- 1 -              Revd 2149/2020-2

Broj: Revd 2149/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. „N. T.“, G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 199/2016-13 od 5. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P - 137/2014-30 od 2. prosinca 2015., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 199/2016-13 od 5. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P - 137/2014-30 od 2. prosinca 2015.

Na prijedlog nije odgovoreno.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su pitanja naznačena u prijedlogu važna u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj u prijedlogu samo općenito ističe da je riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, te jer odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (pri čemu se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova), što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.

Kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Obzirom na daljnje revizijske navode tužitelja valja reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Isto tako, pod pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ne mogu se smatrati pitanja koja se odnose na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova.

U tom smislu nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije (čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a).

Zagreb, 13. siječnja 2021.