1                       Poslovni broj: 1 UsI-1046/2020-13

 

 

 

 

 

 

                                      Poslovni  broj: 1 UsI-1046/2020-13

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Š. H. iz P., …, kojeg zastupa opunomoćenica N. G. B., odvjetnica u P., …, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 13. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/753, URBROJ: 443-02-02-19/7-20-1 od 23. srpnja 2020.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

 

             

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/753, URBROJ: 443-02-02-19/7-20-1 od 23. srpnja 2020. naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni drvenu nosivu konstrukciju od greda za postavljanje ispuna - stijena, visine prizemlja, tlocrtnih dimenzija 15,0 m x 3,60 m + 2,0 m x 2,10 m, sve visine Vv = 2,70 m, povezana s kosim drvenim nosačima i krovnim gredama te zatrpavanje iskopa s deponiranim materijalom iz iskopa, dimenzija 3,50 m x 2,0 m, dubine 1,0 m, sve izgrađeno na k.č. … k.o. V., lokacija D., naselje V., O. L., bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja, na tlu oznake „oranica“. Postavljanjem službenog znaka obustavljena je daljnja gradnja, a tužitelj je upozoren na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

 

              Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu, navodi u bitnome da je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno da se radi o građevini u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj  153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG). U svezi s time pojašnjava da se ne radi o zidanom objektu, već o montažno-drvenoj konstrukciji koja je privremenog karaktera te da je iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 23. lipnja 2020. jasno vidljivo da drvena konstrukcija niti jednim svojim dijelom nije pričvršćena o tlo i da se stoga radi o objektu koji je privremenog karaktera i kojemu je namjena da služi samo za privremeno odlaganje alata i materijala koji će biti potreban za sadanju na predmetnoj nekretnini. Obzirom na privremeni karakter, smatra kako nema osnova da se navedena konstrukcija uklanja, a niti je tuženik obrazložio na koji način bi ista bila povezana s tlom u smislu navedene odredbe ZG. Dodaje da niti iskop koji je izveden nije trajnog karaktera već privremenog te da su stoga nejasni i paušalni zaključci i navodi o uklanjanju istoga. Nadalje, tužitelj ističe kako nije uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, već da je kao vlasnik uknjižena treća osoba R. U., a što da je razvidno iz vlasničkog lista za predmetnu nekretninu. Stoga ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije u upravnom postupku te tvrdi da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a što osporavano rješenje čini nezakonitim. Tužitelj još ističe kako mu je tuženik u provedenom postupku uskratio pravo na očitovanje i iznošenje činjenica obzirom da ga nije obavijestio o danu i vremenu provođenja očevida (jer nikada nije zaprimo poziv niti bilo kakvu drugu obavijest o očevidu) te da se jasno vidi da zapisnik o inspekcijskom pregledu nije potpisan od strane tužitelja. Slijedom toga tužitelj smatra da su u upravnom postupku povrijeđena pravila postupka i to pravo stranke na izjašnjavanje, način provođenja ispitnog postupka, načelo materijalne istine, načelo samostalne i slobodne ocjene dokaza, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te načelo zakonitosti koje da se posebno očituje u tome što da izreka osporavanoga rješenja nije jasno određena, a da ona mora biti takva i da ne smije ostavljati dvojbe u svezi činjeničnog stanja u predmetu od tolikog utjecaja na materijalno stanje stranke kao što je postupak uklanjanja građevine. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio i naknadu troška ovoga spora.

 

Tužitelj je u okviru tužbe predložio da Sud odredi odgodni učinak tužbe, a taj prijedlog je odbijen ovosudnim rješenjem poslovni broj 1 UsI-1046/2020-4 od 2. listopada 2020. iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja s time da je dodatno naveo kako su neosnovani navodi tužitelja kojima osporava pasivnu legitimaciju kao i navodi tužitelja da mu nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima bitnim za zakonito rješavanje predmetne upravne stvari budući da je iz službene bilješke postupajućeg inspektora od 29. lipnja 2020. vidljivo da se je tužitelj javio telefonom i da je izjavio da je on vlasnik i investitor na predmetnoj čestici, a nakon što je ranijoj vlasnici R. U. dostavljen zapisnik o očevidu. Stoga smatra da je tužitelj imao uvid u zapisnik o očevidu pa da je stoga imao i mogućnost opovrgnuti nalaz inspektora. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              U tijeku spora održana je rasprava dana 12. siječnja 2020. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

             

U sporu nije sporno da se predmetna čestica nalazi izvan građevinskog područja naselja V., O. L., na tlu oznake „oranica“, te da tužitelj za gradnju na toj čestici ne posjeduje nikakav akt.

 

Međutim, sporno je, da li je za gradnju zatečenu prilikom inspekcijskog nadzora na toj čestici bilo potrebno prethodno ishoditi akt za gradnju, zatim je sporno da li se je moglo donijeti osporavano rješenje u odnosu na tužitelja i da li su u upravnom inspekcijskom postupku povrijeđena pravila upravnog postupka.

 

              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

Čl. 3. st. 1. t. 11. ZG propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

 

Čl. 106. st. 1. ZG propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim  Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U st. 2. istog članka propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

 

Čl. 103. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, dalje: ZDI) propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.

 

Čl. 106. st. 1. ZDI propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom.

 

Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je dana 23. lipnja 2020. proveden inspekcijski pregled gradnje na k.č. … k.o. V. i da je o tom inspekcijskom pregledu sačinjen zapisnik i fotografije s lica mjesta.

 

Iz navedenog zapisnika i fotografija vidljivo je da se na predmetnoj čestici izvode radovi koji su opisani u izreci osporavanog rješenja odnosno da je izvedena drvena nosiva konstrukcija od greda za postavljanje ispuna - stijena koja je povezana s kosim drvenim nosačima i drvenim krovnim gredama te da je do te konstrukcije izveden iskop. Tužitelj u konačnici svojim navodima ne osporava da su izvedeni ovi radovi, jedino tvrdi da se radi o radovima privremenog karaktera za čiju gradnju nije potreban nikakav akt.

 

Nadalje, iz vlasničkog lista za predmetnu česticu razvidno je da je vlasnica te čestice R. U..

 

Nadalje, iz spisa upravnog postupka slijedi da je viša građevinska inspektorica uputila poziv R. U. da se očituje na navedeni zapisnik o inspekcijskom pregledu te da se je nakon toga telefonskim putem javio tužitelj i da je naveo da je on vlasnik i investitor predmetne gradnje (o čemu je sastavljena službena bilješka inspektora od 29. lipnja 2020.) radi čega je potom njemu upućen poziv da se očituje na navedeni zapisnik o inspekcijskom pregledu. Nadalje slijedi da je tužitelj na navedeni poziv dostavio svoje očitovanje koje je zaprimljeno kod tuženika dana 1. srpnja 2020., a u tom očitovanju je sam tužitelj izjavio da je on započeo gradnju drveno-montažnog objekta od 40 m2 na k.č. … k.o. V. te da je istina da on nema odobrenje za gradnju tog objekta, ali da se obratio Općini u 11. mjesecu 2019. i da je zatražio prenamjenu zemljišta, ali da još nije dobio odgovor. Također je razvidno da je tužitelj uz navedeni podnesak dostavio kopiju kupoprodajnog ugovora iz kojeg je vidljivo da je on kupio predmetnu česticu od R. U.. Također je razvidno da je tužitelj uz navedeni podnesak dostavio i zamolbu koju je uputio Općinskom vijeću O. L. u kojoj navodi da moli da se uzme u razmatranje njegova zamolba koju podnosi radi izgradnje montažno-drvenog objekta veličine 40 m2 kojeg će graditi na k.č. … i k.č. …, obje k.o. V., te je u toj zamolbi naveo da stanuje u stanu od 34 m2 koji je u najmu i da u istome živi njegova supruga, njegova kći, zet, on i unuk te da je stan pretijesan za pet članova, a da mu je otegotno plaćanje najamnine te da se stoga obraća naslovu s namjerom da naslov pokaže razumijevanje i da mu pomogne riješiti taj problem.

 

Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba i navedenih činjenica utvrđenih u ovom sporu slijedi da je upravo tužitelj investitor predmetne gradnje i da je za tu gradnju trebao ishoditi akt za gradnju te da pri tome nisu povrijeđena pravila upravnog postupka.

 

Naime, opisani radovi predstavljaju sklop koji je nastao građenjem, a to sukladno citiranom čl. 3. st. 1. t. 11. ZG predstavlja građevinu, kako je to sve i objasnila viša građevinska inspektorica u obrazloženju osporavanog rješenja. Pored toga radi se o sklopu kojim tužitelj mijenja način korištenja predmetne čestice, obzirom da je njezina namjena poljoprivredna, a tužitelj gradi građevinu za stanovanje. To slijedi iz podneska tužitelja kojeg je dostavio u upravnom postupku dana 1. srpnja 2020. i priloga koje je dostavio uz taj podnesak, posebice zamolbe upućene Općinskom vijeću O. L., iz koje dokumentacije je razvidno da on tim objektom želi riješiti svoje stambeno pitanje. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja da se radi o objektu kojeg bi privremeno koristio za potrebe poljoprivrede, već o stambenom objektu kojim tužitelj mijenja način korištenja predmetne čestice, što je suprotno namjeni te čestice određene prostorno-planskom dokumentacijom. Stoga je tužitelj za gradnju te građevine trebao sukladno citiranom čl. 106. ZG ishoditi građevinsku dozvolu, što tužitelj nesporno nema, a niti ju može ishoditi obzirom da se radi o gradnji stambenog objekta izvan građevinskog područja na kojem području nije moguća gradnja stambenog objekta pa stoga za takav objekt niti nije moguće ishoditi akt za gradnju.

 

U odnosu na navode tužitelja da on nije vlasnik predmetne čestice, navodi se da se prema citiranom čl. 106. st. 1. ZDI inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem ne samo vlasniku građevine, već i investitoru, a tužitelj je sam u svom podnesku od 1. srpnja 2020. potvrdio da je upravo on započeo gradnju predmetne građevine. Time je tužitelj potvrdio da je on investitor predmetne gradnje pa je stoga osporavano rješenje zakonito doneseno u odnosu na njega kao investitora, a ne u odnosu na vlasnicu predmetne parcele R. U., koja je u konačnici tu parcelu i prodala tužitelju, a što je razvidno iz kupoprodajnog ugovora koji očito još nije proveden u zemljišnim knjigama.

 

U odnosu na navode tužitelja da on nije pozvan da sudjeluje inspekcijskom pregledu od 23. lipnja 2020., navodi se da tužitelj niti nije trebao dobiti poseban poziv da sudjeluje inspekcijskom pregledu, jer se ne radi o dokaznoj radnji očevida u smislu čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj  47/09, dalje: ZUP), već o službenoj radnji kojom ovlaštene osobe utvrđuju da li postoji povreda propisa čije izvršenje su ovlašteni nadzirati. Stoga je pravilno postupljeno u upravnom postupku kada je tužitelj, nakon sačinjenog zapisnika o navedenoj službenoj radnji, pozvan da se očituje o činjenicama koje su utvrđene tom službenom radnjom, te je na taj način omogućeno tužitelju da se prije donošenja osporavanoga rješenja očituje sukladno čl. 30. st. 1. ZUP.

 

Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

 

Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 13. siječnja 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a ZUS i čl. 66. st. 5. ZUS).