- 1 -              Rev 1770/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1770/2017-2

 

 

 

R E P U B L I KA   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice R. Z. iz Z., OIB: …, drugotužiteljice M. B. iz Z., OIB: …, trećetužiteljice B. T. iz Z., OIB: …, četvrtotužitelja S. Č. iz Z., OIB: …, petotužiteljice B. Č. iz Z., OIB: …., šestotužiteljice Z. Č. iz Z., OIB: …, sedmotužitelja I. I. iz Z., OIB: …, osmotužiteljice R. I. iz Z., OIB: …, devetotužitelja J. M. iz N., OIB: …, desetotužiteljice R. L. iz Z., OIB: …, jedanaestotužiteljice I. Š. iz Z., OIB:…, dvanaestotužiteljice J. T. B. iz S., OIB: … i trinaestotužiteljice V. C. iz Z., OIB: …, svi suvlasnici stambene zgrade u Z., koje zastupa upravitelj stambene zgrade Z. h. d.o.o. Podružnica G. s. k. g., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. P., zanatska zadruga, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica P. O., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-116/17-2 od 10. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2932/2016-9 od 25. studenog 2016., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-116/17-2 od 10. travnja 2017. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2932/2016-9 od 25. studenog 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev:

 

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 21.859,10 kn na ime zakonskih zateznih kamata na zakašnjelu uplatu glavnice sa zakonskim zateznim kamatama od 20. veljače 2012. do isplate."

 

II Nalaže se tuženiku naknaditi I-XIII tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III Nalaže se I-XIII tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 kn u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.859,10 kuna s osnove zajedničke pričuve suvlasnika.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja koji nisu ovlašteni zahtijevati da se troškovi pričuve isplate njima osobno, već su trebali postaviti zahtjev da se utužena tražbina uplati na poseban račun koji je otvoren u svrhu uplaćivanja sredstava zajedničke pričuve, u smislu odredbe čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP) u vezi čl. 380. st. 1. ZVDSP, zbog čega nije utvrđivao odlučne činjenice u pogledu postojanja obveze tuženika na isplatu utužene tražbine.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude tužitelji su postavili sljedeće pravno pitanje:

 

„Je li u tužbenom zahtjevu u sporovima koji se tiču zajedničke pričuve nužno navesti da se pričuva treba uplatiti na poseban račun kao i točan broj spomenutog računa?“

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja revidenti su se pozvali na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6538/15 od 18. srpnja 2016. i Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-400/14 od 30. studenog 2015., navodeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju nepodudarno sa pravnim shvaćanjem drugostupanjskih sudova izraženim u navedenim odlukama.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

U obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud je prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu ovlašteni zahtijevati da se njima isplati utužena tražbina, već samo da se ista plati na račun zajedničke pričuve.

 

Osnovano revidenti ukazuju na nepravilan stav nižestupanjskih sudova o aktivnoj legitimaciji tužitelja. Naime, tužitelji su kao suvlasnici već u ovršnom postupku naznačili da se isplata na ime zajedničke pričuve ima izvršiti na poseban račun ovrhovoditelja, koji je račun G. s. k. g., upravitelja zgrade, osnovan za prikupljanje sredstava zajedničke pričuve. S obzirom na navedeno, a imajući na umu da je prema odredbi čl. 46. st. 1. ZVDSP svaki suvlasnik ovlašten glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelji u konkretnom slučaju nisu aktivno legitimirani.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.