- 1 -

                                  Broj: Jž-408/2020

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.R., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 2.  Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 16. Pp J-3738/2019-12 od 30. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I               Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

II               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okrivljeni A.R. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni A.R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, uz primjenu članka 37. PZ-a, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

Istom presudom je odlučeno da je okrivljenik dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti paušalni iznos od 200,00 kuna.

Protiv te presude okrivljeni A.R. je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni, ponavljajući razlog svog telefonskog, zakašnjelog javljanja u policijsku postaju radi izvršavanja obveze prema izrečenoj zaštitnoj mjeri, ističući da je iskoristio zakonsku mogućnost javljanja telefonom zbog opravdane spriječenosti, odnosno, brige za bolesnog oca. U žalbi navodi da je do tada redovito i uredno postupao po zaštitnoj mjeri, a da je konkretne prigode bio spriječen zbog naprijed navedenog pa predlaže da se sve navedeno uzme u obzir, kao i njegove loše materijalne prilike.

Žalba je neosnovana.

Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a i utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena povreda na koju žalitelj ukazuje.

Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

Osim navedenog, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeno djelo prekršaja ublažio novčanu kaznu na iznos od 3.000,00 kuna, temeljem odredbe čl. 37. toč. 3. PZ-a, a za koji prekršaj iz čl. 39.a st. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 25.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do 60 dana zatvora, budući da je cijenio između ostaloga, i okolnosti koje žalitelj ponavlja u žalbi, iz čega je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, na koje se isti poziva u svojoj žalbi. Ovaj sud je mišljenja da se upravo izrečenom ublaženom novčanom kaznom postiže svrha kažnjavanja, kao što je to osnovano utvrdio i prvostupanjski sud.

Stoga, žalbeni navodi okrivljenika koji se odnose na odluku o kazni, po ocjeni ovog suda nisu takve težine da bi predstavljali dodatne olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje još blaže kazne od izrečene. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u navedenom roku.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u minimalnom iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

              Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2021.

Zapisničarka:                                                                                            Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.