- 1 -              III Kr 76/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 76/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 17. lipnja 2019. broj K-566/2017-72 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2019. broj Kž-960/2019-6, u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 17. lipnja 2019. broj K-566/2017-72 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2019. broj Kž-960/2019-6 D. G. proglašen je krivim zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., četiri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te dva kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te je, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako od tih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. ožujka 2017. do 8. ožujka 2017. te od 17. ožujka 2017. do 21. travnja 2017.

 

Protiv te pravomoćne presude osuđeni D. G. je po branitelju, odvjetniku Z. G., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pozivajući se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), smatrajući da mu je u predmetnom kaznenom postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da se pobijana pravomoćna presuda ukine.

 

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 29. lipnja 2020. broj Ksm-DO-54/2020 podnijelo odgovor.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju, koji se na isti očitovao.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđeni D. G. kao primarni razlog podnošenja zahtjeva ističe činjenicu da je ,,prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge koji su bili ne samo obrazloženi nego i dokumentirani, a koji su trebali razjasniti kako okolnosti pod kojima je došlo do poremećaja odnosa između okrivljenika i oštećene, ali i doslovno ,,dokumentirati“ neistine koje oštećena iznosi u svojem iskazu, preko čega drugostupanjski sud prelazi, iste ne uočava, poklanja joj vjeru i na njenom iskazu temelji osuđujuću presudu“.

 

U tom pravcu podnositelj zahtjeva ističe da je već u žalbi ukazivao da je prvostupanjski sud odbio provesti i pribaviti, a potom i ocijeniti od strane osuđenika pribavljene i u spis priložene dokaze koji, prema njegovom mišljenju, u cijelosti dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice i njezinih srodnika.

 

Osuđeni D. G. zahtjevom također tvrdi da je, unatoč obvezi suda da u skladu s člankom 450. stavkom 5. ZKP/08. jasno izloži razloge za odluke koje donosi, u prvostupanjskoj presudi izostalo obrazloženje zbog kojih razloga nisu prihvaćeni pojedini dokazni prijedlozi stranaka, a na koje žalbene razloge drugostupanjski sud nije dao konkretan odgovor već se obrazloženje drugostupanjske odluke svodi na pozivanje na razloge iznesene u prvostupanjskoj presudi.

 

Takvim postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda je, prema stajalištu žalitelja, ograničeno pravo osuđenika na aktivnu obranu te je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. – ispravak, 76/10., i 5/14. – dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija), čime je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koja predstavlja osnovu za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

 

Međutim, odbijanje svih dokaznih prijedloga, samo za sebe, ne znači nužno i povredu prava na obranu, a time i prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal.

 

Prema stanju spisa, prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka nije odbio sve dokazne prijedloge obrane s obzirom na to da je prihvatio dokazni prijedlog osuđenika da se kao svjedok ispita Š. G., majka optuženika, potom V. G., šogorica osuđenika, te I. G., brat optuženika, koji dokazi su na raspravi 22. svibnja 2019. i provedeni. Također, prvostupanjski je sud za odbijanje ostalih dokaznih prijedloga obrane na koje se osuđenik u zahtjevu poziva, u obrazloženju prvostupanjske presude dao jasne, valjane i dostatne razloge (stranica 15 presude), o čemu se, odgovarajući na žalbene navode osuđenika, u svojoj odluci očitovao i drugostupanjski sud (stranica 2 i 3 presude).

 

Stoga, budući da nema govora o povredi prava na obranu koja bi bila ostvarena odbijanjem dokaznih prijedloga (jer sud nije dužan provesti sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koji su, kako to jasno proizlazi iz odredbe članka 418. stavka 1. i članka 421. stavka 1. ZKP/08., važni za pravilno presuđenje), niti je povrijeđeno pravo osuđenika na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH i člankom 6. stavkom 1. Konvencije, nije ostvarena zahtjevom istaknuta povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. kao niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku na koju tako iznesenim navodima zahtjevom osuđenik također ukazuje.

 

Uostalom, iz sadržaja zahtjevom iznesenih tvrdnji kojima se gotovo u potpunosti ponavljaju navodi prethodno podnesene žalbe protiv prvostupanjske presude koji se odnose na žalbenu osnovu pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je očito da osuđenik u stvari pobijajući dokazanost kaznenih djela iz pravomoćne presude osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom ispitivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, budući da iz činjeničnog opisa kaznenog djela nasilja u obitelji zbog počinjenja kojeg je osuđenik, pored ostalih, pobijanom pravomoćnom presudom proglašen krivim, proizlaze sva bitna obilježja tog djela, neosnovani su i navodi podnositelja zahtjeva kojima isticanjem povrede kaznenog zakona (nazivajući ju pogrešnom primjenom materijalnog prava) kao zakonske osnove za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, tvrdi da se u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. ,,uopće ne spominju radnje kojima bi i kada bi bile izvršene, a koje bi po svom sadržaju ostvarivale obilježja kaznenog djela za koje je oglašen krivim“.

 

Daljnjim tvrdnjama u zahtjevu osuđenik ističe da su izrečene kazne, kako za svako pojedino djelo tako i ukupno izrečena kazna zatvora prestroge kao i da ga je sud trebao blaže kazniti, čime u biti pobija pravomoćnu presudu zbog odluke o kazni. Međutim, nezadovoljstvo izrečenom kaznenom nije zakonski osnov za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Naime, predmet razmatranja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka može biti razmatranje prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni odnosno izlaženje izvan zakonom određenih okvira za izricanje kaznenih sankcija (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.). Stoga, a s obzirom na to da je osuđeniku izrečena kazna u zakonom predviđenim okvirima, očito je da sud nije prekoračio ovlasti u odnosu na odluku o kazni pa nema uvjeta za preispitivanje njezine visine, u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.