- 1 -              Rev 2067/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2067/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženika M. V. iz O., D., kojeg zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-274/14 od 9. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Po-87/11 od 7. ožujka 2014., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-274/14 od 9. ožujka 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Po-87/11 od 7. ožujka 2014. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku revizije odlučit će sud u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donijeto od javnog bilježnika V. R. iz O. pod poslovnim brojem Ovrv-301/2010 od 11. siječnja 2011. kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 16.677,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2010. do isplate, kao i troška ovršnog postupka u iznosu od 1.954,00 kn u roku od 15 dana. U točki II. naloženo je tuženiku naknaditi trošak u iznosu od 3.645,00 kn u roku od 15 dana, dok se za više traženo u iznosu od 4.375,00 kn zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Po-87/11 od 7. ožujka 2014.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju ukinuti pobijanu presudu odnosno istu preinačiti. Traži trošak za sastav revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi članka 392. a stavka 2. ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- tužitelj je kao odvjetnik-punomoćnik zastupao tuženika u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Belom Manastiru pod poslovnim brojem P-39/13 (ranije P-361/03, P-504/08, P-297/10); vođenom u pravnoj stvari tužitelja B. D. protiv ovdje tuženika radi isplate, te po protutužbi tuženika-protutužitelja (tuženika iz predmetnog postupka) protiv tužitelja-protutuženika B. D. radi utvrđenja da je kupoprodajna cijena zemljišta snižena te radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina

- tužitelj po računu broj R2-283/12/04/10-MV od 12. travnja 2010. traži da mu tuženik na ime zastupanja u ranije navedenom parničnom postupku isplati ukupno iznos od 16.667,00 kn za radnje zastupanja obavljene od 28. lipnja 2004. do 19. siječnja 2009., a koje se odnose na sastavljanje podnesaka, zastupanje na ročištima te troškove puta na relaciji O.-B. M.-O.

- da je posljednja radnja zastupanja poduzeta 19. siječnja 2009., odnosno 19. listopada 2010., kada je zatražen nastavak postupka

- da je tužitelj otkazao punomoć dakle nalog suglasno odredbi iz članka 766. stavak 1. ZOO prije donošenja presude u tom postupku

- da je ovršni postupak pokrenut 31. prosinca 2010., u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 16.677,00 kn, iako je račun za sve obavljene usluge glasio na iznos od 18.327,00 kn, ali je priznat uplaćen iznos nagrade i troškova za rad odvjetnika u visini od 1.200,00 kn

 

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi nalaze da ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac je dužan nalogoprimcu isplatiti naknadu nakon obavljenog posla. U slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao je obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke ili eventualno otkazom ili opozivom punomoći prije donošenja odluke. Završetkom zastupanja tužitelj kao odvjetnik i kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao.

 

Tuženik u reviziji ističe slijedeće pitanje:

„Kada počinje teći zastara tražbine za obavljene usluge zastupanja po odvjetniku, da li od slijedećeg dana od dana kada je izvršena radnja zastupanja ili od dana izdavanja računa za obavljenu uslugu zastupanja?“

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja revident se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-453/05-2 od 3. svibnja 2007. u kojoj je odluci izraženo pravno shvaćanje da se pitanje početka tijeka zastare ne računa od dana izdavanja računa, nego od dospijeća tražbine. Stoga tražbina nagrade za svaku obavljenu radnju teče od dana kada je takva radnja učinjena s time da tražbina na temelju ugovora o zastupanju zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Stoga rok zastare tužiteljeve tražbine je počeo teći od slijedećeg dana od dana kada je izvršena radnja zastupanja u vezi s kojom je tužitelju pripada pravo na nagradu i naknadu.

 

Drugostupanjska odluka je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iz odluke Rev-453/05-2 od 3. svibnja 2007. Naime, nižestupanjski sudovi su pogrešno označili početak tijeka zastare.

 

Potraživanja koje tužitelj potražuje na temelju obavljenih radnji po punomoći zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, a u smislu odredbe članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO/05).

 

Prema odredbi članka 361. stavka 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije propisano. Zakonom za tražbine koje odvjetnici obračunavaju na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 87/93, 16/94, 11/96) nije propisan neki drugi početak tijeka zastare. Odredbom članka 18. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Prema Tarifi za pojedine radnje (zastupanje na ročištima, sastavljanje podnesaka i dr.) odvjetniku pripada određena naknada. Kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta kojega zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, a kako to proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (članak 361. stavak 1. ZOO).

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, da zastarijevanje potraživanja odvjetnika za odvjetničke usluge počinje teći završetkom zastupanja, koji u slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku završava donošenjem pravomoćne sudske odluke ili eventualno otkazom ili opozivom punomoći prije donošenja odluke te da tek od tada odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao, što je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (tako i u rješenju Vrhovnog suda poslovni broj Rev-953/12-2 od 26. veljače 2013. i Rev-x 68/2017-2 od 24. siječnja 2017.) u kojem je navedeno, da odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, nisu utvrđene odlučne činjenice-kada su obavljene pojedine radnje za koje odvjetnik zahtijeva naknadu te slijedom toga je li od poduzetih radnji protekao opći zastarni rok u kojem zastarijevaju ovakva potraživanja (čl. 371. ZOO).

Radi navedenog, ukinute su nižestupanjske presude temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a.

 

Odluka o trošku revizije zasniva se na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.