- 1 -              Revd 1847/2020-4

Broj: Revd 1847/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š., V. T., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. d.d. za proizvodnju sladoleda i smrznute hrane, Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-980/17-4 od 18. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-214/10-76 od 3. svibnja 2017., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.

r i j e š i o   j e:

I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-980/17-4 od 18. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-214/10-76 od 3. svibnja 2017.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio da se prijedlog odbaci kao nedopušten i postavio je zahtjev za naknadu troška odgovora na taj podnesak.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

U prijedlogu postavljeno pitanje: „Da li isplata naknada s osnova dnevnica za službeno putovanje isključuje isplatu s osnove prekovremenog rada?“ nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

Ovo stoga što su nižestupanjski sudovi predmetni tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi tužiteljeva prekovremenoga rada odbili kao neosnovan utvrdivši da je tuženik tužitelju njegovu tražbinu po osnovi prekovremenoga rada isplatio, ali tako što je isplata izvršena „kroz dnevnice za službeno putovanje“, na koje tužitelj inače nije imao pravo jer na službenim putovanjima nije ni bio, kao i utvrdivši da je sam tužitelj iskazao kako su mu dnevnice isplaćene zbog prekovremenoga rada te u pobijanoj presudi nije izraženo općenito shvaćanje da se isplata s osnove dnevnica za službena putovanja i isplata s osnove prekovremenoga rada međusobno isključuju.

Pritom se ističe kako se neosnovano tužitelj kao na razlog važnosti postavljenoga pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-708/14-2 od 18. lipnja 2015., jer u njoj nije zauzeto neko shvaćanje protivno onom u pobijanoj presudi, već je u postupku u kojem je ta presuda donesena tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi prekovremenoga rada prihvaćen s obrazloženjem da je poslodavac, ako je umjesto prekovremenoga rada radniku isplatio dnevnice, u postupku po tužbi za isplatu po osnovi prekovremenoga rada trebao u prijeboj staviti zahtjev za povrat dnevnica ako smatra da na njih radnik nema pravo.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke ovoga rješenja.

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke ovoga rješenja) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 13. siječnja 2021.