- 1 -              Revd 2039/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2039/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., Pisarnica Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-946/18-3 od 29. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-90/16 od 20. siječnja 2019., na sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je 18. svibnja 2020. ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-946/18-3 od 29. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-90/16 od 20. siječnja 2019., radi slijedećih pravnih pitanja:

 

- Da li se u primjeni čl. 1072. ZOO-a odgovornost za naknadu štete razmatra primjenom načela dokazane ili načela presumirane krivnje te da li teret dokaza odgovornosti i krivnje, kada tuženik ospori odgovornost svog osiguranika, a u okviru navedene odredbe, na tužitelju, koji je dužan dokazati da je osiguranik tuženika u cijelosti ili djelomično kriv, ili je pak teret dokaza na tuženiku koji je dužan dokazati da njegov osiguranik nije kriv (da li se dokazuju pozitivne ili negativne činjenice)?

 

- Da li se odluka o postojanju građanskopravne odgovornosti za štetu prouzročenu djelovanjem motornih vozila u pogonu može temeljiti na utvrđenju o postojanju prekršajne odgovornosti, odnosno da li postojanje prekršajne odgovornosti automatizmom dovodi i do postojanja isključive građanskopravne odgovornosti?

 

- Da li sud ima dovoljno stručnog znanja da odluku o krivnji za prometnu nezgodu u kojoj su sudjelovala dva motorna vozila, donese na temelju vlastitog općenitog znanja ili je, pak, potrebno provođenje prometnog vještačenja radi utvrđenja analize dinamike prometne nezgode?

 

U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Zadru broj Gž-2085/14-2 od 22. srpnja 2014, ovoga revizijskog suda broj Revr 168/07 od 28. ožujka 2007., Rev 2550/99-2 os 12. veljače 2003., Revx 278/14 od 12. veljače 2003., Rev 3056/15 od 26. ožujka 2019., Revx 383/11 od 21. prosinca 2011., u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-364/15 od 14. lipnja 2017. i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-635/10 od 25. travnja 2013., U-III/374/2008 od 27. listopada 2010., U-III/1423/2004 od 12. ožujka 2007. i U-III-350/2007 od 9. ožujka 2011.

 

Na prijedlog za dopuštenje nije odgovoreno.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije dopušten.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, u situaciji kada su sudovi, na temelju utvrđene činjenice da je osiguranik tuženika svjesno vršio radnju pretjecanja prelaskom preko dijela ceste gdje je pretjecanje zabranjeno, ocijenili da je tužitelj dokazao da je osiguranik tuženika kriv za predmetnu štetu, a da tuženik ujedno nije dokazao doprinos tužitelja nastanku predmetne štete, od odgovora na pitanje kojim se problematizira primjena načela dokazane ili načela presumirane krivnje, odnosno koja je stranka dužna dokazati zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu, uključujući i krivnju, ne ovisi ishod spora.

 

Isto tako, niti drugo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer sudovi odluku o postojanju građanskopravne odgovornosti tuženika za predmetnu štetu nisu donijeli samo na temelju utvrđenja o postojanju prekršajne odgovornosti sudionika nezgode, već i na osnovu ostalih utvrđenih činjenica (prvenstveno na temelju činjenice da je osiguranik tuženika vršio radnju pretjecanja prelaskom preko dijela ceste gdje je pretjecanje zabranjeno). Stoga niti od odgovora na tako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.

 

Naposljetku, ni treće postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagatelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog  slučaja, a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.