z. d.d. i
H. g. od dana 28.12.1984., Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između
Republike Hrvatske i INA-I. n. d.d. od dana 19.3.1998., Ugovora o kupoprodaji
sklopljenog između Republike Hrvatske i Z. b. d.d. od dana 2.12.2002.,
zapisnika o preuzimanju poslovnog prostora u Z., K. između Republike
Hrvatske i Z. b. d.d., zapisnika o primopredaji nekretnina na lokaciji K.
između Vlade RH i INA d.d., ugovora o ustupanju ugovora od dana 30.6.1998. sklopljen
između INA d.d. i Republike Hrvatske kojim je RH preuzela obveze INE d.d. po Ugovoru o
upravljanju s ovdje tužiteljem od 1997. (list 35-55 spisa), Međuvlasnički ugovor iz prosinca

4 Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

2011., sa privitkom- popisom vlasnika posebnih dijelova, podacima o površini posebnih
dijelova i popisom vlasnika parkirnih mjesta u garažama (list 56-78 spisa), Izvadak iz
zapisnika sa sjednica Savjeta suvlasnika P. k. K. održanih 10.11.2016.,

28.11.2014. i 11.12.2014. (list 79 – 80 spisa), Ugovor o upravljanju P. k.
K. iz prosinca 2011 (list 81 -108 spisa) i sudsku praksu.

Rješenjem poslovni broj Povrv-5938/18-10 je temeljem čl. 186 g ZPP-a određen zastoj
postupka na rok od 30 dana, no kako stranke nisu riješile spor mirnim putem to je rješenjem
poslovni broj Povrv-5938/18-14 od dana 15.11.2019. postupak u ovoj pravnoj stvari
nastavljen.

Tužitelj je u nastavku podneskom od 13.1.2020. postupka konačno specificirao
tužbeni zahtjev. Predlaže da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o
ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar poslovni broj Ovrv-342/18 od 8.8.2012. kojim je
naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.928,00 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću
od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu ovršnog troška, sve kako je
opisano u točci I izreke ove presude. Od tuženika potražuje isplatu zajedničke pričuve za
poslovni prostor u suvlasništvu tuženika u P. k. K. oznake L-…
površine 35 m2 i 3 garažna mjesta. Pojašnjava da za razdoblje od srpnja 2017. do siječnja

2018. od tuženika potražuje ukupni iznos pričuve za poslovni prostor i garažna mjesta od

1.265,00 kn mjesečno, a za razdoblje od siječnja 2018. do srpnja 2018. iznos pričuve za ½
dijela poslovnog prostora i 2 garažna mjesta, unatoč činjenici što bi imao pravo tražiti
plaćanje pričuve za cijeli prostor i 3 garažna mjesta. U računima koji prileže rješenju o ovrsi
je za razdoblje od srpnja 2017. do siječnja 2018. navedeno da površina prostora iznosi 35 m2,
a za razdoblje od siječnja 2018. do srpnja 2018. da je predmet računa pričuva za 172 dijela
poslovnog prostora u površini od 17 m2. Navedeno obrazlaže pozivajući se na čl. 70 st. 1 ZV-
a prema kojem suvlasnici određenog posebnog dijela nekretnine sva prava i dužnosti u svezi
vlasništva tog posebnog dijela nekretnine mogu izvršavati samo solidarno pa se u odnosu
prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzima da su jedna osoba, kako
glede upravljanja tako i svih prava i obveza iz ZV-a. Suvlasnici prostora odgovaraju
solidarno za obvezu plaćanja doprinosa sredstava zajedničke pričuve, a sukladno čl. 43 st. 1
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,41/08 i 125/11, u nastavku ZOO-a)
svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može
zahtijevati njeno ispunjenje od koga hoće.

Tuženik je u nastavku postupka cijelosti ostao kod svih ranijih navoda te posebno kod
istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Ističe da ga ne obvezuju Međuvlasnički
ugovor za P. k. K. od 21.12.2011. i Ugovor o upravljanju P.
k. K. od 21.12.2011. zaključen s tužiteljem kao upraviteljem na koje se poziva
tužitelj kao pravni temelj svoje aktivne legitimacije jer ih nije potpisao niti ih je potpisala
većina suvlasnika S. t. p. k. K. čiji udjeli čine više od
polovice svih posebnih dijelova nekretnine S.-t.-p. k.
K. Iz dostavljenog Međuvlasničkog ugovora za P. k. K. od

21.12.2011. i Ugovora o upravljanju P. k. K. od 21.12.2011. vidljivo
je da je isti potpisalo 6 od ukupno preko 600 suvlasnika. Posebno naglašava da niti pravno niti
činjenično ne postoji P. k. K. kao zasebna cjelina već da isključivo
egzistira S. t. p. k. K. Naime, od izgradnje S.-
t.-p. k. K. 1978. pa sve do 1997. predmetna nekretnina je
funkcionirala kao jedinstvena cjelina nakon čega je 1997. nekoliko manjinskih suvlasnika
S.-t.-p. k. K. u dogovoru s tužiteljem proglasila
P. k. K.kao nekakvu zasebnu cjelinu te bez dovoljnog broja potpisa većine
suvlasnika S.-t.-p. k. K. imenovala tužitelja

5 Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

upraviteljem istog tvrdeći da oni čine većinu suvlasnika tzv. samoprozvanog P.
k. K., sve u cijelu nametanja ostalim suvlasnicima preko 15 puta veće pričuve
od minimalno propisane (prije 25 kn po m2, sada 19 kn po m2). Okolnost da manjinski
suvlasnici u dogovoru s tužiteljem temeljem nezakonitog i proizvoljnog samoproglašenja
fiktivnog P. k. K. od ostalih suvlasnika manje ili više uspješno već
preko 20 godina ubiru preko 15 puta veću pričuvu od minimalno propisane ne znači da je
zbog proteka vremena to postalo zakonito. Da S.-t.-p. k.
K. predstavlja jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu proizlazi iz pravomoćne građevinske
dozvole Sekretarijata za građevinarstvo komunalne i stambene poslove Grada Zagreba, broj:
UP/I-05/1-2352/3-1978 od 24.7.1978. za izgradnju S. t. p.
k. “K.” i Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i
procjenu nekretnina, dipl. ing. građ. E. G. iz Z., iz kolovoza 2013.
Navedeno je ujedno potvrđeno i najnovijim vještačenjem provedenim u parničnom postupku
koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1038/18, na okolnost
postojanja jednog jedinstvenog, cjelovitog i povezanog građevinskog kompleksa, S.
t. p. k. K., odnosno nepostojanja P. k. K.
kao neke zasebne cjeline, u kojem je građevinski vještak dipl. ing. Z. O. utvrdio
postojanje jedinstvenog cjelovitog i povezanog građevinskog kompleksa, S.
t. p. k. K.. S obzirom da ne postoji P. k. K.
kao zasebna cjelina, Međuvlasnički ugovor za P. k. K. iz prosinca 2011.
nije potpisan po većini suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti
svih posebnih dijelova nekretnine S. t. p. k. K., to
sukladno čl. 375. st. 3. ZV odluke koje proizlaze iz tog međuvlasničkog ugovora ne obvezuju
suvlasnike koji taj ugovor nisu potpisali. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti.

Kao dokaz svojih navoda prilaže pravomoćnu građevinsku dozvolu od 24.7.1978. za
izgradnju S. t. p. k. K. (list 142-147 spisa), nalaz i
mišljenje sudskog vještaka E. G. iz kolovoza 2013. kojim se potvrđuje da je
predmetna nekretnina jedna jedinstvena građevina-stambeno trgovačko poslovni kompleks
K. (list 148 -186 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z. O. iz lipnja

2020. (list 225-245 spisa), očitovanje vještaka Z. O. iz listopada 2020. kojim
dodatno pojašnjava svoj nalaz i mišljenje iz lipnja 2020. (list 258-266 spisa).

Tužitelj opisane navode drži neosnovanim u cijelosti. Ističe da su stambene jedinice u
potpunosti fizički odvojene od P. k. K. te da poslovni dio građevinskog
objekta nema ništa zajedničko sa stambenim jedinicama izgrađenim na K. već svaki dio
ima zasebnu infrastrukturu. Tako su u zajedničkim dijelovima P. k. K.
izgrađene zajednička plinska kotlovnica, trafostanice i druge zajedničke instalacije, oprema i
uređaji (šprinkler instalacije, hidrantska mreža, instalacije vodovoda i odvodnje i dr. ) koje
koriste isključivo poslovni prostori u P. k. K. Kako stambene jedinice
nemaju razloga niti interesa da imaju zajedničkog upravitelja i zajednički račun pričuve s
P. k. K. to su vlasnici poslovnih prostora u svibnju 1997. formirali
svoju suvlasničku zajednicu koju su nazvali P. k. K. te su izabrali
upravitelja P. k. K.-ovdje tužitelja. Izričito se protivi da se u ovom
postupku koriste nalazi i mišljenja vještaka koji nisu imenovani od strane ovog suda već su
angažirani od strane tuženika pa su i nalaze sačinili sukladno uputama tuženika ili u drugom
sudskom postupku u kojem tuženik uopće nije stranka.

Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed
pobrojane dostavljene dokumentacije tužitelja i tuženika. Budući se tužitelj izričito protivi
korištenju dokaza koji nisu izvedeni tijekom ovog parničnog postupka, to sud neće uzimati u
obzir dostavljene nalaze i mišljenja sudskih vještaka E. G. i Z. O.

6 Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

jer je tuženik, temeljem čl.219. st. 1 ZPP-a u ovom postupku bio dužan predložiti dokaze
kojima pobija navode i dokaze protivnika, što nije učinio, a ne radi se o činjenicama koje ne
treba dokazivati niti o općepoznatim činjenicama (čl. 221 ZPP-a). Cijeneći provedene dokaze
temeljem čl. 8 ZPP-a sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

Nije sporno da je tuženik izvanknjižni suvlasnik poslovnog prostora oznake L-…
površine 35 m2 u P. k. K. i tri garažna mjesta. Suvlasništvo je stekao
temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7008/2002 od

20.12.2002. Primjenom čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne
novine br. 91/96, 68798, 137/99,22/00,73/00, 129/00, 114/01,79/06,141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12, 152/14, u nastavku ZV-a) suvlasnici nekog posebnog dijela prema ostalim
suvlasnicima iste nekretnine, ovdje tužitelju, kao i prema ostalim stanarima zgrade
predstavljaju jednu osobu i njihove dužnosti u vezi sa svojim suvlasničkim dijelom izvršavaju
solidarno što bi značilo da je tužitelj ovlašten cijeli iznos tražbine potraživati od tuženika ili
od drugog suvlasnika ili od njih oboje. Nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju od srpnja

2017. do zaključno lipnja 2018. nije plaćao račune za zajedničku pričuvu radi čega je tužitelj
kao upravitelj dana 6.8.2018. javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga tvrtke T. s. d.o.o. Čitanjem
Međuvlasničkog ugovora iz prosinca 2011. utvrđeno je da se isti odnosi na uređenje
uzajamnih odnosa suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine na adresi
K. za koju utvrđuju naziv Po. k. K. u Z. Međuvlasnički
ugovor su sklopili su suvlasnici poslovnih prostora čiji suvlasnički dijelovi čine 60,52%
korisne površine predmetne nekretnine. U čl. 375. st. 1. ZV je propisano da se uzajamni
odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju Ugovorom koji
mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a odredbom stavka 3.
navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju
sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice
vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Stoga je predmetni Međuvlasnički ugovor
zakonito sklopljen i valjan, a odluke koje iz njega proizlaze obvezuju sve sadašnje i buduće
suvlasnike neovisno o tome jesu li ga i oni potpisali. U članku 23 Međuvlasničkog ugovora
suvlasnici su izrazili suglasnost da svojom suvlasničkom nekretninom upravljaju preko
zajedničkog tijela kojeg nazivaju Savjet suvlasnika P. k. K., dok su st. 3
istog članka određene ovlasti Savjeta. Prema čl. 10 Međuvlasničkog ugovora upravljanje
P. k. će se povjeriti izabranom upravitelju, za provedbu natječaja za izbor
upravitelja se ovlašćuje Savjet suvlasnika koji će utvrditi uvjete za izbor upravitelja te će
nakon zaključenja natječaja izvršiti izbor upravitelja (čl. 11). Dana 21.12.2011. Savjet
suvlasnika P. k. K. zastupan po predsjedniku Savjeta T.
B. u ime suvlasnika p. k. K. je sa društvom T. s. d.o.o.
zaključio Ugovor o upravljanju p. k. K. koji je na snazi od 1.1.2012.
Člankom 23. stavak 3. točka 2. Međuvlasničkog ugovora određeno da Savjet
suvlasnika donosi odluku o iznosu sredstava zajedničke pričuve koju svaki suvlasnik uplaćuje
na otvoreni račun zajedničke pričuve. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti pričuvu za
poslovni prostor oznake L-… površine 35 m2 i tri garažna mjesta u P. k.
K. i to u visini koju odredi Savjet suvlasnika. Uvidom u izvadak iz zapisnika sa sjednice
Savjeta suvlasnika održane 10.11.2016. kojoj su prisustvovali suvlasnici čiji suvlasnički
dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine P.
k. K. utvrđeno je da će se za obračun zajedničke pričuve u 2017. primjenjivati
prethodna odluka od 11.12.2014. po kojoj je pričuva u P. k. K. za
poslovni prostor 19,00 kn/ m2, a pričuva za parkirno mjesto u skupnoj garaži 200,00 kn po
parkirnom mjestu mjesečno. Uvidom u izvadak iz zapisnika sa sjednice Savjeta suvlasnika
održane 28.11.2014. i 11.12.2014. utvrđeno je da visina pričuve u P. k.

7 Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

K. za poslovni prostor 19,00 kn/ m2, a pričuva za parkirno mjesto u skupnoj garaži 200,00 kn po parkirnom mjestu mjesečno.

Slijedom svega navedenoga i temeljem uvida u priložene račune, tuženik je dužan platiti za: - kolovoz 2017. iznos od 1.265,00 kn

- rujan 2017. iznos od 1.265,00 kn

- listopad 2017. iznos od 1.265,00 kn - studeni 2017. iznos od 1.265,00 kn

- prosinac 2017. iznos od 1.265,00 kn - siječanj 2018. iznos od 1.265,00 kn

- veljača 2018. iznos od 723,00 kn - ožujak 2018. iznos od 723,00 kn - travanj 2018. iznos od 723,00 kn - svibanj 2018. iznos od 723,00 kn - lipanj 2018. iznos od 723,00 kn

- srpanj 2018. iznos od 723,00 kn,

odnosno ukupan iznos od 11.928,00 kn pa je stoga sud temeljem čl. 451. ZPP-a održao na
snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar poslovni broj
Ovrv-342/18 u dijelu u kojem je naloženo platiti tuženiku taj iznos sa zajedno sa zateznim
kamatama na mjesečne iznose pričuve tekućim od datuma kako su dospijevali, a kojem
dospijeću tuženik ne prigovara te ista proizlazi iz predočenih računa. Odluka o visini stope
zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije ovlašten pokretati sudske postupke u
svoje ime valja istaknuti da je čl. 93. stavak 1. i 2. ZV propisano da upravitelj upravlja
nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika te da je u upravljanju
nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom, dok je
člankom 378. ZVDSP-a propisano da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun
suvlasnika, raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u svezi s
upravljanjem nekretninom. Iz navedenog proizlazi da je upravitelj ovlašten ex lege pokretati
sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate pričuve kao zajedničke
imovine svih suvlasnika od onih suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (Ustavni sud Republike
Hrvatske broj U-III-1656/2004 i U-III-3695/10) pa istaknuti prigovor nedostatka aktivne
legitimaciji tužitelja nije osnovan.

Sud nije posebno cijenio navode tuženika da P. k. K. ne predstavlja
samostalnu cjelinu već da je dio jednog jedinstvenog, cjelovitog i povezanog građevinskog
kompleksa- S. t. p. k. K. te da Ugovor o upravljanju
P. k. K. od 21.12.2011. zaključen s tužiteljem kao upraviteljem nije
potpisala većina suvlasnika S. t. p. k. K. čiji udjeli čine
više od polovice svih posebnih dijelova nekretnine S.-t.-p. k.
K., budući se tužitelj usprotivio korištenju nalaza i mišljenja građevinskih vještaka
kojima tuženik potkrjepljuje svoje navode, a koji dokazi nisu izvedeni tijekom ovog
parničnog postupka.

Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika tužitelju pripada pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka i to
javnobilježničku nagradu u iznosu od 330,00 kn uvećano za 25% PDV-a, odnosno ukupno
412,50 kn dok drugi troškovi nisu dokazani (trošak poštarine) ili nisu nastali (predvidivi
troškovi). Priznati troškovi parničnog postupka odnose se na sastav podneska od 28.12.2018.
u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1), podnesaka od 24.4.2019., 2.10.2019., 13.1.2020.,

10.3.2020., 25.9.20120., 12.11.2020. u iznosu od po 25 bodova za svaki (Tbr. 8.t.3),
zastupanja na ročištima 4.3.2019. i 26.11.2020. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr.

8 Poslovni broj: 79 Povrv-2/20-27

9.t.1), ročišta 14.9.2020. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.t.5), dok je o trošku pristupa na ročište

26.9.2019. već odlučeno. Nije priznat zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude jer
isti nije nužan budući se presuda istog dana objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, o čemu su
stranke uredno obaviještene na ročištu 26.11.2020. Uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn i
25% PDV-a od 1.187,50 kn, priznati parnični trošak iznosi 5.937,50 kn. Navedenom treba
dodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn pa ukupno priznati troškovi
tužitelja (ovršnog i parničnog postupka) iznose 6.750,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama tekućim od 13.1.2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena,
propisanoj čl. 29.st.2 ZOO-a, u roku od 15 dana.

U Zagrebu 13. siječnja 2021.

Sutkinja Ivana Markotić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od
15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano u četiri (4) istovjetna primjerka, a
o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.