- 1 -              I Kž 736/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 736/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog N. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 27. listopada 2020. broj Kv I-43/2020. (K-32/2019.), u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog N. B.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke, produljena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženog N. B. kojom je naložena zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina, i to

 

a) Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu, Zemljišnoknjižnom odjelu:

- nekretnine čest. zem. broj 524/16, u naravi pašnjak S. nj., površine 640 m2, upisane u zk. ul. 3046 k.o. N., Zemljišno knjižnog odjela Pag Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 524/32, u naravi maslinik S. nj., površine 87 m2, upisane u zk. ul. 4716 k.o. N., Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 524/20, u naravi pašnjak S. nj., površine 785 m2, upisane u zk. ul. 6000 k.o. N. Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 390/50, u naravi pašnjak V., površine 249 m2, upisane u zk. ul. 6001 k.o. N. Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 494/51, u naravi pašnjak B., površine 781 m2, upisane u zk. ul. 6044 k.o. N. Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru;

 

b) Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu:

- nekretnine čest. zgr. 1021/13, u naravi zgrada mješovite uporabe i dvorište na adresi ..., površine 980 m2, upisane u zk. ul. 3109 k.o. Z., Zemljišno knjižnog odjela Rijeka, Općinskog suda u Rijeci.

 

Pod točkom II. produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženog N. B. kojom je naloženo A. b. S. B. S. AG sa sjedištem u G. da optuženom N. B. iz J., OIB ... ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga optuženog N. B. uskrati s računa broj ... kod navedene banke isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima do iznosa 82.526,00 EUR-a koja se nalaze na navedenom računu - bez odgode.

 

U odnosu na obje privremene mjere je, na temelju članka 557.e stavka 2. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), navedeno da mogu trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi obavijest državnom odvjetniku da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna, a da će, na temelju članka 557.e stavka 3. ZKP/08., sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremenih mjera te donijeti rješenje o njihovom produljenju ili ukidanju.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi N. B. po branitelju, odvjetniku V. M., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukinu privremene mjere, a podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je prije održavanja sjednice vijeća, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj ističe da se pobijano rješenje "ukazuje u cijelosti nezakonitim" jer da ne postoji prijedlog ovlaštenog tužitelja za produljenje predmetnih privremenih mjera koji je, prema žalbi, potreban sukladno odredbi članka 557. stavka 1. ZKP/08.

 

Ovaj žalbeni navod koji smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. je neosnovan i temelji se na pogrešnom tumačenju odredaba ZKP/08. i stanja spisa. Naime, odredba iz članka 557. stavka 1. ZKP/08. na koju se žalitelj poziva odnosi se na mogućnost oduzimanja imovinske koristi u okviru kaznenog postupka (i to ako imovinska korist nije sadržana u opisu kaznenog djela iz optužbe kako to proizlazi iz odredbe u članku 557. stavka 2. ZKP/08.), a ne na zakazivanje ročišta i produljenje postojećih mjera kojima se osigurava oduzimanje te koristi. Vezano za to članak 557.e stavak 3. ZKP/08. propisuje da će sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere te da će donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju, što znači da sud po službenoj dužnosti vrši kontrolu te mjere. Stoga žalitelj nije u pravu nudeći svoje tumačenje ZKP/08. i smatrajući da izostanak ovlaštenog tužitelja isključuje mogućnost produljenja privremenih mjera. Osim toga, nije točno da u konkretnoj situaciji državni odvjetnik nije predložio produljenje privremenih mjera s obzirom da je isti prije sjednice vijeća izvijestio sud da predlaže daljnje produljenje privremenih mjera, kako je to navedeno u četvrtom odjeljku treće stranice pobijanog rješenja.

 

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. žalba navodi da postoji proturječje između izreke u kojoj se spominje produljenje privremenih mjera i obrazloženja u kojem se navodi određivanje istih tih mjera. Međutim, jedan od uvjeta za postojanje navedene povrede jest da se pobijano rješenje ne može ispitati, što ovdje nije slučaj budući da nema sumnje da se radi o produljenju postojećih mjera, a žalbom apostrofirani navod obrazloženja predstavlja omašku u izražavanju, a ne relevantnu proturječnost.

 

Prigovor koji se više puta ponavlja u žalbi da sud nije obrazložio vjerojatnost postojanja navodne protupravne imovinske koristi od "oko 80.000.000,00 kn" se po svom sadržaju odnosi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vidu nepostojanja razloga u odnosu na odlučne činjenice. No, suprotno žalbi pobijano rješenje nema istaknuti nedostatak budući da je u četvrtom odjeljku četvrte stranice pobijanog rješenja jasno navedeno da se žalitelj optužnicom tereti za učin više kaznenih djela kojima je pribavio imovinsku korist od oko 80.000.000,00 kn na štetu trgovačkog društva O. d.o.o. i državnog proračuna Republike Hrvatske. Stoga niti ovaj žalbeni prigovor nije prihvatljiv jer ne odgovara stanju stvari, a okolnost prihvaća li žalitelj takve navode optužnice je činjenično pitanje koje će se raspraviti tijekom postupka.

 

Prema tome, nisu počinjene postupovne povrede na koje se žalba poziva, a ispitivanjem rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

Osporavajući činjenično stanje u odnosu na pitanje osnovane sumnje žalitelj osporava da se optuženik tereti za pribavljanje imovinske koristi u iznosu od oko 80.000.000,00 kn smatrajući da se isti jedino u točki 1. optužnice tereti za pribavljanje imovinske koristi od 55.338.442,53 kn. Međutim, iz sadržaja činjeničnih opisa proizlazi osnovana sumnja da je optuženik postupanjem u točki 1. optužnog akta sebi pribavio imovinsku korist od 55.338.442,53 kn na štetu trgovačkog društva O. d.o.o., a postupanjem u točki 2. optužnog akta imovinsku korist od 23.111.568,02 kn na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske. Stoga je tumačenje sadržaja činjeničnih opisa ponuđeno u žalbi neprihvatljivo i suprotno sadržaju spisa. Također je za sada neprihvatljiv žalbeni navod da se međusobno isključuju kaznena djela iz točke 1. i 2. optužnice što je obrazloženo "načelom poreznog prava", načelom "gospodarskog pristupa" iz članka 11. Općeg poreznog zakona. Naime, osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela je potkrijepljena potvrđenom optužnicom i dokazima priloženima u spis, a ovaj sud, kao niti prvostupanjski sud prilikom kontrole privremenih mjera, nisu ovlašteni ulaziti u pitanje kaznene odgovornosti i pojedina činjenična pitanja kako to žalba predlaže. O tome će se odlučivati pred raspravnim vijećem u kontradiktornom postupku kada će obrana imati prilike iznijeti svoja činjenična stajališta. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi vezano za prihvatljivost knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

 

Pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti kako to žalba tvrdi budući da vladavina prava i interesi kaznenog postupka koji se ostvaruju privremenim mjerama i čiji cilj je onemogućavanje optuženika da neovlašteno raspolaže imovinom koja može biti predmet oduzimanja pod pretpostavkom utvrđenja njegove kaznene odgovornosti, u konkretnoj situaciji pretežu nad njegovim ustavnim pravom vlasništva. Logična posljedica ovakvih privremenih mjera je ograničena mogućnost raspolaganja imovinom, a po stavu ovog suda, njihovim trajanjem kroz dvije godine za sada nije optuženiku nametnut prekomjeran teret. Imajući u vidu osnovanu sumnju da je optuženik pribavio korist u ovako visokom iznosu, osporene privremene mjera nisu arbitrarne, niti nerazmjerne.

 

S obzirom na to da žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.