- 1 -              Revd 1112/2020-4

Broj: Revd 1112/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa G. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., zastupan po stečajnoj upraviteljici N. M., a ona po punomoćniku N. B., odvjetniku u S. protiv tuženika S. d.o.o., OIB: …, S., zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., radi povrata stvari i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6376/2019-2 od 5. prosinca 2019., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pž-6376/2019-7 od 8. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2509/2011 od 9. veljače 2018., na sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6376/2019-2 od 5. prosinca 2019., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pž-6376/2019-7 od 8. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2509/2011 od 9. veljače 2018., a kojom je odbijen zahtjev za povrat građevinskog materijala i opreme i isplatu najamnine za tu opremu.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tužitelj u prijedlogu ističe pitanja koja glase:

“A) Može li odluka drugostupanjskog suda vezati stranke i uopće proizvoditi pravne učinke ako se u toj odluci u ulozi stranke navodi brisana pravna osoba, a ne njezin pravni sljednik koji je drukčiji pravni entitet od brisane pravne osobe?“

Kao razlog važnosti navedenog pitanja predlagatelj ukazuje na sadržaj odluka revizijskog suda poslovni broj Revt-100/07 i II Rev-228/00-2.

„B) Postoji li obveza sudova da, neovisno o navođenju pravog osnova istaknutog od strane tužitelja, preispitaju i utvrde osnovanost tužiteljevog potraživanja usmjerenog na ostvarenje isplate, ukoliko je tužiteljeva procesna aktivnost tijekom postupka usmjerena na dokazivanje činjenica kojim bi se dokazale i ostale pravne osnove?“

Kao razlog važnosti ovog pitanja tužitelj u prijedlogu upućuje na pravna shvaćanja izražena u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1723/1991 i Rev-2618/1990.

„C) Ima li drugostupanjski sud ovlast, prilikom odlučivanja o dijelu žalbe koja se tiče troškova postupka, utvrditi da žalitelj uopće nije osporio niti jednu radnju protivne strane koju je prvostupanjski sud obistinio, ako je žalitelj naveo datume ročišta i podnesaka i uputio u razloge prema kojima isti nisu smjeli biti priznati u punom iznosu sukladno OT?“

Predlagatelj navodi da o ovom pitanju nema prakse revizijskog suda, a da je odgovor na ovo pitanje bitan dio prava na pravičan postupak i stoga važan za tužitelja, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

U vezi prvog postavljenog pitanja valja reći da isto nije važno za odluku u sporu, budući da od odgovora na njega ne ovisi odluka u ovom sporu, niti predlagatelj može ostvariti povoljniju poziciju, imajući u vidu rješenje o ispravku pobijane drugostupanjske presude u pogledu stranaka u postupku.

Drugo postavljeno pitanje usko je vezano uz okolnosti konkretnog slučaja (ili nekog drugog slučaja) pa na njega nije moguće dati jednoznačni odgovor odnosno kao odgovor na njega ovaj sud nije u mogućnosti zauzeti načelno pravno shvaćanje.

Treće se pitanje, u suštini, odnosi na to je li sud prilikom donošenja pobijane presude eventualno propustio ocijeniti i obrazložiti u odluci neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnim, a sud ne, ali i na način koji tužitelj smatra pravilnim, a što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 13. siječnja 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.