- 1 -              Rev 986/2017-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 986/2017-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.d. (ranije: K. Z. d.d.), Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., protiv I. ovršenika: S. G. iz M.,  OIB:… i II. ovršenika J. d.o.o., M., OIB:…, radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnina, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž Ovr-606/16-2 od 21. studenog 2016. kojom je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-351/16 od 12. svibnja 2016., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž Ovr-606/16-2 od 21. studenog 2016., u dijelu kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-351/16 od 12. svibnja 2016. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate zateznih kamata na iznos od 39.344,57 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, a koje teku od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, na način da je u tom dijelu odbijen kao neosnovan prijedlog za ovrhu i rješava:

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-351/16 od 12. svibnja 2016. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate zateznih kamata na iznos od 39.344,57 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, a koje teku od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate.

 

II.              Nalaže se ovršenicima naknaditi ovrhovoditelju trošak revizije u iznosu od 9.375,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda, temeljem ovršne isprave – Ugovora o zemljišnoknjižnom zalogu br. 28/10 od 7. prosinca 2010. solemniziranog kod Javnog bilježnika B. J. iz Z., pod posl. br. OV-23601/10 i OV-23662/10 od 14. prosinca 2010., OV-23694/10 od 15. prosinca 2010., OV-23911/10 od 16. prosinca 2010. i OV-24564/2010 od 23. prosinca 2010, koji je postao ovršan 1. studenog 2013., o čemu je Javni bilježnik B. J. iz Z. izdao potvrdu pod posl. br. OU-907/15 od 15. listopada 2015., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.253.158,95 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2015. pa do isplate, iznosa od 39.344,57 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ovršnog prijedloga pa do isplate, iznosa od 354.496,99 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, iznosa od 25.181,74 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2015. pa do isplate, kao i radi naplate odmjerenog troška ovršnog postupka u iznosu od 41.437,50 kuna s pripadajućom zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, određena je ovrha na nekretninama ovršenika, pobliže opisanim u izreci tog rješenja.

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„Djelomičnim prihvaćanjem žalbi ovršenika, preinačava se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-351/16 od 12. svibnja 2016. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate zatezne kamate na iznos dospjele redovne kamate od 39.344,57 EUR tekuće od dana podnošenja ovršnog prijedloga pa do isplate te se u tom dijelu prijedlog za određivanje ovrhe odbija i ukidaju provedene ovršne radnje.

 

U preostalom se dijelu žalbe ovršenika odbijaju, kao neosnovane, i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-351/16 od 12. svibnja 2016.

 

Odbija se, kao neosnovan, zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“

 

Protiv drugostupanjske odluke, u dijelu kojim je preinačeno rješenje o ovrsi odnosno odbijen prijedlog za ovrhu radi naplate zateznih kamata na iznos od 39.344,57 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja, a koje teku od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, ovrhovoditelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 93/14 i 55/16 – dalje: OZ), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješavanju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je reviziju prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ-a, u ovršnom je postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa tako pored ostalog, kako to primjerice navodi točka 1. toga stavka, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, ali i uz izlaganje razloga zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Ovrhovoditelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

„1) Da li je sud u svjetlu važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 – redakcijski pročišćeni tekst) koji je stupio na snagu 01. 01. 2006. napravio distinkciju između važeće odredbe članka 31. koja je ispustila zabranu anatocizma u odnosu na ugovornu kamatu te je tako suprotna članku 279. ranijeg Zakona o obveznim odnosima (Sl. l. 29/78, 39/85, 57/89, "Narodne novine" broj 53/91) obzirom da je tumačio da je zabranjen anatocizam na ugovorne kamate?

 

2) Predstavlja li obračunavanje zateznih kamata na redovne kamate zabranjeni anatocizam prema pozitivnim propisima?“

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja ovrhovoditelj se pozvao na različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova - odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-636/10 od 12. srpnja 2010. i Gž-806/10 od 15. studenoga 2010. i Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-27/16 od 18. ožujka 2016.

 

Prema shvaćanju drugostupanjskog suda ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati zatezne kamate na iznos redovne kamate jer još postoji neplaćena glavnica (čl. 31. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO/05), a ističe se i to da je prema odredbi čl. 27. st. 1. istog Zakona ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

 

Prema shvaćanju ovog suda, izraženom u odluci Rev-2707/16-3 od 18. rujna 2019., redovne kamate ne predstavljaju sporedno pravo iz čl. 160. st. 2. ZOO/05, kakvo predstavljaju zatezne kamate koje su akcesorne glavnom potraživanju i u pravilu od njega neodvojive, sve dok to potraživanje nije podmireno. Redovne (ugovorne) kamate su po svojoj prirodi naknada za korištenje tuđeg novca (što proizlazi i iz odredbe čl. 1021. ZOO/05). Drugim riječima, obveza njihovog plaćanja nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom) i one teku i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. To je upravo bitna razlika u odnosu na zatezne kamate koje nastaju na temelju prisilnog propisa i koje teku samo ako dužnik dospije u zakašnjenje, bez obzira na to je li tako ugovoreno ili ne.

 

Slijedom navedenog, dužnik može pasti u zakašnjenje s plaćanjem ugovorne kamate na jednak način na koji može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem glavnog potraživanja pa nema zapreke da vjerovnik od dužnika, koji je pao u zakašnjenje, zahtijeva zatezne kamate i na iznos ugovornih kamata, neovisno o tome je li glavnica isplaćena ili ne.

 

Zabrana anatocizma po Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 – dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi do stupanja na snagu ZOO/05, određivala je da zatezne kamate ne teku na dospjele a neisplaćene ugovorne ili zatezne kamate (čl. 279.), dok odredba čl. 31. st. 1. ZOO/05 kojom je uređeno pitanje kamata na kamatu sada određuje isključivo zabranu anataocizma u odnosu na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate.

 

To bi značilo da je u pravu revident kada ističe da vjerovnici imaju pravo na dospjele, a neisplaćene ugovorne kamate obračunavati zatezne kamate i bez obraćanja sudu.

 

Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da je, sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOO/05, ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamata ako ne budu isplaćene. Međutim, navedena odredba u konkretnom slučaju nije odlučna, s obzirom na to da ovrhovoditelj takvu obvezu ovršenika nije prethodno ugovorio.

 

Stoga, ovrhovoditelj osnovano potražuje zatezne kamate na ugovorne kamate, sukladno odredbi čl. 183. st. 2. ZOO/05, od dana podnošenja prijedloga za ovrhu.

 

Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbi čl. 395. st. 1. i čl. 393., a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prihvatiti reviziju ovrhovoditelja i preinačiti drugostupanjsku odluku na način kako je to odlučeno pod toč. I. izreke.

 

Odluka o trošku revizije sadržana u točki III. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tbr. 13., Tbr. 10/6 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Ovrhovoditelju nije priznat zatražen trošak sudske pristojbe na reviziju, budući da spisu ne prileži dokaz da je ista i plaćena. Ovrhovoditelju je tako odmjeren trošak sastava revizije po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 9.375,00 kuna.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.