- 1 -              Revd 3680/2020-2

Broj: Revd 3680/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. E., odvjetnik u Š., protiv tuženika D. Ž. pok. M. iz R., kojega zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-498/2019-6 od 8. rujna 2020.,  kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1577/18-42 od 30. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

I/              Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

II/              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-498/2019-6 od 8. rujna 2020.,  kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1577/18-42 od 30. studenoga 2018.

Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbiti i obvezati tužiteljicu da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije (kojim tužiteljica opravdano preispituje shvaćanje drugostupanjskog suda o nemogućnosti stjecanja prava vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar neovisno o tome što ista nema svojstvo pojedinačne nekretnine, odnosno određene zemljišnoknjižne čestice), nije važno za odluku u sporu, jer tužbeni zahtjev nije odbijen isključivo zbog nemogućnosti stjecanja prava vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine, već i zbog toga što nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO), odnosno članka 159. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) za stjecanje vlasništva dosjelošću, a to je minimalno savjesni, odnosno pošten posjed stvari (nekretnine).

Drugim riječima,  o odgovoru na prvo pitanje koje se odnosi isključivo na objekt stvarnopravnog odnosa ne ovisi odluka u konkretnom sporu, zbog čega u ovoj pravnoj stvari u odnosu na to pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.

U odnosu na drugo pitanje valja reći da je tužiteljica propustila određeno izložiti razlog zbog kojeg smatra da bi tako postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe članka 385. stavak 1. ZPP, što je osnovna pretpostavka za dopuštenje revizije.

Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. te članka 392. stavak 1. i 6. u vezi članka 387. stavak 3. ZPP, riješiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

Odluka sadržana pod stavkom II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP.

Zagreb, 13. siječnja 2021.