- 1 -              Revd 3457/2020-2

Broj: Revd 3457/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvar tužitelja: 1. B. B. iz B., R. S., OIB: … i 2. S. B. iz B., R. S., OIB: … i 3. S. V. iz P., R. S. O.:…, svi zastupani po punomoćniku Z. N., odvjetniku u Z. protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko - upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. - 3. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1032/2019-2 od 13. svibnja 2020. kojima je potvrđena presuda, a preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-456/14-46 od 26. kolovoza 2019., na sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Prijedlogom za dopuštenje revizije 1. - 3. tužitelji (dalje: tužitelji) su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1032/2019-2 od 13. svibnja 2020. kojima je potvrđena presuda, a preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-456/14-46 od 26. kolovoza 2019. U prijedlogu postavljaju dva pravna pitanja koje smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

U prijedlogu tužitelji postavljaju slijedeća pitanja:

„- ovisi li primjena privilegiranog zastarnog roka iz čl. 377. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05)o tome je li donesena osuđujuća kaznena presuda protiv počinitelja?

- treba li odlučiti o tužbenom zahtjevu i temeljem kasnije dodane činjenične osnove, i ako je proširenjem činjenične osnove dodatno potkrijepljen već postojeći, formalno nepromijenjeni, tužbeni zahtjev, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19)?“

Kao razlog važnosti prvog navedenog pitanja tužitelji navode da je pravno shvaćanje izraženo o tom pitanju u pobijanoj presudi podudarno s dosadašnjom sudskom praksom revizijskog suda, međutim smatra da se radi o pravnom shvaćanju koje je potrebno preispitati, pri čemu, između ostaloga, posebno ukazuje na shvaćanja Europskog suda za ljudska prava u predmetu Esim protiv Turske od 17. rujna 2013. (zahtjev broj 59601/09), a što bi predstavljalo razlog važnosti tog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

Što se tiče drugog postavljenog pitanja predlagatelji ukazuju na pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog revizijskog suda broj Rev-x-1134/13 od 3. ožujka 2015., kao i drugim odlukama citiranim u navedenoj odluci ističući da je pobijana odluka utemeljena na suprotnom pravnom shvaćanju.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

To stoga što o prvom postavljenom pravnom pitanju postoji ustaljeno pravno shvaćanje koje je ovaj revizijski sud izrazio u nizu svojih odluka, kako to tužitelji u prijedlogu i navode, a pravna shvaćanje na kojem je utemeljena navedena odluka ne odstupa od tih shvaćanja. Ističe se da ne postoji potreba za preispitivanjem te ustaljene sudske prakse ovog suda s obzirom na navode prijedloga, a posebice imajući na umu odluku Europskog suda za ljudska prava na koju se pozivaju predlagatelji, budući da je taj sud u više svojih odluka jasno izrazio pravno shvaćanje u vezi primjene privilegiranog zastarnog roka u podudarnim predmetima u kojima su na isti način primijenjene upravo identične materijalnopravne norme - primjerice u odlukama donesenima u predmetima Eva Lukić i dr. protiv Hrvatske i Eva Lukić protiv Hrvatske, broj 67464/12 i 70462/12, od 9. lipnja 2016.; Ante Baničević i dr. protiv Hrvatske, broj 44252/10, 2. listopada 2012.; Savo Bogdanović i dr. protiv Hrvatske, broj 72254/11 od 18. ožujka 2014. i dr..

U drugom, pak, postavljenom pitanju predlagatelji polaze od vlastite, drugačije ocjene sadržaja naknadno iznesenog kompleksa činjenica na temelju kojeg tužitelji zahtijevaju isplatu nego što to čini sud (koji utvrđuje da se radi o drugačijem kompleksu činjenica i drugoj pravnoj osnovi od onih navedenih u tužbi). Stoga je pobijana odluka donesena upravo u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda na koje se predlagatelji pozivaju, a odgovor na postavljeno pitanje ne može dovesti predlagatelje u povoljniju pravnu poziciju u ovom sporu.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 13. siječnja 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.