- 1 -              Rev 1489/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1489/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Z., protiv tuženice E. V. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u Z., radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1036/16-2 od 7. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5402/13-19 od 27. studenog 2015., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 227.300,00 kuna.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjevi za isplatu iznosa od 22.325,48 kuna, 28.800,00 kuna i 67.474,92 kuna, te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I/ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Nalaže se tužitelju - protutuženiku E. V. K. vlasnica frizerskog salona R. Z., da isplati tuženiku - protutužitelju I. Š., Z., iznos od:

 

- 22.325,48 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.06.2015. godine sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.

 

- 28.800,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.06.2015. godine sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.

 

- 227.300,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.

 

- 67.474,92 kuna, zajedno sa zakonskom zateznima kamatama tekućim

 

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.07.2005. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.08.2005. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.09.2005. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.10.2005. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.11.2005. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.12.2005. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.01.2006. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.02.2006. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.03.2006. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.04.2006. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.05.2006. godine

na iznos od 5.622,91 kn od dana 15.06.2006. godine

 

sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena

 

te da tuženiku - protutužitelju naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

 

II/ Tužitelj I. Š. dužna tuženoj E. V. K. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.117,25 kuna u roku od 15. dana.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5402/13-19 od 27. studenog 2015.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 22.325,48 kuna s osnove režijskih troškova po ugovoru o podzakupu poslovnog prostora, iznosa od 28.800,00 kuna s osnove troškova sanacije devastiranog poslovnog prostora, iznosa od 227.300,00 kuna s osnove troškova skladištenja i čuvanja opreme tuženice i iznosa od 67.474,92 kuna s osnove štete u visini vrijednosti oduzete kozmetičko-frizerske opreme.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da su tužiteljica i tuženica bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 18. lipnja 2004.,

 

- da se navedenim ugovorom tuženica obvezala plaćati podzakupninu i snositi režijske troškove za korištenje poslovnog prostora,

 

-da po isteku ugovora tuženica nije odnijela svu svoju opremu, već ju je tužiteljica spremila i čuvala u svojoj kući, nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužiteljica nije dokazala osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva, pa su primjenom pravila o teretu dokazivanja odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. točkom 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

Nadalje, odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U konkretnom slučaju, tužiteljica je u tužbi istaknula više tužbenih zahtjeva, koji se temelje na različitim činjeničnim i pravnim osnovama, odnosno zahtjeve za isplatu iznosa od 22.325,48 kuna s osnove režijskih troškova po ugovoru o podzakupu poslovnog prostora, iznosa od 28.800,00 kuna s osnove troškova sanacije devastiranog poslovnog prostora, iznosa od 227.300,00 kuna s osnove troškova skladištenja i čuvanja opreme tuženice i iznosa od 67.474,92 kuna s osnove štete u visini vrijednosti oduzete kozmetičko-frizerske opreme.

 

S obzirom da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na zahtjeve za isplatu iznosa od 22.325,48 kuna, iznosa od 28.800,00 kuna te iznosa od 67.474,92 kuna ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o navedenim tužbenim zahtjevima nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Revizija tužiteljice dopuštena je u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu na isplatu iznosa od 227.300,00 kuna pa je ovaj sud revizijom pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o navedenom tužbenom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su o odlučnim činjenicama navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

U odnosu na navode tužiteljice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova, te drugačije ocjenjuje dokaze izvedene u postupku, odnosno kojima prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode  revidentice iznesene u reviziji.

 

Revidentica je u reviziji navela da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge zbog kojih je reviziju podnijela zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava na koju ukazuje revidentica, a to je bila dužna učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 227.300,00 kuna, odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužiteljice podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.