- 1 -              U-zpz 17/2019-8

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 17/2019-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari iz upravnog spora tužitelja Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Z., i Fonda za naknadu oduzete imovine, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe R. F. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. Z. S., odvjetniku iz Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1743/16-3 od 15. studenog 2018. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-1975/14-8 od 5. veljače 2016., i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se poništi rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-942-01/10-01/775, URBROJ:514-04/01-14-02 od 31. siječnja 2014., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude pa se preinačuje presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1743/16-3 od 15. studenog 2018. tako što se odbija žalba zainteresirane osobe R. F. i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-1975/14-8 od 5. veljače 2016.

 

Obrazloženje

 

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1743/16-3 od 15. studenog 2018. u točci I. izreke odlučeno je da se poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1975/14-8 od 5. veljače 2016. U točci II. izreke odlučeno je da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja da se poništi rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-942-01/10-01/775, URBROJ:514-04/01-14-02 od 31. siječnja 2014.

 

Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te presude pobijajući je iz razloga pogrešne primjene odredbe članka 216. Zakona o upravnom postupku smatrajući da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje dopunskog rješenja. Predložilo je da se prihvati taj zahtjev i preinači presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na način da se odbije žalba tužitelja uložena na presudu Upravnog suda u Zagrebu kao neosnovana.

 

Odgovor na zahtjev nije podnesen.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je osnovan.

 

Ovaj je sud na temelju odredbe članka 78. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) ispitao pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva.

 

Prema stanju spisa proizlazi utvrđenim:

 

- da je jedino zainteresirana osoba R. F. podnio u upravnom postupku zahtjev za naknadu za oduzetih 5 stanova te za poslovni prostor,

 

- da je djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek doneseno djelomično rješenje prema kojem je R. F., zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu, u 695/1000 dijela (zaključkom istog dijela od 24. rujna 2009. ispravljen suvlasnički omjer od 695/100 ispravno upisano 695/1000) utvrđeno pravo na naknadu za nacionaliziranih i otkupljenih pet stanova u zgradi u Z., ... sagrađenoj na z.k.č.br. 2338/57 upisano u zk.ul. 8650 k.o. G. Z. u ukupnom iznosu od 717.987,64 kune,

 

- odlučeno je da se dio naknade isplaćuje u gotovnom novcu u iznosu od 233.770,90 kuna, a preostali dio naknade u iznosu od 484.216,74 kune da je obvezanik naplate i novčanog iznosa i ovog dijela dužan isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske u 40 polugodišnjih rata koje dospijevaju od 1. siječnja i 1. srpnja svake godine počevši od 1. siječnja 2000. do 2019.,

 

- da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 12. listopada 2009.,

 

- da je R. F. po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku D. Z. S. iz Z. podnio Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjelu za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, zahtjev za donošenje dopunskog rješenja 15. prosinca 2009. tražeći da se podnositelju zahtjeva utvrdi naknada za otkupljene nacionalizirane stanove u preostalom dijelu ostalih suvlasničkih dijelova osoba koje nisu podnijele zahtjev za naknadu odnosno u iznosu za cijelo temeljem načela priraštaja jer da je ovlaštenik saznao naknadno za presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz 38/08-7 prema kojoj bi ovlaštenik naknade po načelu priraštaja imao pravo na isplatu cijelog iznosa naknade, a ne samo u omjeru svog suvlasničkog dijela.

 

- da djelomičnim rješenjem nije bilo odlučeno samo o poslovnom prostoru zbog čega je i donesena odluka navedenog sadržaja, kao djelomično rješenje,

 

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-942-01/10-01/775, URBROJ:514-04/01-14-02 od 31. siječnja 2014. poništen prije navedeni zaključak od 17. svibnja 2010. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak,

 

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-1975/14-8 od 5. veljače 2016. poništeno gore navedeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 31. siječnja 2014. jer je Upravni sud smatrao da u konkretnom slučaju ovlaštenik naknade R. F. za nacionalizirane i otkupljene stanove je ishodio naknadu temeljem rješenja Fonda od 9. rujna 2009. (ispravljenog zaključkom od 24. rujna 2009.) zbog čega da ne postoje uvjeti za donošenje dopunskog rješenja,

 

- da iz zaključka od 17. svibnja 2010. proizlazi, a što se niti ne osporava po strankama, da su se one, pa tako i ovlaštenik naknade R. F. po svom odvjetniku D. Z. S., suglasili sa obračunom naknade na raspravi 15. lipnja 2009.

 

Slijedom svih takvih utvrđenja za zaključiti je da u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti za donošenje dopunskog rješenja po članku 216. stav 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96 – dalje: ZOUP), odnosno članku 100. ZOUP/09 ("Narodne novine" broj 47/09 – dalje: ZOUP/09).

 

Naime, tom je zakonskom odredbom propisano da ako nadležni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on može, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti donijeti posebno rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje). Ako prijedlog stranke za donošenje dopunskog rješenja bude odbijen, protiv zaključka o tome dopuštena je posebna žalba.

 

U konkretnom slučaju je za zaključiti da je djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, od 9. rujna 2009., koje je ispravljeno zaključkom od 24. rujna 2009., odlučeno o svim pitanjima u odnosu na određivanje naknade za pet nacionaliziranih stanova i otkupljenih u Z., u K. ulici broj ... dakle i o pitanjima ovlaštenika naknade kao i o visini te naknade, a jedino je ostalo za odlučiti o pitanju naknade u odnosu na poslovni prostor zbog čega je upravno tijelo odlučilo o naknadi za stanove djelomičnim rješenjem.

 

Nije prijeporno da ovlaštenik prava na naknadu za oduzetu imovinu ima pravo ne samo na obeštećenje za svoj suvlasnički dio već i za ostale suvlasničke dijelove onih ovlaštenika koji zahtjev nisu postavili, a po načelu tzv. prava priraštaja. Međutim, slijedom utvrđenih činjenica valja ocijeniti da je djelomičnim rješenjem o naknadi upravno tijelo odlučilo u cijelosti o zahtjevu ovlaštenika na ovu naknadu za oduzete stanove.

 

Nije sporno da se u prvostupanjskom upravnom postupku nije odlučilo o naknadi za poslovni prostor, ali taj dio nije predmetom zahtjeva za donošenje dopunskog rješenja jer je o tom pitanju odlučuje samostalno neovisno od ovog postupka.

 

Za odluku o tome ima li zainteresirana osoba, u konkretnom slučaju ovlaštenik naknade R. F., pravo na naknadu za oduzete stanove u cijelosti tj. uzimajući u obzir i dijelove onih ovlaštenika koji, nesporno, zahtjev nisu postavili, te slijedom toga na donošenje dopunskog rješenja, odlučno je kakav je bio tijek postupka u dijelu odlučivanja o naknadi ovlaštenika naknade za oduzetih pet stanova.

 

Prema donesenom rješenju od 9. rujna 2009. (i zaključku od 24. rujna 2009.) R. F. je utvrđeno pravo na naknadu za nacionalizirane i danas otkupljene stanove u ukupnom iznosu od 717.987,64 kune (točka III. rješenja).

 

Taj je iznos obračunat temeljem provedenog vještačenja na koji obračun ni jedna stranka na ročištu 15. lipnja 2009., pa tako niti punomoćnik odvjetnik R. F. nisu imali primjedbe. Nije prijeporno da je taj iznos dobiven stavljanjem u razmjer cjelokupne vrijednosti svih stanova sa suvlasničkim omjerom ovlaštenika od 695/1000 dijela, ali je ovlaštenik naknade na takav obračun i iznos pristao.

 

Da je tome tako proizlazi i iz naknadnog prijedloga za donošenje dopunskog rješenja u kojem prijedlogu odvjetnik ovlaštenika naknade navodi da je on bio suglasan s obračunatom naknadom jer da tada nije znao za presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz 38/08-7 od 3. ožujka 2009. da bi on mogao ostvariti, po pravu priraštaja, naknadu za oduzete stanove u cijelosti (prijedlog od 14. prosinca 2009., zapisnik sa rasprave od 15. lipnja 2009., dopis od 12. travnja 2010. i dopis od 14. lipnja 2010.).

 

Prema tome Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra kada je ovlaštenik naknade iskazao suglasnost sa izračunom naknade od 717.987,64 kuna da je time odredio visinu svog zahtjeva za naknadu oduzete imovine pa je za zaključiti da je o zahtjevu upravno tijelo odlučilo u cijelosti (takav stav zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/3661/2016). Stoga je, u konkretnom slučaju, pogrešno Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudio, ako je smatrao da bi ovlaštenik prava na naknadu, temeljem načela prava priraštaja, imao pravo na ukupan iznos naknade, a ne samo za svoj suvlasnički omjer. No tijekom upravnog postupka ovlaštenik naknade se suglasio sa izračunom naknade temeljem koje je suglasnosti i doneseno djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu G. Z. 9. rujna 2009. ispravljeno zaključkom od 24. rujna 2009., da mu se za nacionalizirane i oduzete stanove isplati 717.987,64 kune.

 

Utoliko je valjalo prihvatiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 78. ZUS-a.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.