- 1 -              II Kž 6/2021-4

Broj: II Kž 6/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 23. prosinca 2020. broj Kovm-22/2020-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D. D.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. D. zbog kaznenog djela spolne zloporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni D. D. po branitelju, odvjetniku M. S., s prijedlogom da se žalba usvoji te ,,donese rješenje kojim se okrivljeniku ukida istražni zatvor te mu se određuje jedna od mjera iz čl. 98. ZKP-a“.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni D. D. u žalbi, prije svega, vrlo opsežnim i detaljnim navodima, prigovara pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja mu se u ovom kaznenom postupku podignutom optužnicom stavljaju na teret,  kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.

Naime žalitelj, dajući u pretežitom dijelu žalbe detaljnu i opsežnu ocjenu te analizu u dosadašnjem tijeku predmetnog postupka provedenih dokaza, tvrdi da dokazi za koje optužba smatra da potkrepljuju iskaze žrtava nisu dostatni da bi se s pouzdanom uvjerljivošću moglo zaključiti da su se predmetna kaznena djela doista i dogodila.

Prema mišljenju žalitelja, iz iskaza žrtava L. i K. B. samih za sebe, kao i u vezi s iskazima ostalih svjedoka te sadržajem poruka razmijenjenih između okrivljenika i žrtava nakon inkriminiranih događaja pronađenih tijekom pretrage mobilnog uređaja okrivljenika, koji, prema stavu žalbe, ne ukazuju na traumatiziranost žrtava već prijateljski odnos s povjerenjem, ne proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje potreban za donošenje odluke o istražnom zatvoru.

S tim u vezi žalitelj također ističe da je obiteljska povezanost žrtava s ispitanim svjedocima, poglavito bivšom izvanbračnom suprugom okrivljenika M. B., mogla rezultirati nedopuštenim utjecajem, ne samo na odluku žrtava o prijavljivanju okrivljenika, već i na sam sadržaj iskaza žrtava, ali i da su mu, s obzirom na način ispitivanja pojedinih svjedoka, ali i činjenicu da određene osobe uopće nisu ispitane, ,,u državnoodvjetničkoj istrazi prekršena prava kao okrivljeniku u smislu objektivne i nepristrane istrage ŽDO Varaždin koja je u ovom slučaju izostala“.

Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljeni D. D. počinio dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina na štetu K. B. te kazneno djelo silovanja na štetu L. B. proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo iskaza žrtava te u obrazloženju pobijanog rješenja pobrojanih i sadržajno ukratko iznesenih iskaza svjedoka, ponajprije osoba kojima su se žrtve nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela povjerile.

Stoga, budući da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela, što je u konkretnom slučaju i ostvareno, iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Žalitelju se napominje da će osnovanost tih prigovora biti razmatrana prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje od strane raspravnog suda i to na završetku dokaznog postupka.

Okrivljeni D. D., nadalje, u žalbi prigovara ispravnosti utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

U tom pravcu žalitelj ističe da procjena opasnosti od ponavljanja djela ne smije biti apstraktna, činjenično neutemeljena i isključivo preventivna, bez opravdanja ranijom dokazanom opasnošću počinitelja kaznenog djela. Također, ističe da je neosuđivana osoba, pri čemu predmetna kaznena djela datiraju pet godina unatrag kod žrtve K. B., odnosno šest mjeseci unatrag kod žrtve L. B., slijedom čega se ne radi ni o kakvom kontinuitetu vršenja kaznenih djela ili pak o njihovoj učestalosti.

Međutim, postojanje onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenik u ovom kaznenom postupku tereti.

Naime, okrivljeni D. D. se podignutom optužnicom osnovano sumnjiči da je koristeći dugogodišnje poznanstvo s obitelji žrtava u ljeto 2016. te 15. studenog 2016. na štetu žrtve K. B. počinio dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina i to izvršenjem uz primjenu sile spolnog odnošaja te izvršenjem bludne radnje, a 23./24. svibnja 2020. kazneno djelo silovanja na štetu njezine sestre žrtve L. B., koja je tempore criminis imala svega 15 godina. Navedeno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na seksualnu usmjerenost okrivljenika prema maloljetnim osobama, bitno mlađima od sebe, kao i na bezobzirnost te odlučnost u protupravnom postupanju okrivljenika i viši stupanj njegove kriminalne volje, a time i na realnu opasnost o ponavljanja djela.

Kada se uz izneseno ima na umu da se radi o policijskom službeniku kojem je nedvojbeno poznata protupravnost takvog ponašanja i nedopuštenost zadiranja u tuđu spolnost, osobito kada su u pitanju djeca i maloljetne osobe, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da izložene okolnosti, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti okrivljenika te mogućnosti njegovog preseljenja na adresu u Č., ukazuju na to da u konkretnoj situaciji za sada primjena jedne ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., pa tako ni žalbom predložene mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja veze sa žrtvama, nisu dovoljna garancija za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela. Naime, opasnost od ponavljanja kaznenog djela utvrđena na strani okrivljenika ne odnosi se isključivo na žrtve u predmetnom kaznenom postupku, već na bilo koju maloljetnu osobu s kojom bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao doći u kontakt.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. siječnja 2021.