Poslovni broj: 4 Povrv-254/2020-36

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o. P., V. N. bb, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnica u O. društvu K., H. i V. j.t.d. V. protiv tuženika M. H. d.o.o. O., Z. polje 34, OIB …, koje zastupa punomoćnik Ž. Z., odvjetnik u O., radi isplate iznosa od 250.000,00 kn nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 15. prosinca 2020. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja V. B., odvjetnik u O. i punomoćnika tuženika, te objavljene presude 13. siječnja 2021.,

             

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika D. D. iz O. broj Ovrv-2233/17 od 22. prosinca 2017. po kojem je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 100.000,00 kn (sto tisuća) sa zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od:

 

        50.000,00 kn teče od 16.11.2017.

        50.000,00 kn teče od 16.12.2017.

 

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, kao i nastali 2.981,00 kn (dvijetisuće devetstoosamdeset jedna kuna) i predvidivi trošak ovršnog postupka u 975,00 kn (devetsto sedamdeset pet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 3 postotna poena, te se tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

             

              "Nalaže se tuženiku M. H. d.o.o. O., Z. polje 34, OIB … da tužitelju  F. d.o.o. P.,  OIB … isplati iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

 

        50.000,00 kn teku od 16.01.2018.

        50.000,00 kn teku od 16.02.2018.

        50.000,00 kn teku od 16.03.2018.

 

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena u roku od 8 dana."

 

              3. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od  23.925,00 kn (dvadesettri tisuće devetstodvadeset pet kuna) u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

             

             

              Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu kod javnog bilježnika D. D. iz O. ishodio rješenje o ovrsi broj Ovrv-2233/17 od 22. prosinca 2017. po kojem mu je tuženik dužan platiti iznos od 100.000,00 kn s pripadajućom kamatom i troškom postupka.

 

              Tuženik se kao ovršenik prigovorom od 4. siječnja 2018. protivio rješenju o ovrsi u cijelosti navodeći da je 31. kolovoza 2017. sklopljen Ugovor o ustupu potraživanja – cesija između ovršenika, ovrhovoditelja i trgovačkog društva L. d.o.o. Navodi da je 9. listopada 2017. nad L. d.o.o. otvoren predstečajni postupak. Zbog toga vrijedi zabrana obračunskog plaćanja sukladno članku 14. stav 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10 i 112/12). Kako se ustup potraživanja smatra obračunskim plaćanjem, a budući je subjekt u blokadi ne smije se provesti niti prilikom podnošenja prijedloga za otvaranjem postupka predstečajne nagodbe, a osobito nakon otvorenog postupka. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o cesiji radi naplate te ista ne daje ovrhovoditelju nikakvo razlučno pravo, te se isti može namiriti isključivo u predstečajnom postupku, jer na bilo koji drugi način ovrhovoditelj bi bio u povoljnijem položaju u odnosu na ostale vjerovnike. U cesiji je navedeno da cedent odgovara za postojanje ustupljenog potraživanja, te ostaje u obvezi prema ovrhovoditelju ukoliko ovršenik ne izmiri svoju obvezu. Poziva se na odredbe članka 29. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17, dalje SZ-a) prema kojem od podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnog postupka do donošenja rješenja dužnik može obavljati samo plaćanja nužna za redovito poslovanje. Kako su plaćanja nužna za redovito poslovanje taksativno navedena, a ovrhovoditeljevo potraživanje nije nužno  isti nema pravo potraživati navedeno potraživanje niti od ovršenika, jer bi se na opisani način oštetili ostali vjerovnici. U cesiji se radi o budućim potraživanjima koja nisu dospjela, a dospijevaju nakon otvorene predstečajne nagodbe, a ista su buduća i neizvjesna, jer ovise o isporuci i količini mlijeka koja će se u budućnosti odvijati i koja nisu unaprijed dogovorena. Navodi da je ovrhovoditelj prijavio svoje potraživanje u predstečajnu nagodbu, te mu je isto u cijelosti priznato, a namirit će se sukladno predstečajnoj nagodbi, te bi se na ovaj način ovrhovoditelj dva puta namirio.

 

Rješenjem ovoga suda Povrv-62/18 od 24. siječnja 2018. naprijed citirano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te se ukidaju provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

Tužitelj je podneskom od 19. ožujka 2018.proširio tužbeni zahtjev, te predložio donošenje presude kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od po 50.000,00 kn od dospjelosti do isplate.

 

Tuženik se protivio preinaci tj. povećanju tužbenog zahtjeva, a sud je isti dozvolio, jer je dostavljen do zaključenja  prethodnog postupka, te jer je to svrsishodno za rješenje odnosa između stranaka u skladu s odredbom članka 190. stav 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) .

 

Tuženik je podneskom od 11. prosinca 2020. predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 88. stav 4. ZOO-a, jer je tuženik svoju obvezu ispunio prema ustupitelju L. d.o.o.

 

U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su:  izvod otvorenih stavki na dan 8. prosinca 2017., rješenje ovoga suda St-1430/17 od 9. listopada 2017. i od 12. siječnja 2018., prijava tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku od 24. listopada 2017., očitovanje povjerenika o prijavljenim tražbinama u predstečajnom postupku od 6. studenoga 2017., podnesak predstečajnog povjerenika  L. d.o.o., Ugovor o ustupu u potraživanja – cesiji od 31. kolovoza 2017., saslušan je svjedok D. A., provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. V. iz O. od 4. studenoga 2020.

 

Između stranka nije sporno da je dana 31. kolovoza 2017. zaključen Ugovor o ustupu  potraživanja – cesiji između M. H. d.o.o. kao cesusa, L. d.o.o. kao cedenta i F. d.o.o. kao cesionara na iznos od 500.000,00  kn.

 

Tijekom postupka nije sporno da je nad trgovačkim društvom LANDIA d.o.o. kod ovoga suda rješenjem St-1430/17 od 9. listopada 2017. otvoren predstečajni postupak u kojem je tužitelj FANON d.o.o. prijavio tražbinu koja mu je priznata u prijavljenom iznosu od 1.965.549,90 kn.

 

Tijekom postupka između stranaka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja iz Ugovora o cesiji od 31. kolovoza 2017., jer tuženik tvrdi da je potraživanje iz Ugovora o cesiji platio L. d.o.o., jer tuženik ističe da će se tužitelj dva puta naplatiti, te da je cesija pobojna, jer je zaključena mjesec dana prije pokretanja predstečajnog postupka nad L. d.o.o., te bi se remetilo ujednačeno namirenje vjerovnika, odnosno da je cesija ništetna, jer je suprotna odredbama Stečajnog zakona odnosno moralu društva. 

 

Iz iskaza svjedoka D. A., kojemu sud vjeruje, jer je u skladu s drugim provedenim dokazima, te rješenjem ovoga suda St-1430/17 od 9. listopada 2017. je vidljivo da je trgovačko društvo L. d.o.o. na dan 26. rujna 2017. imala evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 15 dana, te sud zaključuje da je u vrijeme zaključenja Ugovora o cesiji na dan 31. kolovoza 2017. trgovačko društvo L. d.o.o. bilo likvidno odnosno nije bilo u blokadi.

 

Prema odredbi članka 5. Ugovora o cesiji od 31. kolovoza 2017. cedent odgovara cesionaru za postojanje ustupljenog potraživanja, te ostaje u obvezi prema cesionaru ukoliko cesus eventualno ne izmiri svoju obvezu. Naprijed navedena odredba Ugovora upućuje na zaključak da su stranke zaključile Ugovor o cesiji radi ispunjenja u skladu s odredbom članka 88. stav 2. ZOO-a, te trgovačko društvo L. d.o.o. odgovara tužitelju za obvezu u iznosu iz ugovora o ustupu potraživanja dok istu tuženik ne plati tužitelju. Zbog naprijed navedenog sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da će se tužitelj prijavom tražbine u predstečajnom postupku L. d.o.o. duplo naplatiti.

 

Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima pravna radnja se može pobijati u skladu s odredbom članka 66. ZOO-a i to tužbom i prigovorom u skladu s odredbom članka 69. stav 1. ZOO-a, a tužba za pobijanje se podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom i u čiju korist je poduzeta pravna radnja koja se pobija. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je takva tužba podnesena, sud je prigovor tuženika o pobojnosti Ugovora o ustupu potraživanja ocijenio neosnovanim.

 

U postupku predstečajne nagodbe vjerovnici prihvaćaju plan restrukturiranja u skladu s odredbom članka 61. SZ-a, te se može prihvatiti i isplata umanjenja utvrđenih tražbina prema odredbi članka 73. SZ-a. Zbog naprijed navedenog sud je ocijenio neosnovanim pozivanje tuženika da bi se postupanjem po Ugovoru o cesiji remetilo pravo na ujednačeno namirenje vjerovnika, jer se u predstečajnom postupku vjerovnici ne namiruju po isplatnim redovima kao u stečajnom postupku, nego prema Planu restrukturiranja.

 

Prema odredbi članka 322. stav 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Sud je mišljenja da tuženik pogrešno zaključuje kako predstečajni postupak nad trgovačkim društvom L. d.o.o. ne utječe na Ugovor o cesiji, jer nije naveden u odredbi članka 66. SZ-a, jer su u istome članku navedene tražbine pojedinih vjerovnika na čija prava prema dužniku u predstečajnom postupku ne utječu, a ne odnosi se na pravne radnje. Zbog toga je pozivanje tuženika da je Ugovor o cesiji zaključen protivno odredbama Stečajnog zakona ništetan neosnovano, a niti je Ugovor protivan moralu društva iz razloga na koje se poziva tuženik.

 

 

Sud je mišljenja da je pozivanje tuženika na odredbu članka 14. stavak 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prema kojem poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako ima blokadu računa, jer prema odredbi članka 30. istog Zakona poslovni subjekt čini prekršaj i kažnjava se novčanom kaznom ako obavi obračunsko plaćanje u uvjetima blokade.

 

Na okolnosti koliko je L. d.o.o. isporučila tuženiku mlijeka u količini i cijeni, te da li je tuženik platio u razdoblju od 1. rujna 2017. do 1. rujna 2018. provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. V. iz O. od 4. studenoga 2020.

 

Nalazu vještaka stranke nisu prigovarale, a sud ga ocjenjuje stručnim.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je trgovačko društvo L. d.o.o. trgovačkom društvu M. H. d.o.o. u razdoblju od 1. rujna 2017. do 1. rujna 2018. isporučila 2 140 501 l mlijeka u vrijednosti od 5.812.600,20 kn, a koji iznos je M. H. d.o.o. platio.

 

Prema odredbi članka 88. stav 4. ZOO-a u slučaju ustupa radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju čak i kada je obaviješten o ustupanju.

 

Imajući u vidu da je između stranaka zaključen Ugovor o cesiji radi ispunjenja sukladno odredbi članka 88. stav 2. ZOO-a, te da po stavku 4. istog članka dužnik može svoju obvezu ispuniti i prema ustupitelju, a iz nalaza vještaka je vidljivo da je M. H. d.d. trgovačkom društvu L. d.o.o. u cijelosti isplatio isporučeno mlijeko u spornom razdoblju, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci. 

 

Budući je parničnom postupku prethodila ovrha po javnom bilježniku, rješenje o ovrsi javnog bilježnika je stavljeno izvan snage to je u skladu s odredbom članka 451. stavak 3.   Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. ZPP-a, te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 23.950,00 kn, koji se odnosi na sastav prigovora po Tbr. 11. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 1.000,00 kn, pristup na 4 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 2.500,00 kn, sastav jednog podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od 2.500,00 kn, sastav žalbe po Tbr. 10. stav 1. OT u iznosu od 3.125,00 kn, trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn i sudska pristojba na žalbu 5.800,00 kn po Tbr. 3. stav 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP).

 

 

Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.850,00 kn, jer pristojbu na presudu plaća tužitelja prema odredbi članka 3. stav 2. ZSP-a.

 

             

Osijek, 13. siječnja 2021.            

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od  8 dana od dana objave.