- 1 -              Revd 2411/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2411/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. B. V., odvjetnica u P., protiv tuženika L. d. Š., C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica K. Š., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-945/2019-2 od 26. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-107/2019-32 od 11. lipnja 2019., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-945/2019-2 od 26. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-107/2019-32 od 11. lipnja 2019., radi slijedećih pravnih pitanja:

- Odnosi li se čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11) isključivo na oštećenika kao osobu koja je pretrpjela štetu na javnoj cesti zbog naleta na divljač i pravnu osobu koja upravlja javnom cestom ili se čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama odnosi i na lovoovlaštenika te veći broj potencijalno odgovornih osoba koje imaju odgovarati po osnovi krivnje (npr. vozače i dr.)?

- Prosuđuje li se pitanje odgovornosti za štetu lovoovlaštenika prema čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11) tj. odgovara li lovoovlaštenik za štetu po osnovi krivnje?

- Da li primjena čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, u odnosu na lovoovlaštenika (po načelu lex specialis derogat lex generali) derogira primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), u izvanugovornim obveznim odnosima prouzročenja štete nastale naletom vozila na divljač?

- Je li odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem uređena čl. 83. Zakona o lovstvu u slučaju nastanka štete naletom automobila na divljač, na cesti, a kako to zaključuje Županijski sud u Puli?

- Jesu li povrijeđena pravila o teretu dokazivanja u slučaju kada sud zaključuje da se radilo o naletu automobila na divljač, kada po štetnom događaju životinja/divljač nije pronađena, vozač ne može sa sigurnošću reći na koju je životinju vozilo naletjelo te kada nije provedeno vještačenje na okolnost utvrđivanja porijekla dlake?

 

U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odluci Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-411/19-2 od 26. srpnja 2019.

 

Na prijedlog za dopuštenje nije odgovoreno.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije dopušten.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, od odgovora na prva tri postavljena pitanja ne ovisi ishod spora pa u tom smislu ta pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se u ovom konkretnom slučaju ne radi o odgovornosti za štetu osobe koja upravlja javnim cestama, niti oštećenika, u smislu primjene čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11 - dalje: ZC) pa da bi se tuženikova odgovornost prosuđivala kroz odredbe ZC, već se radi o odgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika, u odnosu na kojega se primjenjuje Zakon o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14 - dalje: ZL) kao specijalni propis.

 

Niti četvrto postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 83. ZL, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti.

 

Naposljetku, ni peto pitanje naznačeno u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagatelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja je činjenične naravi i potpuno je vezano za izvedene dokaze i utvrđene okolnosti ovog  slučaja, a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.